BEHAR

LIKOVNO OKNO: SAFET ZECSumnja i nemir umjetnosti– uz slikarstvo Safeta ZecaPiše: dr. sci. Aida Abadžić HodžićSafet Zec, slikar i grafičar, rođen je u Rogatici 1943. godine. Nakon završene Umjetničkeškole u Sarajevu, diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu 1969. godinegdje je završio i postdiplomske studije u klasi profesorice Ljubice Sokić, 1972. godine. Početkomsedamdesetih godina, likovna kritika ocjenjuje ga kao jednog od najdarovitijih mladihjugoslavenskih slikara. U narednoj deceniji jedan je od najistaknutijih umjetnika u zemljii sudionik velikog broja internacionalnih izložaba. Do 1989. godine živi i radi u Beogradunakon čega se vraća u Sarajevo. Početkom devedesetih, zbog ratnih zbivanja, odlazi u Udinegdje, u suradnji sa grafičkim ateljeom Corrada Albiccoca, iznova počinje otiskivati grafičkelistove. Sva ranija djela ostala su u sarajevskom i počiteljskom ateljeu. Godine 1994. postavljenaje prva veća samostalna izložba u Italiji, sastavljena isključivo od novih radova i teknekoliko dostupnih, ranijih radova, transportiranih iz jedne njemačke galerije. Od 1998. godine umjetnik živi i djelujeu Veneciji. Godine 2001. u gradskoj galeriji Collegium artisticum u Sarajevu održana je velika retrospektivaumjetnikova opusa sa djelima iz ranog, sarajevskog peridoa i sa novim radovima nastalim u Italiji.Safet Zec danas živi i radi u Veneciji i u Sarajevu, a njegova su djela izložena u brojnim evropskim galerijamai privatnim kolekcijama. Dobitnik je velikog broja uglednih domaćih i internacionalnih likovnih nagrada, izmeđuostalih nagrade za slikarstvo na 12. Bijenalu mediteranskih zemalja u Aleksandriji 1978. godine, nagrade zagrafiku Međunarodnog grafičkog trijenala u Kanagawi (Japan) 1998. godine, Grand prix-a za grafiku 10. Internacionalnogbijenala potreta u Tuzli 2002. godine... Između velikog broja samostalnih izložaba u zemlji i inozemstvuposljednjih godina izdvajaju se izložbe u uglednim galerijama u Veneciji, Parizu, New Yorku, Lillu, Budimpešti,Pragu te osobito samostalna izložba u Palači UNESCO u Parizu 2004. godine.Umjetnost Safeta Zeca vezana je uz predmetni svijet, uzodređene teme i motive koji za njega imaju sasvim nedvojbenuemotivnu vrijednost. Istim se motivima godinama vraćai u njih oprezno i tiho unosi promjene. Bliske motive otkrivai u Bosni i u Veneciji. U svima njima bilježi iskustvo čovjekovapostojanja, osluškuje tajnu Vremena i pitanje čovjekovesudbine: u osamljenom hljebu na stolu, u bijeloj prostirciprebačenoj preko stolice, u posudi sa cvijećem na prozoru.Što su stvari kada su ostavljene po strani, izvan upotrebe,što nam one kazuju o ljudima koji su ih koristili? Oneuvijek “čuvaju jedan oblik”, podsjeća Derrida, bilježe tragčovjeka prisustva – i. bijela prostirka na drvenoj stolici pamtidodir nečije ruke koja ju je tu ostavila, poput krajolikanastalog od plitkih nabora tkanine na kojima se, kao i naljudskom licu ili pročelju kuće, taloži proteklo vrijemeSvaka slika, grafika ili crtež Safeta Zeca doima se poputzaustavljenog trenutka, važnog za umjetnika ovdje i sada.Ali, ti trenuci Safeta zanimaju i kao dijelovi jednog univerzalnogiskustva cjelovitosti vremena. On upisuje vrijeme u raskošanpreplet suhe igle i bakropisa na stoljetnim krošnja-42 BEHAR 85