BEHAR

KNJIŽEVNI PORTRETI: FEĐA ŠEHOVIĆnjezinim zapovjednikom Azizom Hasanovićem, kojega sevrlo vjerojatno još uvijek sjećate?U danima hrvatsko-bošnjačkoga konflikta u srednjojBosni i Hrcegovini heroja s Osojnika i njegove suborcepreko noći su, bez ikakvih objašnjenja i često brutalno,"očistili" iz hrvatske vojske. Njih više od dvije stotine "svučeno"je na način koji toliko zgranjava da su neki od njihsamo u samoubojstvu vidjeli kraj svome nepodnošljivuponiženju i uvredi.Gospodine generale, za Hrvatsku se od prvoga danaagresije na Dubrovnik borilo, po mojoj pouzdanoj evidenciji,oko 250 Muslimana (slovima: dvije stotine i pedesetbranitelja Muslimana, s velikim i malim "m"!). Vjerujem daVam je poznata prava brojka sudionika obrane Grada (uprvim i odlučujućim mjesecima!) pa da ne biste posumnjaliu broj sudionika pripadnika moga naroda, evo Vampopisa pedantno sročena po abecednome redu i usporeditega s popisima u Stožeru južnoga bojišta (ako su sačuvani!),Naknadno sam dobio još desetak imena, ali osobnonisam još provjerio njihovo sudjelovanje od prvih danaDomovinskoga rata. Držim da je ovih 249 sasvim dovoljnoda opravda moje obraćanjeVama. DostavljamVam njihova imena.Gospodine generale,kao što vidite, brojnosudjelovanje Muslimanau obrani Dubrovnikanije mit, već istina. Uzmemo li u obzir činjenicu(iz popisa pučanstva 1991.) da su Muslimani u dubrovačkojopćini brojili jedva 4 posto žitelja, a sudjelovali u obraniGrada s gotovo 40 posto, onda doista imam pravo bitine samo ponosan tom činjenicom nego i svjestan svihprava koja bi domovina Hrvatska i naš Grad morali jamčitipripadnicima moga naroda. A što je, zapravo s većinomMuslimana, bivših branitelja Dubrovnika?OJAĐENI BOJOVNICIGospodine generale oni žive kao prokleti, uzaludnotraže posao, s mukom preživljavaju. Što će biti s njihovomdjecom, rođenim Dubrovčanima? Jedan mi kaže da mu jesuborac, ravnatelj nekoga poduzeća, rekao kako je njegovakći imala najbolje uvjete za primanje na posao, ali muje u povjerenju dodao: "Ako bih nju zaposlio, mene bi danposlije smijenili s dužnosti!"Gospodine generale, Vaši bivši bojovnici ojađeni su; velikbroj njih nije dobio Spomenice koje su zaslužili; ne dobivajukredite za obnovu spaljenih kuća, ili im se nude, alipod uvjetom da im "pop posveti kuću", pri čemu ne mogurazlučiti je li to njihovi susjedi (uglavnom novokomponiranibranitelji!) prave okrutne viceve ili doista ozbiljno luduju.Naša vlast u Gradu, osim verbalnih dosjetki, ne čininišta da se rehabilitiraju nepravedno odbačeni i poniženibranitelji Grada. Uzaludno sam ja tu gospodu javno podsjećaona herojsku legendu Hamdije Kovača. Sa svih stranaodjednom su se oglasila čvrsta obećanja da će se nepravdaprema Kovaču ispraviti, da će se sve učiniti kao bimu Grad doista zahvalio na plemenitoj i junačkoj žrtvi, alido ovoga časa ništa se nije učinilo. Ništa!Gospoda župan i gradonačelnik prave velik medijskispektakl s teškim ratnim invalidom (paraplegičarom) HasibomAlibogovićem, bivšim pripadnikom Specijalne postrojbepolicije u Dubrovniku. On je jedan od istaknutijihbranitelja, Muslimana Bošnjaka koji je u svojoj dvadeset inekoj godini završio u kolicima. Bilo je dirljivo vidjeti lijepogamladog čovjeka, koji je svojim športskim izgledom iizrazito profinjenim licem više podsjećao na nekoga popularnogahollywoodskoga glumca, nezadrživa osvajačaženskih srca, slučajno nastradaloga za vrijeme snimanjanovoga filma, negoli na vješta i hrabra pripadnika specijalnepolicije. Muk je vladao pod svodovima stare Kafetarijejer nazočni su bili zaslijepljeni i zaglušeni vriskom devastiraneljepote. Samo oni koji su govorili mogli su sebečuti, dok su ostali nazočni, nijemi i gluhi, piljili u zamišljeniostatak Aplonova kipa.Prije tri godine, u posjetu toplicama, kada sam zajednos Lukšom Pekom obišao i našega ranjenoga generala Marinovića,imao sam priliku vidjeti cijelu galeriju brojnih živihtorza u invalidskim kolicimana desetke lica iobličja mladih Apolona.Možda sam zbogtoga bio u stanju drukčijeprosuđivati o spektakluu Kafetariji. Očekivaosam da će predstavnicivrhovne vlasti u županiji i Gradu iskoristiti iskrenuganutost nazočne publike i konačno se u ime hrvatskoganaroda ispričati brojnim Alibegovićevim sunarodnjacima isuborcima Muslimanima zbog nepravde koju smo im nanijeli,zbog patnji što su ih nezasluženo doživjeli.Gospodine generale, za Hrvatsku se od prvogadana agresije na Dubrovnik borilo, po mojojpouzdanoj evidenciji, oko 250 Muslimana(slovima: dvije stotine i pedeset braniteljaMuslimana, s velikim i malim "m"!)BLJESAK UOČI OLUJEGospodine generale, osobno ne vjerujem da je takvo (neophodno)čudo moguće, bar dokle god prevladava osjećajda u ovome Gradu sve manje ima onih kojima je identitethrvatske Atene vlastita čast i ponos, a misao o njegovu dosljednunastavljanju htijenje kojemu se sve podređuje.Pozivajući Vas, gospodine generale, čini mi se da bistejedino Vi mogli učiniti to što naši politički vođe u Gradu iŽupaniji ne mogu, ne usuđuju se ili možda neće. Narediteza to određenoj službi i stožeru da se dodijele SpomeniceDomovinskoga rata svima s popisa što Vam ga dostavljam,naravno, onima koji je nisu dobili, a zaslužuju je.Apelirajte na civilnu vlast u Gradu da se pri zapošljavanjune radi diskriminacija nad vašim bivšim vojnicima, da imse, kao i ostalim građanima (čak i onima koji su bježali izGrada da ga ne bi branili!) dodijele krediti za obnovu devastiranihili spaljenih kuća, da se njihova djeca u natjecanjimaza posao ne tretiraju kao trećerazredni građani.Gospodine generale, učinite još nešto pravo i mudro,a meni ne zamjerite što kucam na Vašu savjest. To činimiz uvjerenja da ste jedan od onih koji je doista imaju i nezaziru od istine. Vi ste u stanju tim ojađenim ljudima vratitine samo ponos i dostojanstvo već i izgubljenu vjeru.26 BEHAR 85