kontekst Tajland između turizma i terorizma Razdoblje tajlandskog ekonomskog čuda je završeno. Na pomolu su velike promjene: crveni i žuti predstavljaju dva Tajlanda / Jasmina Kuzmanović, Singapur Otjerani premijer Thaksin Shinawatra (gore), telekomunikacijski tajkun i novopečeni Crnogorac, vukao je poteze koji su vjerojatno bili ekonomski neodrživi i demagoški. No stručnjaci upozoravaju kako u Tajlandu još ima ostataka feudalizma. Zato je Thaksin za siromašne i postao heroj 62 F o r b e S svibanj 2010
Crnogorci su pogodili kao prstom u pekmez kada su nedavno u knjigu državljana zaprimili i Thaksina, prognanog bivšeg premijera i sadašnjeg “kingmakera” u uzburkanoj Kraljevini Tajland. Pred koji tjedan neki se ministar s Cetinja u Londonu pohvalio da će novopečeni građanin Crnoj Gori donijeti mnogo novih investicija. No kako je nepredvidljivom Thaksinu krenulo, ne bih se začudila kad bi, u ne tako dalekoj budućnosti, Crna Gora bila nagrađena ekskluzivnim investicijskim upadom u Tajland. Već vidim: Montenegro Airlines pokreće zračni most Podgorica-Phuket! Crna Gora i Tajland - dva oka u glavi! Thaksin Shinawatra je sve samo ne tipični političar u egzilu, koji je zamijenio dio bankovnog računa za tuđi pasoš i čija zvijezda blijedi nakon mlakog pokušaja da se vrati na vlast. Za tajlandske siromašne mase on je karizmatični vođa s aurom Robina Hooda; za kritičare iz povlaštenih slojeva u Bangkoku, telekomunikacijski tajkun Thaksin je demagog, korumpirani bogataš i porezni varalica. Ušao je u povijest i po tome Korupcija seže mnogo dalje od smijenjenog premijera, tvrdi se u knjizi ‘Thaksin: politika kao biznis u Tajlandu’ sada Podgorice, Thaksin je samo ojačao svoju poziciju sive eminencije. Nakon što je Vrhovni sud zbog izbornih prekršaja ukinuo Thaksinovu stranku Thai Rak Thai (Tajlanđani za Tajlanđane), a više od stotini članova zabranio bavljenje politikom u sljedećih pet godina, Thaksinove pristaše pokrenule su dvije nove stranke, koje su nakratko uspjele doći na vlast prije nego što su i one raspuštene sudskom odlukom. Dok se Bangkok sredinom travnja priprema na sljedeći sukob između “crvenih košulja”, Thaksinovih pristaša okupljenih u Ujedinjenom frontu za razjasnilo. Razdoblje tajlandskog ekonomskog čuda je završeno, a velike političke promjene su, kako se čini, neminovne. “Crvene košulje” neće nestati preko noći. Miroljubivi protesti – baršunasta revolucija na tajlandski način – pokopani su u nasilnom vikendu početkom travnja, u kojem je dvadeset troje ljudi izgubilo život, a stotine su ranjene. Sljedeći sukobi i rast nasilja mogli bi dati vjetra u leđa i nekim ekstremnim frakcijama na političkoj sceni, koje su u travanjskom nasilju po prvi put pokazale lice, a koje je premijer Abhisit nazvao teroristima. Crveni i žuti predstavljaju dva Tajlanda. Na jednoj strani je obrazovana srednja klasa mahom iz Bangkoka, profesionalci, državna uprava, dio poduzetnika, veći dio medija. Na drugoj su seljaci, mali poduzetnici, vozači taksija, vlasnici uličnih kioska s hranom. Službeni stav vlade, kako je priopćeno u izjavi u ožujku, jest da u Tajlandu nema klasnih razlika: “Vlada se u svojoj politici podjednako usredotočila na urbane i ruralne mase i klasna podjela u tajlandskom društvu ne postoji.” Izjava ministra Satita Wongnongteayja odgovor je na Thaksinovu tezu da Korupcionaški aranžmani između krupnog biznisa i politike koče Tajland na putu da postane azijska ekonomska sila poput Japana i Južne Koreje Foto AP što je jedini premijer u modernom Tajlandu koji je odslužio puni termin na vlasti, nakon što je njegova stranka nadmoćno pobijedila na izborima 2001. Tajlandske vojne vlasti su pomalo hiperaktivne i od osnutka ustavne monarhije prije 70 godina navikle su narod na česte vojne udare kao metodu uklanjanja političara s vlasti. Udar kojim je 2006. izbačen Thaksin bio je <strong>18</strong>. po redu, i od Thaksina se očekivalo da podvuče rep, odrekne se telekomunikacijskih dionica, odsluži kaznu od dvije godine zbog sukoba interesa i da se konačno makne iz politike. Umjesto toga, poput lutka iz kutije koji skače između Londona, Dubaija i demokraciju, i pobornika premijera Abhisita Vejjajiva poznatih kao “žute košulje”, neizvjesnost je veća nego ikada u novijoj povijesti Tajlanda. Kad su prije dvije godine “crvene košulje” okupirale međunarodni aerodrom u Bangkoku, ugrozivši među ostalim turizam kao glavnu nacionalnu industriju, mnogi su ih otpisivali kao privremenu zapreku, kratku obilaznicu na svijetlom putu tajlandskog demokratskog i privrednog napretka. Jer Tajland je, naposljetku, jedan od južnoazijskih ekonomskih “tigrova” čija je ekonomija u 90-ima rasla brže i od kineske. U međuvremenu, nekoliko stvari se se tajlandsko društvo nalazi usred “klasnog rata,” podijeljeno na staru bogatu klasu i novu klasu koja traži demokratske promjene. No svakome tko je malo putovao Tajlandom vidljiva je razlika između bogatih i siromašnih. Na ruralnom sjeverozapadu, odakle Thaksin vuče korijene i političku potporu, preteže crvena strana Tajlanda. U Chiang Maiju, smještenom usred planina i šuma koje se pružaju do granice s Burmom, nema jačeg kontrasta nego kad se iz gradske kotline čovjek popne do palače Bhuping, zimske rezidencije kraljevske obitelji. I na turističkom jugu, blizu Phuketa, u zaljevu Phangnga gdje se svibanj 2010 F o r b e S 63
Change language