BEHAR

KNJIŽEVNI PORTRETI: FEĐA ŠEHOVIĆOTVORENO PISMO KNJIŽEVNIKA FEĐE ŠEHOVIĆA GENERALU JANKU BOBETKU (Slobodna Dalmacija, 12. 6. 1995.)Vratite čast i ponosdubrovačkim braniteljimaGospodine generale, po mojoj evidenciji, 250 Muslimana (sa velikim ili malim "m") borilose za hrvatsku od prvoga dana agresije na Dubrovnik. Oni sada žive kao prokleti, uzaludtraže posao, s mukom preživljavaju. Poznavajući Vas, gospodine generale, čini mi se dabiste jedino Vi mogli učiniti to što drugi ne mogu, ne usuđuju se ili možda neće. Dakle,naredite za to određenoj službi da se dodijele Spomenice Domovinskoga rata svima spopisa što Vam ga dostavljam, vratite čast i ponos braniteljima hrvatskog juga.Bio sam ushićen uspjehom Hrvatske vojske u oslobađanjuzapadne Slavonije, ali, na žalost, nisam mogao dokraja osjetiti slast željene pobjede. Odjednom, kao i u prijašnjimtrijumfima naših branitelja, neka gorčina u meniugasi vatru oduševljenja. Šikne iz dubine mog bića, zatečeme silinom i ukoči. Gledam na TV ekranima hrabre hrvatskeosloboditelje kojima časnici čestitaju na uspješno izvršenimratnim zadaćama. Gledam te slike odnekud iz Okučana,Pakraca, ili planine poviše grada, a ja, čini mi se, vidimmoj Dubrovnik, Osojnik poviše njega i hrabre "Tigrove"koji nas oslobađaju nakon tolikih mjeseci sužanjstva.Vidim Vas, gospodine Bobetko, kako u Osojniku predpostrojenim "Tigrovima" čestitate dijelovima slavne brigadei pojedincima na njihovu junaštvu i uspjehu. Tom prilikomposebno ste se rukovali s jednim borcem 163. dubrovačkebrigade i zavalili mu što je zajedno sa svojomjedinicom, znanjem i snalažljivošću spasio grupu "Tigrova"koja se našla u bezizglednu okruženju neprijatelja.punom uvjerenošću da će njihovu dobru volju služenjadomovini Hrvatska stostrukim dobrom vratiti.Gospodine generale, hoću reći da i ja imam neko pravou postavljanju pitanja, ako ne zbog moga sudjelovanjana prvoj crti bojišnice, onda svakako u ime obvezujućesavjesti poticatelja oružanom otporu agresiji. Najprije,znate li Vi što se dogodilo s minobacačkom jedinicom iTOPNICI S OSOJNIKADa Vas podsjetim, gospodine generale, bio je to zapovjednikprvoga voda MB. 163. brigade HV-a Aziz Hasanović.Dok ste mu iskreno čestitali, priznavajući "upravo takvima"poseban doprinos našoj oslobodilačkoj borbi, jasam kraj radioprijemnika bio u zanosu, kakav se za Bljeskau zapadnoj Slavoniji mogao vidjeti na licima našega milijunskogaTV gledateljstva. Radovao me onda svaki uspjehpojedinaca, kao onaj moga prijatelja Imoćanina koji je doniou Grad "browing" s Golubova kamena (brda povišeizvora Omble), poznatoga po svojoj zločinačkoj zadaći tijekom15 mjeseci opsade. Taj na Osojniku posebno meobradovao, jer je cijela minobacačka jedinica, na čelu sazapovjednikom, bila sastavljena od boraca, Bošnjaka, Muslimana.Svi su od prvoga dana agresije bili u HV-u i neprestanona ratnim zadaćama. Kad je Dževad Rašić u studenome1991. poginuo na Solitudu, razgovarao sam snekima od njih. Razgaljivala me njihova odlučnost da sebore za Dubrovnik i Hrvatsku, a ja kako tada njima, takoposlije i mnogim drugim Bošnjacima, uzvraćao sam s pot-BEHAR 85 25