Sul Campo Del Mare - Vilenica

V2-2010.PM5396/13/100, 12:13 PMDževad Karahasansve bolje od onoga što su dobili, pa i jedan malo bolji svijet kao mjestoboravka. Zbog tog uvjerenja koje vremenom postane osjećanje (akoredoslijed nije obrnut, ako naime uvjerenje nije poteklo iz osjećanja, akodakle oni nisu najprije osjećali da su bolji od svijeta koji ih je zapao paonda našli i racionalne dokaze za to) oni povjeruju da su ugroženi jer ćeim se nedostojni svijet prije ili kasnije osvetiti za njihovu superiornost.Zato se oni već od ulaska u zrelo životno doba pripremaju za taj “konačniobračun” sa svijetom, zato se kod njih već u mladosti mogu primijetitinepovjerljivost i sumnjičavost, zato se oni naprosto ne znaju opustiti jersu stalno zabavljeni “strategijama odbrane” kako bi oni rekli. I tako, budućida stalno razvijaju te svoje “strategije odbrane” oni se tako dobro pripremeda za svaku zamislivu životnu situaciju smisle jedan potez viška. Zbog togpoteza viška oni izgube svoj “konačni obračun” sa svijetom, zbog tog potezaviška oni propadnu u pokušaju da trguju sa životom, zbog tog poteza oniotvore i tebi.Ako izostane virenje kroz špijunku a ostalo je veoma slično opisanomeponašanju trgovačkog tipa, jasno ti je da iza vrata na koja si pozvonio stojipripadnik lihvarskog tipa. Ako se dakle ne pokreće poklopac na špijunki,ako s one strane vrata niko ništa ne pita i sve izgleda kao da unutra nikognema, a jedva uhvatljivi zvukovi kakvi nastaju kad neko nenamjernostrugne cipelom po podu (nije u predsoblju uključio svjetlo da se ne biodao) ili se nasloni rukom na vrata, ako takvi zvukovi odaju da se neko sone strane pritajio, ako stojiš, rekoh, pred vratima a to se događa, znaj daje unutra jedan od onih ljudi koje kod Dostojevskoga njihovi bližnji spravom iako bez razloga ubijaju sjekirom, a u stvarnosti ih svi mi uzaludizbjegavamo. Po vanjskim manifestacijama je ovaj karakterni tip veomablizak tipu trgovca, ali mu je u biti gotovo suprotan: lihvar je oprezan a nesumnjičav, on se lukavstvom brani od svijeta jer je nesiguran i boji se da jeon tako mali preslab za jedan tako ogroman svijet, on je nezadovoljansobom i zabrinut nad svojim slabostima toliko da i ne stigne pomislitikako je zaslužio neki bolji svijet. On se muha iza zatvorenih vrata, otpuhujei dovija se kako odgonetnuti ko mu je pozvonio jer nije siguran da imaadekvatan odgovor na izazov koji mu stoji pred vratima. Ali i on na krajuuvijek otvori jer nije dovoljno skeptičan (može Ii se u ovom svijetu uopćebiti dovoljno skeptičan - to su bojim se samo oni što su izbjegli da serode),otvori i shvati da je opet prevaren i to dvostruko. Prvo, prevaren jejer je njegovo čekanje bilo mnogo gore od tvoga i, drugo, prevaren je jernešto očekuje od tebe a morao bi znati da nema te posjete i tog posjetiocakoji pristojnu čovjeku mogu donijeti neko istinsko dobro.Lihvari su mi zbog njihovog straha pred svijetom i svim onim što nasvijetu postoji jako odvratni, ali su mi ipak mnogo manje odvratni od ljudikoji mi liče na mene. To su oni tipovi što su davno od svega odustali auporno se prave da se još uvijek oko koječega trude (time uspiju prevaritijedino sebe ali oni to, naravno, ne uspijevaju ili odbijaju primijetiti). To suoni tipovi s kojima pristojni Ijudi ni u ludilu ne telefoniraju jer on najprijepusti da telefon beskrajno dugo zvoni prije nego podigne slušaltcu a ondaopet pusti cijelu jednu praznu vječnost da protekne između dizanja39