BEHAR

KNJIŽEVNI PORTRETI: FEĐA ŠEHOVIĆmali broj mojih kolega i prijatelja, doista štitio od različitoobojenih stigmatora. Još uvijek me štiti, kao i ja njega, jeri njega su neki svećenici u ovo vrijeme stigmatizirali. Jošuvijek smo zajedno, i s Držćem koji je također s nama, sužitkom slavimo Vidrinu 500-godišnjicu, a bio je takođerstigmatiziran, sigurno više i teže od nas dvojice.Da li danas imam neke nove zagovorače mojih djela?Imam ih puno među čitateljima širom lijepe naše (i šire,kako se nekad govorilo!). I na koncu, doista mi nije potrebnazaštita od bilo koga, a možda bi mi, ponekad, dobrodošla zaštita od samog sebe.Begović: Vaš kultni roman “Gorak okus duše” smatrase remek djelom povijesnog romana, a pisan je natemelju fiktivne kronike fra Mavra Sorkočevića. Naime,u svim je Vašim romanima izuzetno dobro korišteni uočen taj diskurs i povijesna konstelacija najmanječetiriju naroda (pritom mislim na čitalačku nasladu):kršćanskog (hrvatskog), turskog i slijedom togamuslimansko-bošnjačkog, ali i židovskog. Jesu li Vamikada i jedni i drugi i treći zamjerili što umjesto stvarnegrađe novije povijesti, nudite Vaše fiktivne, ali urađenena stvarnoj povijesnoj podlozi, ili pak roman pisanpo predlošku izmišljenih fra Mavrovih zapisa?Šehović: Po svemu sudeći, izmišljeni fra Mavro dopaose učenim kritičarima jer su baš u njemu otkrili elementeveć vladajuće postmoderne u svjetskoj književnosti, a jedanod njih je posebno istakao da je moj roman “Gorakokus duše” tiskan cijelu godinu prije “Ruže” UmbertaEcca. Nisam ovo provjeravao, jer sve i da je to istina otkudbi mi iz jedne male zemlje kojoj Europa sada ne priznajeni ZERP, a kamoli bi onda priznala neko moje rodonačeništvou romanesknoj prozi. Što se izmišljenog fra Mavrovogzapisa tiče, na svu sreću, možda jedini u nas koji je uono vrijeme sustavno pratio kretanja u europskoj literaturi(Zdravko Zima) i napisao je o čemu je tu riječ, dok jevećina, mada benevolentnih, fra Mavrov zapis uporno nazivalaarhivskim dokumentom.O multikulturalnosti koju promoviram gotovo u svakomsvom djelu, jedino su to i vrlo glasno otkrili bosanski franjevci.O mojoj aktivnosti u tom smislu za vrijeme opsadeGrada, nitko nije ni zucnuo. Ni moj ratni drug s kojim samzajedno dijelio upravo ideju o kojoj govorimo (poznati humanistdr. Lang) dogo jedno vrijeme nije se sjetio (ili moždausudio) javno prokazati našu zajedničku humnističku iratnu avanturu. Tek nedavno, reče mi naš zajednički prijatelj,kada se sudilo o zločinima u Gospiću, dr. Lang je šokiraodruštvo rekavši: “Da smo Feđa i ja bili tada u Gospiću,zločini se ne bi dogodili!” Malo jest moj ratni drug pretjerao,ali drago mi je da se upravo tako izrazio. Vjerojatno senije usudio to reći u doba kada je predsjednik naše državedijelio u Dubrovniku “redove Danice” za zasluge u ratu,svima onima koji su zajedno s njim i sa mnom bili u “KonvojuLibertas”. Bukvalno svima, samo ne meni, valjda zbogmoga pisma generalu Bobetku, koje je inspirirano pokušajimada i u našem Gradu zavlada gospićko ludilo.Finalmente, što još reći o svijetu u kojemu nema pravde,jer da je drukčije i hrvatski ugledni promicatelji vladajućihideja o novom multi kulturalnom svijetu, kada bi seozbiljnije pozabavili mojim književnim radom, lako bi uočilida, kako već rekoh, u gotovo svim mojim djelima ističemmeđusobnu snošljivost i toleranciju među narodimai vjerama. No, za te zasluge neki drugi dobivaju nagrade ipriznanja. Never minde! Kako bi rekao moj Vidra.Begović: U vrijeme zadnjeg rata, također ističe kritika,bili ste nešto kao dubrovačka savjest. U tom smisluneobičnu potresnost i živu aktualnost zadržao je Vašroman “Četiri vozača u Apokalipsi”. Angažiranu slikukoju u njemu dajete ispisali ste bez lažnog patosa ihimnične nacionalnosti iako u njemu pratite biografiječetiriju vozača hladnjače Apokalipsa, a dotičete se ionog trebinjskog četnika Vučurevića koji je takođerbio vozač. Koliko je bilo prijepora oko tog još uvijekaktualnog i moralno napisanog romana?Šehović: Ovdje se mogu nadovezati na prethodni odgovor.Imate pravo, u apokalipsi koja je zadesila narode inarodnosti u Jugoslaviji, nije mi bilo ni na kraj pameti dopustitida me nadvlada vlastito opravdano ogorčenje, izazvanodoista jednom bezumnom i barbarskom agresijomna naš narod, na moj Grad. Nisam ni poput nekih, što senekom dodvoravaše, smatrao podjednako krivim strane usukobu i podjednako barbarskim samo zato jer to nije istina,ali isto tako morao sam reći ono što se onda nije smjelogovoriti, a kamoli pisati, dakle o fatalnoj pogreški politikenaše mlade države prema Bosni. Osjećao sam to kao bolnuizdaju mojih mladenačkih snova i onih iz vremena Hrvatskogproljeća. Vrhunac svega bio je brutalni izgon iz hrvatskevojske i ubojstva muslimana, dubrovačkih branitelja od1991. Zato sam objavio u novinama otvoreno pismo generaluBobetku, ali i zbog tog dobivao prijetnje koje bi sevjerojatno i obistinile, da general nije stao na moju stranu.Reperkusije tog moga humanitarnog angažmana nastavilesu se i u vremenu kada su se u Gradu otkupljivali stanovi.Zamislite u mojoj kući svi su lako otkupili stanove, samo neja. Pitao sam i dobivao uglavnom nesuvisle odgovore, alikao Vidrin sljedbenik, “akomodo sam se zlu brijemenu” iprepisao moj stan na ime supruge koja je, zna se po imenu iprezimenu kojemu narodu pripada. Zato se ja, na nerijetkeriječi mojih prijatelja da sam veoma ugledna osoba u Gradu,nasmijem od svega srca, ponekad i do suza.Na primjer, kada su me ugledni pisci hrvatski, zajednos Naučnom bibliotekom u Gradu, kojom sam nekad rukovodio,predložili županijskom odboru za nagrade da midodijeli nagradu za životno djelo. Kako sam (jedini ja)očekivao nisam dobio tu nagradu, nego nekadašnja zaposlenicau hotelu i turistički vodič, draga starija gospođakoju sam često viđao kako grupi stranih turista pokazujeznamenitosti našeg Grada. Ta činjenica me nije ogorčila(stigma je stigma!) naviknuo sam na takve stvari i gotovoih smatrao normalnim. Nije mi potaklo gorčinu ni obrazloženježirija nagrade za životno djelo, koje navodi činjeniceda je laureat nagrađen kao izvrsni turistički vodič i daje tijekom svog “plodnog rada”, kako se to kaže, u jednojgradskoj osnovnoj školi osnovala dvije “turističke sekcije”kao dopunski rad za mlade učenike. Ni to i takvo obrazloženježirija doista me nije ogorčilo, ali kad se zbog protestanekih intelektualaca u Gradu morao u javnosti pojavitii šef žirija da brani izbor laureata, pa nekoliko puta ponovioda je odabranica žirija “u svakom pogledu bila su-BEHAR 85 15