BEHAR

KNJIŽEVNI PORTRETI: FEĐA ŠEHOVIĆODGOVOR STOŽERNOGA GENERALA JANKA BOBETKA NA OTVORENO PISMO KNJIŽEVNIKA FEĐE ŠEHOVIĆA(17. lipnja 1995., Slobodna Dalmacija)Heroji ne smiju biti zaboravljeniZahvalan sam Vam, gospodine Šehoviću, što ste mi se obratili u ime dijela onih koji susudjelovali ili još uvijek sudjeluju u stvaranju ove države. Ovim se putem osobno obvezujemda ću u Institucijama koje su u vrhu države za to zadužene provjeriti ovaj vaš popis i angažiratise da se nanesena nepravda ispravi.U Slobodnoj Dalmaciji pročitao sam otvoreno pismo književnikaFeđe Šehovića, kojega osobno poznajem i vrlo cijenim,upućeno meni, a pod naslovom "Vratite čast dubrovačkimbraniteljima". Taj tekst sam čitao tri ili četiri puta, pažljivoproučivši svaku napisanu rečenicu, najprije da bih svakustvar postavio na pravo mjesto, a zatim da bih mogao vidjetikoliko se problema otvara u ovom obraćanju koje je opiszbivanja u kojima su borci Domovinskog rata zaboravljeni utakvim prilikama kao što je proslava pete obljetnice hrvatskedržavnosti. U tako značajnoj i svečanoj prigodi grupa boracanije dobila ni Spomenice Domovinskog rata, što znači danemaju nikakvoga svjedočanstva da su sudjelovali u Domovinskomratu u kojemu je naša država i nastala.DUŽNA PAŽNJABudući da sam na tom prostoru neposredno vodio ratneoperacije i odlučivao o mnogim važnim pitanjima,svjedočim o točnosti Vaših navoda g. Šehoviću i s njim seslažem. Čudno mi je, a to mi pomalo i smeta, zašto mi seniste osobno obratili jer sam ovih dana bio u Dubrovnikuna kraćem odmoru. Već tada smo mogli mnoge stvari,ako ne riješiti, ali onda pripremiti teren za njihovo rješavanje.Kako to nisam napravio do Dana državnosti, ostajemi samo reći da za moralni čin odavanja priznanja onimakoji su sudjelovali u obrani i stvaranju hrvatske države,ipak nikada nije kasno. Vrlo mi je žao što nisam prije, prilikomsvojih čestih dolazaka u Dubrovnik, poduzeo mjereda se očito napravljena nepravda ispravi. Trebali ste me iVi g. Šehoviću prije angažirati kako danas ne bih razmišljaokoliko sam i sam kriv što su zaslužni borci uvrijeđenizbog propusta prema njima. Svoj dio posla obavit ću savjesnoi pedantno, a obećavam da ću se osobno obratititim ljudima čim ponovno budem u Dubrovniku. U nemogućnostida se već sada obratim svakom pojedinačno, odgovaramVama i obraćam se njima preko Slobodne Dalmacije,novinama preko kojih ste se i Vi meni obratili.Mislim da dug prema onima koji stvaraju hrvatsku državui prema onima koji su nekad neposredno bili angažiraniu tom časnom poslu nikada ne može biti ni otpisanni zaboravljen.Mnoge od ljudi koje ste naveli osobno poznajem i točnose sjećam zadatka i prostora na kojima su bili angažirani.Sjećam se čišćenja rijeke Neretve i mojih osobnih naređenjakoje su do kraja izvršili ljudi koje spominjete. Je li baš svakaod osoba koje ste poimence naveli imala udjela u obranidomovine, ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali zato postojeinstitucije koje trebaju to provjeriti i utvrditi punu istinu ukojoj će jedino mjerilo biti doprinos u obrani Republike Hrvatske.Ljudi koji se bore za hrvatsku, ne samo riječima,nego koji stoje ili su stajali u rovovima, koji su postali i nažalost ostat će invalidima, ulaze u onu kategoriju koji Hrvatskojne duguju ništa, ali Hrvatska prema njima ima velikidug. To vrlo često ponavljam jer taj dug limitira svakoga odnas i određuje način funkcioniranja službenih državnih institucijakoje imaju moralnu i pravnu osnovu za rješavanjetako osjetljivih pitanja. Nigdje država nije tako ranjiva iosjetljiva kao u ostvarivanju prava branitelja. ne zaboravimo,radi se o ljudima koji su nesebično bili ili su još uvijekspremni dati svoj život za Hrvatsku. Ova država je stvaranaupornošću i dosljednošću svojih građana i javna obilježjatakva zalaganja, kao što su Spomenice Domovinskog rataili sada već i neka druga odličja stvaraju novi ponos i samopouzdanjekod ljudi, što je praćeno vjerom u državu i njezineinstitucije. Nije beznačajno kada takvi ljudi vjeruju daih država za koju su bili spremni poginuti – nije zaboravila.Na drugoj strani država će u svim kriznim situacijama, a nezaboravimo rat još nije gotov, imati siguran oslonac i jakouporište u ljudima koji su se jednom odazvali pozivu i premakojima je uzvraćeno s dužnom pažnjom.ZABORAV ILI NEPRAVDANepoznavanje činjeničnog stanja može se opravdati, azaborav se možda može i razumjeti. Međutim, imati državnizadatak nešto uraditi, a izbjegavati taj posao ili ganepotpuno obaviti znači raditi izravno protiv Hrvatske.Ako vrijeđamo ljudi i umanjujemo njihovo dostojanstvonekim samo nama poznatim mjerilima i kriterijima za prosudbunjihovih djela, tada se upuštamo u vrlo opasan posao.nema teže stvari nego oduzimati čovjeku ono što muni povijest ne može oduzeti. Ispravljanje takvih propustamora biti praćeno s najmanje dvije popratne radnje. Trebavidjeti je li propust učinjen zbog nedostatka dokumentacijeili zbog nemarnosti koja prelazi u sferu rušenja autoritetahrvatske države, čemu es treba suprotstaviti svimsredstvima, jer ako se takve pusti da rade što hoće – mogunanositi nepopravljivu štetu hrvatskoj državi.Hrvatska je pravna i demokratska država i ponosna jena sve ljude koji su uzeli udjela u obrani i izgradnji države,28 BEHAR 85