Sul Campo Del Mare - Vilenica

V2-2010.PM5416/13/100, 12:13 PMDževad Karahasanslušalice i njegovoga jedva čujnog “halo”. Ako si takvome jednom pozvoniona vrata, deset puta ćeš odustati od onoga što si namjeravao i zbog čega si,uostalom, pozvonio, ako svoje namjere nisi zaboravio čekajući da ti onotvori. On ne gleda kroz špijunku i ne muha se iza vrata trudeći se dabude nečujan, on ne othukuje negdje u pozadini i ne smišlja “strategije”da se odbrani od tebe, - on naprosto odgađa jer smatra (vraga “smatra”, onosjeća!, on zna!) da je čista dobit svaka sekunda u kojoj mu se ne dogodiništa pa ni susret s tobom. On se, nesretnik, rodio s ogromnim manjkomvitalne energije i bez imalo povjerenja u svijet, a onda vremenom uvidioda će mnogo ugodnije boraviti na svijetu uspije Ii te svoje hendikepepripisati stvarnosti samoj. Taj lukavi naum on pokušava izvesti mudrujućio tome kako su svi blagoslovi ponuđeni nam u ovom svijetu, od hrane ikretanja do ljubavi i sna jako opasni za nas jer u krainjoj liniji, kako godokreneš, oni vode u bolest i smrt kojima naš boravak ovdje završava. On jedakle jedan umorni sivi gnjavator koji malkice radosti ima jedino od onihsusreta što ih je uspio izbjeći i od onoga što mu se nije dogodilo. Zbogtakvih tipova treba biti uporan i zvoniti barem tri puta, zvoniti sve dok gase ne natjera da otvori. Za to treba vremena, ali to treba učiniti.Čista suprotnost ovome je takozvani agresivni tip koji otvori neobičnobrzo, takoreći čim si pozvonio, i to otvori naglo, jednim kratkim trzajem,ali samo onoliko koliko mu treba da uglavi lice između vrata i dovratka istrogo te upita “šta treba?” Svaki put, ali doslovno svaki put, kad ti takavjedan otvori vrata krivo ćeš povjerovati da su zakačena lancem i da onajtrzaj s kojim su se zaustavila dolazi otuda što je lanac, naglo zategnut dokraja, cimnuo vrata i tako ih zaustavio. Krivo i po milioniti put krivo! Tajtip uopće ne stavlja lanac, on se ne brani od svijeta nego ga, naprotiv,napada. A trzaj s kojim su se vrata zaustavila nakon što su se otvorila tačnoza širinu glave dolazi otuda što je on jednim trzajem odvojio vrata oddovratka i drugim trzajem ih zaustavio kad su se otvorila koliko njemutreba. On je to tako uradio jer on sve tako radi, on je u svemu kratak iefikasan. On takoreći naprosto trza. On zato i pita “šta treba?”, a ne recimo“Ko ste Vi?” ili nešto slično. Briga njega ko si ti i ko sam ja, on se ne pita niko je on sam, njemu je samo do toga da stvar bude urađena i to što prije.Njegovo užurbano pitanje, naizgled nervozno otvaranje vrata, otvor kojiti dozvoljava da vidiš samo njegovo lice, sve to te čini radoznalim i ti sepočneš doslovno boriti da nekako prodreš unutra. A u svojoj gluposti ilinaivnosti ne znaš, to jest potpuno zaboraviš, da te unutra čeka upravo tajčovjek što ti je otvorio, čovjek koji uvijek tačno zna šta hoće i kako najlakšepostići to što hoće, dakle jedan od onih besmislenih uspješnih ljudi zakoje je malo reći da su dosadni jer su oni dosada sama.Lanac na vrata ne stavljaju ni pripadnici karakternog tipa srdačnih ljudikoji također otvore odmah, gotovo prije nego nego zamre zvuk zvona. Alioni otvore jako široko, u pravilu toliko da vrata stoje okomito u odnosu nazid, stanu usred otvora i ob rate ti se. Pri tom desnom rukom drže vrata alijevu drže spremnu da te njezinim pokretom pozovu unutra jer su onisrdačni ljudi, dakle ljudi koji su takoreći rođeni da svakoga pozivaju unutrai tako na kraju budu obavezno prevareni. To što te tvoj srdačni domaćin41