BEHAR

KNJIŽEVNI PORTRETI: FEĐA ŠEHOVIĆNalo prije ponoći, na mjestu za sastanak, neveliku dolcuu podnožju Mosora, dočasnika Livnjaka njegove izviđačedočekao je viši časnik s dvojicom konjanika i petosedlanih konja. Sva trojica Mlečana sjahali su s konja iprišli sasvim blizu izviđačima. Časnik je šapatom govoriokako će se dalje kretati.Iako se poslije podne toga dana naglo naoblačilo, asijevanje i grmljavina najavljivali proljetni pljusak, zahvaljujućiiznenadnoj buri koja je zapuhala preko vrhova Mosora,do ponoći nebo se većim dijelom razvedrilo.. Nijebio pun mjesec, ali vidljivost i u šumi znatno se osjećalapa je časnik predložio da malo pričekaju dok mjesec zaronipod oveći tamni oblak kojemu se približio.U trenu je počela pucnjava i sa svih strana dolca jurnulisu prema njima naoružani konjanici. Jedan metak pogodioje ravno u čelo dočasnika koji je pomogao visokom časnikuda se uspne na konja i pobjegne u obližnju šumu.Izgledalo je sve dobro smišljeno i gotovo lako učinjeno.Svladali su njih petoricu i dočasnika iz časnikove pratnje,brzo im kožnatim remenjem vezali ruke, dok je nekolicinamletačkih konjanika pojurila u potjeru za pobjeglimčasnikom..Unatoč poginulom dočasniku i bijegu višeg časnikakoji ih je trebao odvesti preko granice, dočasnik Livnjak jebio gotovo uvjeren da je riječ o dogovoru mletačkih časnikada ih zarobe.Odveli su ih u Prokletu avliju, njih petoricu u jednu odnekoliko odavno neupotrebljavanih konjušnica, a dočasnikamletačkog negdje drugdje, najvjerojatnije ga poslalik višem časniku koji im je za ne malo zlatnika priredioklopku.Livnjak reče, ako mu bude suđeno da još poživi, mnogotoga lošeg u životu će zaboraviti, ali Prokletu ergelu nikada.Po predanju ergelu je podigao jedan od najranijih kliškihsanđžak –begova.. Tu se odgajalo na stotine posebnepasmine arapskih konja, na kojima su turski konjanici čudačinili u sukobima s neprijateljima na prostoru ovoga dijelacarstva, zahvaljući nevelikom rastu konjske vrste, njenojpokretljivosti i izdržljivosti na svim oblicima bojnog polja.Prije pedesetak godina, možda zbog nehaja skenderbegovihnasljednika konji u ergeli su naglo oboljeli i zakratko vrijeme većina njih uginula. Slijedećih godina pokušalose obnoviti ergelu, ali nedugo zatim opet je došlodo pomora konja, ovaj put nijedno grlo nije uspjelo preživjetipa, kako hajvan-hećimi nisu znali odgonetnuti uzrokeponovljenog pomora, ergela je ubrzo proglašena prokletomi prepuštena samourušavanju.Prije nepunih petnaest godina jedan od potomaka vlasnikasandžak bega, viši časnik u turskoj konjici, u poznijimgodinama vratio se doma u Klis iz daleke Grčke i obnovioergelu. Za nekoliko godina u konjušnicama je zapotrebe turske konjice odgajano preko stotinu grla čistearapske sorte.Nekoliko godina poslije dogodilo se isto prokletstvo.Stoka kažu, zdrava zanoćila a u jutro već pola nje bilo jemrtvo. Vlasnik ergele doveo je u Klis najčuvenijeg hajvanhećimau carstvu da kaže koji su uzroci i treći put ponovljenogpomora. Govorilo se da je poznati hajvan-hećimdanima nešto razgledao po svim kutcima ergele, da bi nakoncu saopćio kako se ne radi ni o kakvoj bolesti nego oonome što je veliki imam iz makarske tvrdio, dakle o allahovojvolji koji ju je zbog nečega prokleo.Vlasnik ergele, potomak njenog utemeljitelja, domaloje umro, kažu presvisnuo od boli što ga nedužna zadesiprokletstvo, a kako nije imao nasljednika prokleta ergela,kao što se događa svemu što je prokleto, 'postala je strašiloi prepuštena bez milosti zubu vremena.Zarobljenici su se začudili kad u konjušnici zatekoše velikibroj Varošana, uglavnom starijih osoba i žena s malomdjecom, a sanžak- beg i miralaj Memed-aga tvrdiše da subranili Varoš i put poljem prema Jesenici dok posljednji stanovnikiz svih naselja nije zasigurno prešao granicu.Po izgledu zatočenika i njihovu prikrivenu očaju, beznjihova kazivanja, Livnjak je zaključio da ih neprijatelj mučis glađu i žeđi. Naročito se to primjećivalo na mladimmajkama, koji su sigurno od neznatne hrane što su dobivaliuglavnom davali svojoj djeci. U proteklom vremenuzatočeništva umrlo je od gladi znatan broj majki i djecekoje su zakopavali na prostoru između konjušnica, gdje senekada skupljalo stajsko đubre.Ono što su zatočeni najteže podnosili bio je neprestanipritisak na njih da se pokrste. To je, zajedno sa nekolicinomuskoka, predvodio neki franjevac, prebjeg iz Hercegovinekoji je u svojoj misiji bio jako nestrpljiv i kandžijamasvojih sljedbenika uvjeravao izgladnjelo roblje da ćeim pokrštavanje donijeti sreću i spas.Tog prvog dana Livnjaku i njegovim momcima, kao iostalim zatočenicima donesen je dnevni obrok: nekolikožlica juhe od krompira začinjene svinjskim špekom. Takosu zatočenicima od početka donosili: mnogi su tu, kao ipo ostalim konjušnicama, umirali “ne trujući se svinjskommašću”, ali već je većina, tjerana nagonom preživljavanja,halapljivo jela ponuđeno bez početnog gađenja.Livnjak i njegovi drugovi, nisu odbili svoje porcije, prihvatilisu i pravili se da će ih jesti, ali čim su stražari izašli,ustupili su ih nekolicini najslabijih dječaka. Livnjak je vjerovaoda mu Allah neće zamjeriti što krši šerijatski zakonda bi spasio život djeteta.Pred večer u štalu je došao mršavi, maleni starac u franjevačkomhabitu, praćen grupom naoružanih sljedbenika..U jednoj podignutoj ruci držao je križ, a drugom zamakaou posudu s vodom snopić grančica od masline i snjim prskao po zatvorenicima, izgovarajući neku molitvuna latinskom.Najmlađi član Livnjakove grupe, spadalo i šaljivdžijaMakaranin Musa, koji se ni u ovakvoj prilici nije mogaoobuzdati, počeo se glasno smijati. Zaneseni fratar i njegovapratnja, kao da ih je naglo otrijeznio udar groma, ustremilisu se prema Musi i stali ga nemilosrdno udarati, čime sustigli, najviše šakama, sve dok se mladić onesvijestio.Nakon odlaska fratra sa svojom svitom, mlada žena sdva mališana ljutito je osudila Musin smijeh. I većina ostalihmajki su joj se pridružile. Livnjak ih je smirivao, obećavajućida se tako nešto neće ponoviti, ali mu očito nijepolazilo za rukom, pa se poput ostalih drugova, umoran igladan, predao snu.Nije znao reći koliko je tada odspavao. Probudili su gastražari udarcima nogama. Naredili su im da ustanu sBEHAR 85 33