BEHAR

IZLOG KNJIGAuniverzalnim zlom koje lako prepoznajemo iz svakodnevnihtelevizijskih vijesti. Svaki bosanski vehabija, baš svaki,podrazumijeva se čitajući te bosanske interprete, go je terorist,potencijalni bombaš građanske svakodnevice. I doksu, primjerice, u regiji na sličnim manifestacijama goničihomoseksualaca i lezbijki bili skinheadsi ili navijačke skupine,to jest pripadnici subkulture, vehabije su tek "potvrđivali"tezu medijskih sveznalica o religijskim fanaticimakao "originalnom" proizvodu bosanske Islamske zajednicei Reisa osobno. To što su oni možda, a zašto ne, neka vrstislamskih skinsa, gnjevnih mladića sklonih divljanju – to,naravno, ni po čemu nije u opciji. Po njima, ne samo vehabijenego i islam uopće postaju zloćudni bosanski kulturno-civilizacijskibastion. Najposlije se obrušiše na, rekoše,kukavičku i licemjernu većinu, koja svoj fašizam (i fundamentalizam)potvrđuje, ako ćemo iskreno, time što neželi homoseksualce i lezbijke u blizini svoje djece ili svojojvlastitoj.Digresija: Prije dvije godine, potkraj lipnja, u gostimami je bio mladi bosanski pisac A. A. s obitelji. Moja suprugai ja počastismo ih ručkom u jednom zagrebačkom restoranuu centru grada. Sjedeći na otvorenom, u po' ručka,protrčaše pokraj nas oznojeni i razjareni huligani gonećinekog mladića. Nije nam trebalo dugo da shvatimoda to muškarčine brane obraz svoj, da to pederčine u lovuna jednog jedincatog pedera (malu, majušnu manjinskučinjenicu njihova većinskog svijeta) mišicama i palicamademonstriraju krepost svog duha i tijela, čime se uostalomzavršava svaki zagrebački Gay pride. U trenu mi postamuka, prekinuh jelo i, zgrožen aktom nasilja u kojem hordalovi čovjekoliku, ljudsku jedinku, htjedoh se tući s pederčinama,a u obranu pedera, dakako. U tome me spriječišesupruga i moji bosanski prijatelji. Pet ili šest godinaprije toga, kada je zagrebački Gay pride također preplavilonasilje, za Jutarnji list napisah da su homofobi stvarnaprijetnja društvu, a ne homoseksualci.U čemu je onda bitna razlika između zagrebačkog isarajevskog nasilnog "svođenja računa" s ljudima manjinskeseksualne orijentacije, dakle? Svakako u tome što bibilo posve nezamislivo, nemoguće, ni jučer ni danas niubuduće, u Hrvatskoj – koja svakako nije najuzoritija, alije bitno društveno solidnije i uređenije od BiH – organiziratihomoseksualnu manifestaciju u vrijeme Božića, Uskrsa,Vele Gospe. Apsolutno nezamislivo! I neizvedivo! Nipod kojim uvjetima. Kršćanski duh zagrebačke sredine,ali i građanski ukus, ne bi imao nimalo razumijevanja zatako nakaradnu zamisao. I hvala Bogu da je tako, i nekaje tako!Od Sarajlija se, međutim, traži, i to, molim lijepo, nesamo muslimana, nego i katolika, pravoslavnih i židova,da jednodušno pristanu na uvezeni trend afirmacije homoseksualnihsloboda usred najpobožnijeg mjeseca zasvoju najbrojniju zajednicu. U tome nam je vidjeti i klicuneoliberalnog fašizma, a ne samo vehabijskog! Od neoliberalnihmedijskih jurišnika upravo je pederski šićariti napederima borbeno se razračunavajući s religijom, a uimetobože sekularističkih ideala. Kao što je ništa manje pederski,i kriminalan pritom, vehabijski "tečaj nasilja" u noćiu kojoj nije bilo stida. A u kojoj ga je moralo biti!Izdavačka kuća “HENA COM“, ZagrebArapi i Židovi - Ranjene duše u Obećanojzemlji, David K. Shipler, s engleskom prevelaNeđeljka Batinović, HENA COM, Zagreb,2004., str. 576Knjiga američkog novinara Davida K.Shiplera, dobitnika Pulitzerove nagrade,radikalno ruši predrasude istereotipe Arapa o Židovima i Židovao Arapima tijekom povijesti, a osobitou 20. stoljeću. Shipler otvara nizpitanja vezanih uz erupciju rata, terorizma,nacionalizma i propasti mirovnihprocesa na Bliskom istoku.Autor taj sukob ne smatra civilizacijskivječnim arhetipom. Naprotiv, on nam podastire dijagnozupolitičke paranoje i ekstremizma obiju strana, Arapai Židova, nipošto pristajući na tezu “rata kultura“.Zemlja i pepeo, Atiq Rahimi, s francuskogprevela Latica Bilopavlović, HENA COM,Zagreb, 2002., str. 86Pod perom mladog pisca Atiqa Rahimija,prognanika iz Afganistana uFrancuskoj, ponovo se rađa specifičnistil i smisao koji potvrđuje originalnosti suptilnost perzijskog jezika dari,od davnina govornog jezika u Afganistanu.Autor je napisao potresnui tužnu istinu o ratnim stradanjima zavrijeme sovjetske okupacije Afganistana,a glavni likovi nisu veliki ratnicii borci za slobodu već obični ljudi, žrtverata. Malom, intimnom i lirski intoniranom pričom ispisaoje univerzalni antiratni roman i prisilio nas da suosjećamosa samozatajnom boli jednog napaćenog naroda.Dan i još jedan, Nenad Rizvanović, HENA COM,Zagreb, 2003., str. 151Prvi roman Nenada Rizvanovića hodje dvama svjetovima, različitim samou mjeri kojom nam se njihova sličnostčini fatalnom. Rizvanovićevi junaci,gdje god bili, svoje projektivne snovezamjenjuju ni po čemu dobroćudnomstvarnošću. Geste gotovo svakodnevnogfašizma postaju tako neizbježnaikonografija osječkog odrastanjanjegovih likova pod samo benignimsvjetlima rock’n’rolla, života utzv. boljoj fazi socijalizma iz osamdesetih ili postrujanskeparanoje 2001. te političkog i religijskog fanatizma koji sumit o Americi kao urbanoj oazi naknadno retardirali.Pripremio: F. M. BegovićBEHAR 85 53