BEHAR

KNJIŽEVNI PORTRETI: FEĐA ŠEHOVIĆOvo otkriće, makar kako to ružno zvučalo, obradovaloga je. Značilo je da klopku u dolcu nije dogovorio čovjekkojemu su platili da ih prevede preko granice. Bilo je očitoda je to “ujdurma” nekog njegova nepouzdana prijatelja,također višeg časnika od kojega je možda zatražio pomoću njihovu prebacivanju preko granice. Možda je i taj dobiounaprijed četvrtinu ili polovicu dukata koje su na tvrđaviplatili.Ubrzo se vratio časnik s dogovora sa zapovjednikom.Saopćio mu je da zapovjednik prihvaća njegove uvjete iomogućiti mu siguran odlazak u Bosnu. Naredio je stražida mu ne daju ništa za jesti osim čaja s malo prepečenakruha i samo svezanih ruku da prespava u stražarnici podbudnim okom pojačane straže.21.Zorom su ga probudili stražari i donijeli mu topla mlijekai kruha. Tek što je pojeo doručak, u sobu za stražare, došaoje neki viši časnik, srednjih godina, visok i snažan, reklo bi selijep, kaže Livnjak, da nije na ledom okovanu licu imao i nekečudne oči..Sjeo je pored njega za stol, stavio preda se komadčista papira i naredio mu da točno opiše mjesto skrivenogblaga i put kojim će do njega najlakše i najbrže doći.Livnjak je šutke, pravio se, kao da smišlja odgovor napitanje časnika s ledenim licem, a ustvari sa sigurnošćuprepoznavao u njemu onog nepouzdana prijatelja čovjekakoji ga je zajedno s ostalim, trebao odvesti preko noveturske granice.- Dakle? - prenuo ga je strogi časnikov glas.. Ne čekajućiLivnjkav odgovor, časnik je ponovio pitanja na koje jeLivnjak treba odgovoriti.- Oprostite, hoću da se jasnije sjetim!- rekao je Livnjak,a domaćin samo kimnuo glavom, odobravajući.Odmah, nakon što prizna, gdje je skriveno blago, Livnjakje u glavi iscrtao sebi uvjerljiv plan pa je ubrzo opisaomjesto skrivenog blaga i puta do njega.Očito zadovoljan sigurnošću Livnjakova opisa, časnik slicem od leda perom je nacrtao na papiru kako to izgledai provjeravao daljim pitanjima Livnjaku da li je njegov crteždobro napravljen. Nekoliko puta ponovio je pokazujućina crtežu utvrđene točke kretanja, a onda, očito žurećimu se da prije mogućeg nevremena obave posao, ustao ipozvao Livnjaka da krenu..Livnjak, koji je često znao pokazati svoju izviđačku promućurnosti lukavstvo, i kojemu to nije bio prvi put da zapadau iskušenja zamolio je časnika neka mu dopusti rećida se predomislio i promijenio svoj uvjet. Rekao je da zbogizdaje koju čini, ne može ići u Tursku, nego da ostane tu idobije posao u mletačkoj vojsci, pa ako ustreba i bude seza to tražilo od njega da se pokrsti, neće imati ništa protiv,jer su i tako nekad njegovi bili kršćani pa se poturčili i mislida nije nikakav grijeh ako se vrati na staru vjeru..Časnik mu je nakon kraće stanke odgovorio: - Vederemoi izlazeći iz sobe dao rukom znak dvojici dočasnika daje vrijeme za polazak.Vederemo, vederemo, ponavljao je Livnujak u sebi, doksu mu dvojica dočasnika vezali ruke. Izveli su ga pred sztražarnicui pomogli mu da vezanih ruku otraga uzjaše nakonja. - Vederemo, vederemo, nastavio je ponavljati u sebi,s pogledom uprtim u leđa višeg časnika čudnih očiju.Još proljetno sunce nije zasjalo nad Mosorom, a togjutra neće ni zasjati, budući su se poviše planine gomilaligusti kišni oblaci i puzili nebom prema jugu, sve brže nošenisjeverno-istočnim vjetrom.Trebalo je posao obaviti prije “tempeste” govorio ječudnooki ljepotan kada se grupa od petorice konjanika,zaustavila na predviđenom mjestu u podnožju Mosora ibez konja nastavili put. Odatle, grupa je u dvoredu načelu s višim časnikom i dvojicom dočasnika između kojihje bio Livnjak sa vezanim rukama otraga, krenula opreznouz kamenitu i makijom obraslu strminu Mosora.Kad su izbili na neveliku travnatu visoravan, tek tada seLivnjak uvjerio da idu putem kojega je, po njegovu kazivanju,časnik nacrtao. Nakon kraćeg i napornog penjanja uzvododerinu, mnogo strmiju od onog puta do travnate visoravni,dvojica dočasnika su sve teže vukli Livnjaka zbogvezanih ruku otraga, pa je časnik naredio da mu vežu rukenaprijed kako bi mu lakše pomagali u penjanju.Oprezno i sporo kroz gustu visoku makiju i šumu, grupase pela sve strmijom suhom vododerinom, koja je vodila gorevisoko do okuke nekog veoma starog puta što je moždanekada povezivao Zagoru sa splitskim zaleđem. Livnjak i Aliaga,na povratku s obilaska prijevoja na Mosoru jednom suzalutali na taj stari put, ali sreća da je bilo ljetno prije podne,pa su nekako uspjeli, tjerajući pažljivo konje ispred sebe, alidoista s mukom spustiti se na zelenu visoravan. Tom prilikompred sami kraj vododerine Ali-agin konj je pao i slomiodesnu prednju nogu. Možda je najviše zbog toga zapamtiovododerinu koja mu je u ovoj gotovo beznadnoju klopci palana pamet, kao jedini način da prevari mletačkog časnika iskrije se negdje visoko u mosorskoj vrleti.Livnjak je unatoč vezanim rukama sprijeda i podržavanjudočasnika s jedne i druge strane, otežano se peo uzstjenovitu i blatnjavu vododerinu, ali je nastojao sam touvjerljivo naglasiti, ne bi li mu odvezali ruke, jer bi takosigurnije i lakše u pravom trenutku mogao pobjeći.U gotovo tunelu guste makije počelo se mračiti i samozahvaljujući čestom sijevanju munja po zatamnjelom nebuiznad planine, moglo se očima jasnije pratiti vododerinu.Časniku se žurilo, a znakovi oluje očito su ga zabrinjavalipa je neprestano zapitkivao Livnjaka: koliko još imado mjesta sa blagom. Livnjaku nije trebalo da izmišlja načinkako da uspori penjanje uz vododerinu. Umjesto njegadomalo će to učiniti olujno nevrijeme s kišom koje čestosredinom proljeća zahvaća ovaj kraj.Da bi ubrzali kretanje, jedan od dvojice dočasnika načelu, predložio je časniku, a ovaj odmah prihvatio da seLivnjaku odvežu ruke kako bi ih mogao koristiti pri penjanju,ali pod njihovom budnom paskom.Ova promjena očito je, na zadovoljstvo zapovjednikaubrzala penjanje prethodnice grupe, ali očekivana olujanije slutila dobru. Ubrzo se gotovo smračalo. Tamnosivonebo proparale su blještave munje praćene tutnjom grmljavine,a malo zatim snažan, zastrašujući pljusak kao danebo pada na zemlju.Dugotrajni proljetni pljusak brzo je oživio potok u vododerinii činio je gotovo neprohodnom naplavinama kli-BEHAR 85 35