KNJIŽEVNI PORTRETI: FEĐA ŠEHOVIĆžljivog blata od ilovače, pa je penjanje postajalo sve teže inesigurnije. I sam časnik koji je neprestano šapatom ponavljaoda se brže ide, okliznuo se i pao na stijenu, povrijedivširame. Vojnik iza njega brzo mu je priskočio u pomoć.Odbio je prijedlog jednog od dočasnika da malopričekaju dok oluja jenja i naredio pokret.Umjesto da jenja, oluja je sve žešće vitlala poviše njihkišne oblake koji su nemilice izlijevali svoj teret u oživjelokorito vododerine niz koju je već vodena matica nemilosrdnonosila pred sobom raskvašenu zemlju i lakše kamenje.Jednom se Livnjaku dogodilo da je penjući se, uhvatiose za vrh teže kamene litice koja je počela klizati ravno nanjega. Jedva je uspio zbjeći odvaljenu stijenu koja je pljusnulapored njega i za malo mogla teško ozlijediti dočasnikas njegove lijeve strane.Časnik je vidio što se događa, ali je i dalje naređivao dase ide naprijed, dodajući ono “makar i puzeći”. Nedugozatim, negdje na kraju druge trećine puta, kojega je Livnjakdobro zapamtio po strmini i visokim stijenama, gdje se Aliagaokliznuo, dogodio se isti slučaj. Njegov lijevi pratiteljdočasnik i on uspjeli su se zajedno popeti na vrh stijene, aza njima se peo dočasnik s desne strane. I taj se uz velikinapor uspio domoći vrha stijene. Iznemogao, mokar i prozebaokao i svi ostali, pružio je kolegi ruku da ga povuče iu tom trenutku noga mu je kliznula s potpornja litice iostao tako visiti pridržavan za ruku svog snažnog kolege.U prvi mah gledajući to, Livnjak je priskočio u pomoćdočasniku koji polegavši do ruba stijene nije ispuštao sads objema rukama šaku visećeg kolege. Livnjak je namjeravaodomoći se druge ruke stradalnika pa je i sam prilegaouz stijenu. U tom trenutku munje su zasvjetlucale, a zatimodjeknula snažna grmljavina. Kao da ga je to probudilo ipodsjetilo na njegov naum. Hitro je ustao i unatoč silovitupljusku stao se brzo pentrati uz vododerinu.Nije se uopće sjećao da li su njegovi mučitelji krenuli zanjim da ga stignu i uhvate, vikali ili pucali. Iscrpljen, mokari prozebao legao je kratko na rubu starog puta. Novai snažna grmljavina trgnula ga je iz neke otupljelosti, postaoje svjestan što se s njim događa i nastavio starimputem prema zapadu.Trebalo mu je pet dana i pet noći da neopaženo siđe udolinu iza sjevero-zapadnog dijela kliške tvrđave i popne sepreko visokih stijena pod zapadnu tabiju. Za taj dio putautrošio je najviše vremena, što je i pretpostavljao pa se unoćima prije penjanja grebenom prema tvrđavi dovoljnoopskrbio mladim kukuruzima iz bašta odbjeglih, a nakonkiše škrape na liticama grebena obilovale su vodom.Te noći kad se uspuzao do podnožja zida sjeverozapadnetabije straža ga je čula i spustila konope kojim se jevezao da ga izvuku u tvrđavu..22.Ova priča, dočasnika Livnjaka užasnula je fra Andrijuali, poznavajući dobro svoj bosanski narod, sklon pričanjui nerijetkim pretjeranostima da bi što snažnije privukli pažnjuslušatelja, nije ju prihvatio kao zdravo za gotovo.Odavno je on u pričama čuo za neke koji su gutali zlatnikeda im ih razbojnici ne bi našli, a dolaskom na sigurno, tojest svojoj kući, znalo se kako su ih opet imali na svomdlanu. A što se tiče ocrnjavanja neprijatelja i izmišljanjanevjerojatnih muka nad “svojima” naslušao se toga sijasetod guslara svih živućih naroda na Balkanu. Kao i njegovuozr fra Ilija i fra Andrija je u narodnim pjesmamanalazio više zanosa divljaštvom negoli ljudskošću.Krajnje zbunjen i potišten fra Andrija se jedva uspio prijateljskiosmjehnuti na rastanku s kapetanom Ali-agom.Bilo kako bilo, vrativši se iz tvrđave, sam na konju jer sedogovorio s pratiteljima da ga ne čekaju, blizu ulaza utvrđavu, ako se dugo zadrži u tvrđavi, nego u zapovjedništvugdje je dogovoren zajednički objed. Budući je fraAndrijina misija mnogo duže trajala negoli su njegovi pratiteljiočekivali, pa su ne čekajući ga ručali oko podne.Pratitelji su kudili objed ne bi li fra Andrija odustao jer imse zbog nečega žurilo da se čim prije vrate u Split.Fra Andrija se ispričao suputnicima, rekavši da je gladankao vuk i da mora nešto pojesti. Pratitelji su se složilii pošli učiniti đir po Varoši dok on objeduje.Andrija nije bio gladan i uopće mu se nije jelo, Htio jena neki, njemu još nedomišljen način, provjeriti nevjerojatnupriču iz tvrđave. Čekajući da mu donesu objed, zatursku sofru do njega sjela su dvojica mletačkih časnika.Za duljeg čekanja objeda fra Andrija je započeo razgovors časnicima koji su ga rado prihvatili. Obojica su Veneti ine skrivaju svoje ogorčenje mnogim slikama divljaštva uovom ratu. Fra Andriju je zanimalo o kakvom oni divljaštvugovore i misle, očekujući da mu se ukazala prava prilikaza provjeru priče iz tvrđave.Časnici su se grozili samo na postupcima nekih vojnikaprema psima lutalicama ili vršenju nužde u lijepim sobamaopljačkanih kuća. O postupcima prema ženama i djeciporaženih, ni riječi.Bio je i sretan i zadovoljan svojim zaključkom, da jeLivnjakova mašta sve preuveličala pa mu i stvarno loš ponuđeniobjed nije izgledao kao njegovim pratiteljima. Takoje to: zadovoljan je čovjek sretno biće. Davao je za pravotvrdnji svoga uzora fra Ilije da je u narodima na ovimprostorima mnogo više čeljadi stradalo od pjesama uz gusle,nego li od kuga i trešnja.Kad je htio krenuti naći se sa svojim pratiteljima, prišaomu je s prijateljskim osmjehom Mlečanin, liječnik izzapovjedništva, rodom iz Istre, pristao, očito obrazovankoji reče da je imao priliku čuti o bosanskom franjevcu fraIliji, a posljednjih dana i o njemu, rekavši kako se povijestponavlja, misleći na njegovu i fra Ilijinu sličnu misiji u vezis kliškom tvrđavom.Unatoč žurbi svojih pratitelja, pa i njihovu negodovanju,fra Andrija nije mogao odbiti ljubaznu molbu uglađenogvisokog časnika da, negdje u blizini Varoši, u nekojstaroj, golemoj ali zapuštenoj crkvi “odsluži “ kraću misuza vojsku.U pratnji dvojice mlađih časnika došao je u staru trošnucrkvu punu vojnika koji su se razmicali da mu napraveput do oltara i skrušeno ga pozdravljali. U poduljoj propovjedi,naglašavao je Kristove misli o međusobnoj ljubavimeđu ljudima, narodima i raznim vjerama, o grijehu premaljudskosti, podsjećao vjernike na svog svetog FranjaAsiškog, često ponavljajući njegove riječi “mir i dobro”¸.36 <strong>BEHAR</strong> 85
IZLOG KNJIGAPoslije propovjedi fra Andrija je nazočnim ponudio dase neki koji to žele ispovjede pred njim i da će on to radoučiniti, kao sluga božji. Časnici su se zahvalili fra Andrijina finoj i umnoj propovjedi i rekli da će ga čekati predcrkvom u kočiji dok on obavi ispovjedi.Crkvu je napustio i posljednji vojnik, a nijedan se nejavi na ispovijed. Protumačio je to kao posljedicu njihovebogobojaznsti i čistoće savjesti. Gotovo zadovoljan, prekriživšise okrenut oltaru, uputio k izlazu, kad mu u susretdođe jedan dočasnik, visok i snažan, srednje životne dobi.Po opisu Livnjaka kojega se sjetio, bio bi to jedan od onihkoji je u Prokletoj ergeli mučio zarobljenike.. Prišao mu jesasvim blizu i zamuckujući molio da ga ispovjedi.Na uobičajeno pitanje: što te sinko muči, gorostas je dulješutio, pa onda iznenadno rekao: da me odriješiš grijeha!Kojega grijeha?- uzvratio je fra Andrija, na što ispovjedanireče, kako on ne misli da je grijeh, ubiti zlog Turčina u jurišu,na megdanu i da ih je već mnoge ubio, u salvu Krista ivjere ali, reče nakon kraće stanke, nikada do sada nije paraotrbuhe Turcima da bi došao do njihovih skrivenih dukata.Reče da na tako nešto nikad ne bi pristao da nije bio pijan ida ga na to nisu naveli zli ljudi. Smatra to, reče, svojim vlelikimgrijehom pa bi želio da ga fra Andrija odriješi.Nakon kraće stranke gorostas nastavi:- To mislim da nije uredu i da je grijeh. - reče i dodakako su Turci imali pravo što su Ergelu nazvali prokletomjer na nekom drugom mjestu, možda i on, ma kako i kolikobio pijan, ne bi činio to zbog čega se kaje.Fra Andrija ga je nijem gledao. Čak je osjetio i malusnagu, pa mu se odjednom javili i bolovi u zatiljku, maloje zateturao i sjeo kraj ispovijedanog, koji ga pitaše je limu slabo i boluje li možda od srčane bolesti kao i njegovotac kojega ta slabost često, za života, često snalazila.Ispovjedani je nastavio o časniku kojemu je Turčin uspionekud pobjeći u tvrđavu, pa je zbog tog pobijesnio ihtio iskaliti svoj gnjev nad četvoricom zarobljenih zajednos odbjeglim. Naredio je da jednom od njih, koji je već bioumro od premlaćivanja, raspore trbuh, tvrdeći da će tamosigurno naći koji zlatnik. Na veliko iznenađenje nazočnih,u praznom želutcu mlađeg Turčina nađen je skupi venecijanskizlatnik. Misleći da će to i kod ostalih naći, parali sui onoj trojici trbuhe ali u njima nije bilo dukata, rekao jegorostas doista pokajnički.Ovo je dodatno užasnulo fra Andriju koji nikako nijemogao povjerovati da mu se sve to događa na javi. Brisaoje oči, štipao se kradomice po rukama ne bi li ga to probudiloali sve više se uvjeravao da ne sanja.Pribravši se, zamolio je čovjeka da ga otprati do Zapovjedništvagdje su ga čekala dvojica nestrpljivih pratiteljakoji su po njegovu izgledu primijetili da se ne osjeća dobro.Rekao im je da ga muči neka iznenadna nesvjestica,bit će zbog okretanja vremena na jugo i da mora čim prijedoći u Split kako bi se sastao s liječnikom fra Lukom.Pratitelji su se očito osjetili prikraćeni, možda i uvrijeđeništo ih već nije, kao članove misije, izvijestio o rezultaturazgovora s Turcima. Vjerojatno su sa sigurnošću očekivalida će to učiniti na putu do Splita, a fra Andrija je topretpostavljao i cijelim putem do Splita, pravio se da nemoćnokunja. U njegovoj glavi ponavljale su se riječi ispovijedanoggorostasa dočasnika.Izdavačka kuća “TKD ŠAHINPAŠIĆ“, SarajevoTalhe ili Šedrvanski vrt, Irfan Horozović, TDKŠahinpašić, priredio Enver Kazaz, Sarajevo,2007., str. 201.Horozović je u Talhama postavio plodotvorneosnove svoje poetike koja će se dodatnorazgranati u njegovom romanesknomopusu i postaviti ga u neku vrstutemeljitelja postmodernističke poetikena južnoslavenskom govornom području.Zato su Talhe i postale kultnom knjigomjužnoslavenske postmodernističke kulture,pogotovo u hrvatskoj i BiH književnojrecepciji. Izdavačka kuća TDK Šahinpašićupustila se u pravi izdavački pothvat teizdala biblioteku djela Irfana Horozovića koja broji desetakknjiga proze, poezije i drama ovog znamenitog autora.Rumijeva filozofija ljubavi, Nevad Kahteran usuradnji sa Chittickovima, TDK Šahinpašić,Sarajevo, 2007., str. 124Rumijevo djelo nanovo oživljava krozzbirku tekstova u ovoj knjizi kojima jeu osnovi pohvala Mevlaninoj vjeri i filozofijiljubavi, a odredišta su im u odbraniislama i drugih religija od aktualnihpretvaranja u ideologiju. Autor jehafiz Nenad Kahteran koji radi kaoizvanredni profesor na Filozofskom fakultetuu Sarajevu. U knjigu, koja jedvojezično izdanje na engleskom i bosanskomjeziku, uvršteni su i tekstovivelikih poznavatelja Rumijevog djela, Williama C. Chittickai Sachiko Murate, profesorice na Sveučilištu New York sdoktoratom iz perzijske književnosti i islamskog prava.Derviš i grad, Nedim Gürsel, TDK Šahinpašić,izabrala i s francuskog prevela SadaTahmiščić, Sarajevo, 2004., str. 128Derviš i grad, zbirka priča u izboru i odličnomprijevodu Sade Tahmiščić, je najboljinačin da se upoznamo s istaknutimturskim piscem Nedimom Gürselom.Zbirka sadrži devet priča napisanih u rasponuod dvadeset godina, pa čini zanimljivpresjek iz plodnog autorovog opusa.Svi oni koji vole kraću formu i pitkunaraciju uživat će u pričama koje plijeneljupkošću i emocijama, a pritom su znalačkiutkane u radnju i interesantne likove.Nedim je pisac elegantnog stila i preciznog izražaja, poznatpo ljubavnim pričama koje su nagrađivane i zabranjivanei jedan je od ponajboljih suvremenih turskih pisaca.Pripremio: F. M. Begović<strong>BEHAR</strong> 85 37