ljudi i kompanije Mario Sever, jedan od prvih domaćih zagovornika prehrambenog sustava u kojem potrošač točno zna tko je proizvođač koji za njega nešto proizvodi 44 F o r b e S svibanj 2010
ljudi i kompanije Hrana s imenom i prezimenom Foto Boris Štajduhar U Eko Severu dokazuju da je proizvodnja bio-namirnica u velikim količinama itekako moguća / Sanja Romić Je li ekološki uzgojena hrana baš jedina kojom u organizam ne unosimo štetne tvari? “To je jedini proizvod u ovom trenutku kod kojeg od početka do kraja znate što se s njime radilo”, na naše pomalo provokativno pitanje mirno odgovara Mario Sever, šef proizvodnje ekološkog poljoprivrednog gospodarstva Sever iz okolice Zagreba, koje je utemeljeno 2000. godine. Nalazimo se na tržnici Dolac, jednoj od zagrebačkih tržnica na kojoj Severovi imaju štand, a Mario Sever upravo je primijetio nešto neobično: da je danas sve isto kao i onog dana kada je pokrenuo svoj posao. Doista, kupaca na štandu Eko Severa sasvim je pristojan broj, premda se u kriznim vremenima ponekad čini kako je većini ljudi bitno samo da što povoljnije prežive. Namirnice iz ekološkog uzgoja, kojim se već cijelo desetljeće bave Severovi, često su i do 40 posto skuplje od onih iz konvencionalne proizvodnje. Sever se vraća se u 1994., kada su krenuli s ekološkom vrstom uzgoja, u koji su bili uključeni svi članovi njegove obitelji (uz suprugu, tu su i njegov otac i majka, a aktivno je i dvoje maloljetne djece), bio im je to samo hobi. “Nema ništa novo, kako smo krenuli, tako je i ostalo. Ljudi kupuju manje, ali vidjeli smo da nam se povećao broj kupaca. S time da sada opet imamo problem s nekim proizvodima kojih definitivno nema dovoljno. Recimo, s češnjakom i krumpirom. Ograničeni smo svojim hektarima. Da bismo povećali proizvodnju jedne kulture, moramo povećati proizvodnju najmanje šest vrsta kultura, jer zakon nalaže plodored kojim preventivno rješavamo bolesti i štetnike”, kaže Sever i dodaje: “Do 2000. to je bio naš hobi, uz posao bez kojeg smo u tom trenutku ostali. Radili smo u firmi Stolar koja je bila vezana na Industrogradnju. S obzirom na stanje ne tržištu, morali smo pronaći drugu soluciju pa smo pokušali hobi pretvoriti u biznis.” Mario Sever sada je voditelj evidencije, zaštite i prihrane u Eko Severu, farmi za ekološki uzgoj povrća, žitarica i ljekovitog bilja. Danas je to ozbiljan biznis s više od 50 vrsta povrća, žitaricama, ljekovitim biljem, mesom, jajima i peradi, koji se mogu kupiti tijekom cijele godine. Kada je 2000. u okolici Zagreba počeo potragu za većim površinama nužnim za profesionalno bavljenje ekološkim uzgojem, nije, kaže, očekivao mnogo. “Igrom slučaja na natječaju u Ivaniću su nam se najviše svidjele parcele koje su udaljene od ceste, gdje nema zagađivača i gdje postoji sve ono što je potrebno za proizvodnju. Tada smo predali ponude za obje parcele, nadajući se da ćemo dobiti bar jednu. Na kraju su prošle obje, pa smo dobili jednu na drugu, na 50 hektara površine. I sada tijekom godine i dalje otkupljujemo ili uzimamo u dugoročni zakup za daljnju proizvodnju”, dodaje jedan od prvih domaćih zagovornika prehrambenog sustava koji nije anoniman i u kojem potrošač, kako kaže, točno zna tko je onaj proizvođač koji za njega nešto proizvodi. A voditelj proizvodnje Severovih sigurno zna o čemu govori. Uz ukupnu proizvodnju na više od 75 hektara zemlje, od čega 1,2 hektara otpada na plasteničku proizvodnju, prinosi salate i blitve u Eko Severu kontinuirani su, ima ih svih 12 mjeseci. S oko 1500 komada pataka, gusaka i pilića godišnje, kojih petstotinjak kokoši za proizvodnju jaja, preko 200 koza te pedesetak svinja, u Eko Severu se ozbiljno radi i na biouzgoju mesa. “Sezona rajčica, paprika, svibanj 2010 F o r b e S 45