BEHAR

MULTIMONOLOGFreesponsability ilitislobodogovornostPiše: Senad NanićPotvrdi li se važnost,nije na odmet ponavljativeć rečeno. I višekratno,kroz vrijeme, ali iistodobno, kroz medije.Već rečeno, a važno,može naglaskom nadrugi aspekt tvoriti okosnicunovog teksta.Postmoderna reciklaža?Naprotiv, upotreba jeto dobara tek djelomičnoostvarene drugomodernerevolucije, one upodručju komunikacija,jer drugdje je svjesno iglobalno zakočena. U smislu opće dostupnosti, novi preporodplanski se ograničava samo na masovne komunikacije.Stvari, naime, i izvornice im pojmovi, ne postoje po sebi.Naprotiv, Allah jest El-Kajjum. Bog je Samopostojeći. Stogaje realizam u odnosu na opće pojmove svoju kozmološkustabilizaciju nalazio u prostoru od svijeta ideja u djelu Platonado Gazzalijevog pojma Duha određenog Božjom Odredbom,zatim s naglaskom na fizičko stvaralačku moć Riječi udjelu Ibn Arabija ili na svijet Odredbe u djelu Mir Damada, ilipak na duhovni aktivizam svemira Leibnizove monadologije,sve ukazujući na ubogost nominalističke vizije svemira svedenena ovo nekoliko dimenzija opipljivog svijeta. Samo utako ubogom svijetu moguće je zamisliti i imenovati te pojmovnoizolirati nova i prividno neovisna apsolutna bića,iščupana iz svijeta odnosa, kako onih s okružjem, tako i onihs izvorom i ciljem. Novi idoli, neupitna božanstva, rekli bismo.Zato i jest Božja Riječ zadnje objavljena arapskim jezikom,lisanom, a ne kakvim govorom, lugom, ili brbljanjem,lagvom. Jer za razliku od indoevropskih jezičnih iskustava,arapski jezik, kao dio semitske tradicije, gdje isto vrijedi i zaturkijske, a bit će i mnoge druge, ne zahtijeva pomoć glagolabiti ili imati u tvorbi ma kojeg rečeničnog oblika. Rečenica,a tako i svako određenje, oblikuje se tek postavljanjem imenovanogpojma u odnos s čim drugim, onim što ga u baštom rečenicom određenom vidu, a ne kakvom drugom,određuje. Izrijek “sloboda jest” nije rečenica na razini ukupnogjezičnog iskustva, već se on mora odrediti, dovršiti,postaviti u odnos. Samo za Božju moć stvaranja nečeg postojećegkorišten je takav izrijek - “Kun! Fe-jekun”. Mentalnafiksacija na “biti” i negacija istog, ukupna egzistencijalističkatradicija dakle, od orijentalnih antičkih sustava do modernihizdanica, nije izvan-indoevropskih kulturnih krugova tek nerazumljiva,već je zbiljski nestvarna i pouzdano ju ne odlikujeuniverzalnost. Stvari nisu tek da jesu, već jesu kako su prisutne,ili koliko intenzivne, ili kada ostvarene i tome slično.Kur'anski pojam stvaranja svih stvari u parovima ne odnosise samo na biološku prokreaciju vrsta, jer bi tada izrijekombio određen. Naprotiv, svaka stvar ima svoj par, ma u kojemvidu određenja. Arapski jezik sukladan je gramatici svemirskestvarnosti.Kada je riječ o čovjekovim mogućnostima, sloboda mislii djelovanja neodvojiva je od odgovornosti za rečeno i učinjeno.Postoji li apsolutna sloboda, onda je nužna i apsolutnaodgovornost, a to može biti odlika jedino Samopostojećeg.Nesvodiva je, stoga, odgovornost samo na pitanje povjerenjakorisniku “neograničene” slobode. Sloboda se, dakle,odgovornošću stupnjuje. Sloboda se “osvaja” povećanjemodgovornosti, koja jest djelatna. U javnoj riječi, kao i usvakom drugom djelovanju, to znači da što je informacija ilidjelo po društvo ozbiljnije, što dublje i u čim više života zadire,to je odgovornost za provjeru istinitosti i ispravnostiveća. Novovjeki kult iskrenosti koji brka istinitost, odnosnoobjektivnu stvarnost, s osobnom predodžbom o komu ili čemu,odnosno subjektivnim viđenjem stvarnosti, ne razumijeda je pojam licemjerja određen stupnjem i obimom manipulacijeistinom, a ne sustezanjem od sukoba ili zanosa sve dotrenutka potvrde istinitosti vlastitih predodžbi i to procesomkoji uključuje zanemarivanje osobnih sklonosti. Subjektivnoistinski postoji samo kao pojedinačan, ali stoga i potencijalnobeskonačan vid objektivno istinskog. U suprotnom je zabluda,a ne sloboda. Šejtanistan.U vrijeme kad je hrvatsko novinarstvo izloženo stravičnimpritiscima u obliku financijskih ucjena, zahtjeva za većim senzacionalizmom,navodno krvi gladnih korisnika, tajkunskih ikriminogenih utjecaja na društvenu infrastrukturu i medije tefizičkim napadima s posljedicom usmrćivanja, radosni smošto je Preporod smogao snage dostići konsenzus kojim se obvezujeu svojim izdanjima uvoditi snagu kritičkog argumenta,dokumenta i satiričke katarze, a pritom ne narušavati naznakamaizraza osobne netrpeljivosti, mahalskih i čaršijskih ogovaranjaili tekstovima neprovjerene utemeljenosti objavljenimu drugim medijima. Ponosan sam da taj dodatni prostor odgovornostii slobode ne odgađamo uskraćivanjem povjerenjaveć da isti osvajaju upravo oni koji svojim entuzijazmom, kvalitetomi željom za spoznajom i stvaralaštvom iz mjeseca umjesec oblikuju naša izdanja. Jer pred nama su još mnogeteške teme. Daj Bože odgovornosti, a sloboda je s njom.Dok meni, kao prvom čovjeku ovog malenog društva,još preostaje radosna obveza da otvorenog srca uputimispriku svima koji su se u našim glasilima osjetili osobnopovrijeđenim ili krivo tumačenim izrečenom ili prenesenomriječju ili propustom.54 BEHAR 85