Sul Campo Del Mare - Vilenica

V2-2010.PM5276/13/100, 12:13 PMDževad Karahasanravnodušnu sadašnjost. Svaki znak prošlosti na njemu je prljavština jer jeprotivan njegovoj prirodi.Tome izravno doprinose, zapravo to zahtijevaju, materijali od kojih semoderni namještaj pravi, materijali koji pamćenje isključuju i onemogućuju,materijali koji su po svojoj prirodi čista ravnodušna sadašnjost jersu nepromjenljivi. To su staklo, polirani metal i iverica. O staklu i poliranomemetalu ne treba govoriti, njihova nepromjenljivost i ravnodušnanesposobnost da pamte njihova je osnovna osobina i najvažniji, presudni,znak njihove prirode - to su materijali koje jače od svega određuje činjenicada ne mogu imati patinu. Ali zato treba napomenuti.nešto o iverici, otkrićumodernog doba u kojem se to doba upravo savršeno izrazilo jer su glavneosobine doba ujedno glavne osobine iverice. Moglo bi se reći da je osobinemodernih materijala, kao i prirodu modernog doba, shvatio onaj ko jerazumio osnovne osobine ivence.Iverica je ploča napravljena presanjem mase u kojoj su pomiješani iverjedrveta i ljepilo. Drvo se sitni, gotovo melje, dok se ne dobije iverje u kojempotpuno jednako izgledaju i jednako se ponašaju kora i srce drveta, hrasti jasika, deblo, korijen i grančica. Nema razlika jer su sve osobine svedenena jednu jedinu - sve je iverje. Onda se ta ploča, ako je namijenjenapravljenju namještaja, oblijepi fournirom koji takoder ima jednu jedinuosobinu - da se ravnodušno sija jer je čista sadašnjost.Njegovi tvorci kažu da su osobine modernog namještaja praktičnost,pokretljivost, kompatibilnost i jednostavno održavanje. Kad se konkretizirajuovako kako je to ovdje učinjeno, te osobine stvaraju smisao kojidopušta i zapravo zahtijeva upotrebu nekih drugih riječi. Praktičnost prijesvega znači da je ovom namještaju potpuno svejedno gdje je jer niti jedanprostor on ne može odrediti, dati mu fizionomiju, učiniti ga pojedinačnim,prisnim, mojim,prepoznatljivim. Praktičnost znači da nema razlika između mog i bilokojeg drugog stana, da je anonimnost i bezličnost advokatskog ureda,liječničke ordinacije i mog stana jednaka i toliko potpuna da razlike moždaima u stupnju ali nema i ne može biti u vrsti. Između pojedinačnog čovjekai njegovog namještaja danas ne može biti dodira jer trag dodira izgleda ifunkcionira kao prljavština, a to znači da nema korespondencije i ne možese stvoriti srodnost bilo koje vrste.Pokretljivost znači da je moj namještaj namijenjen više selidbi nego lioblikovanju mog doma, obilježavanju nekog prostora mirisima mogprisustva i mog tijela, strahovima mog bića, oblicima mojih snova. Zapravo,namijenjen je prije svega i možda jedino selidbi jer njegova ravnodušnostčini da prostor ograničen ili ispunjen njime bude moje trenutačnoboravište ma koliko dugo, mehanički mjereno, ja u njemu boravio. Svakogdana ja upravo useljavam u svoj moderno namješteni stan, makar u njemubio rođen i dočekao svoje zrele godine.Bilo bi sasvim krivo ovu trenutačnost povezivati s dosjetkamaprofesionalnih metafizičara (dakle tvoraca banalnosti) kako su nam svaboravišta na ovom svijetu privremena jer smo privremeni mi. Stvar i jeste27