OCJENJIVANJE ZAMORA BRODSKIH KONSTRUKCIJA - FESB

Ako se dugoročna raspodjela valnog procesa pretpostavi kao niz kratkoročnih stanja
mora, koja su stacionarna, uskopojasna, gausovska i nultih srednjih vrijednosti, te ako je
struktura linearna, raspon naprezanja slijedit će Rayleighovu razdiobu i se moţe odrediti
pomoću izraza:
m
2 2 m
m 1 /2 1/2
1+
pjm0 j
m2 j
(2.42)
j
2 2
gdje je:
p j – vjerojatnost pojavljivanja j-tog stanja mora,
m 0j , m 2j – moment nultog i drugog reda spektra naprezanja j-tog stanja mora,
1
2
m
2j
/ m
0j
– frekvencija procesa naprezanja za j-to stanje mora.
Varijabla D f ne moţe se odrediti direktno zamornim pokusima zbog nepovratnosti
procesa zamornog testa, tj. svaki pojedini uzorak ne moţe se testirati ponovno nakon što je
testiran do popuštanja. Analizom rezultata pokusa Wirsching je dao preporuku, za komponente u
valnoj okolini:
D f = 1.0
V Df = 0.3
gdje je V Df koeficijent varijacije slučajne varijable
D f .
OdreĎivanje slučajne varijable B predstavlja najveći problem jer modelira nepreciznosti
povezane s odreĎivanjem opterećenja i odziva konstrukcije. Ono se sastoji se od niza
komponenti:
B 1 –opisivanje stanja mora,
B2–procjena dugoročnog odziva broda,
B3–ekstremna opterećenja primijenjena na modelu,
B4–modeliranje brodske konstrukcije,
B5–izrada, itd.
Vrijednost B se dobije iz B B
vrijednosti pojedinih komponenti B i [42].
, ali ostaje vaţna napomena nesigurne procjene
i
i
Pouzdanost se moţe opisati Cornellovim indeksom , ili preko vjerojatnosti popuštanja P F :
51