BEHAR

ČASOPISIjet u potpunosti je uvjetan i prividanjer mnogi će derviši potvrditida se radi o putu realizma ida bez šerijata nema tarikata, ašerijata ima bez tarikata ), iakodanas tek u njemu on pronalazipuni smisao. Ehl-i Bejt, dakle,kako i saznajemo iz uvodne riječiu časopisu, jest oznaka za bližuporodicu Pejgamberovu,s.a.v.s., prvenstveno njegovukćer hz. Fatimu, njena supruga iPoslanikova, a.s., amidžića hz.Aliju, njihove sinove hz. Hasanai hz. Husejna, te njihove potomke.Prije temata ovog broja čitateljiće se moći okrijepiti inspirativnimriječima šejha hadži Mesudaefendije Hadžimejlića kojiu rubrici “Sohbet“ poručuje daje duhovni put mahsuzija. Slijediintervju sa šejhom tuzlanskim,hadži Sulejmanom efendijomSuljićem, koji je javnosti ukratkoispričao svoju biografiju i duhovniput. Temat otvaraju tekstovi Edina Kukavice kojiobjašnjavaju pojam Ehl-i Bejta u svjetlu Kur'anske objave iPoslanikovim predajama, zatim, tekst dr. Senada Agića“Vjerovjesnikovi,a.s., roditelji su u džennetu“ u kojemupozorava vjernike, predočavajući dokaze iz Knjige i Hadisa,da je ispravno mišljenje smatrati Poslanikove roditeljestanovnicima dženneta kao Ehlu-l-Fitra, osobe fitre to jestosobe urođene sklonosti ka vjerovanju u jednog i JedinogBoga. Luan Strnić priredio je prilog o Svjetlosti Poslanstva(Nur-i Nubuvvet) i Svjetlost Svetosti i Bliskosti (Nur-i Velajet)koji predstavljaju jedno jer proizlaze iz Jedne Svjetlosti(Nur-i Vahid). U tekijama je bila ustanovljena praksa da seizučava Pejgamberov Vasijet hz. Aliji, kao osnova za pravilnovjerovanje, življenje i ponašanje, pa ne čudi prilogpod naslovom “Nekoliko savjeta hz. Muhammeda, hz.Aliji“ (Ja ' Ali! Ostavljam ti ovu oporuku, pa je zapamti, utvom životu će ti biti od fajde.).Da je Poslanikova Časna porodica ostavila ummetu uamanet sve ono što ih je Posljednji Božji Poslanik učio dokazujui kao uzor služe tekstovi “hz. Fatima i njeno svetovjenčanje“ kojeg je s turskog prevela Zehra Bećiragić i prilogZehre Alispahić “Današnja žena i mogućnost slijeđenjahz. Fatime“. S turskog je preveden i prilog “Dvije džennetskeruže“ koji govori o tome kako su Miljenici AllahovogMiljenika, bez obzira na neprijatnosti i nepravdu osaburilisvu gorčinu ovog svijeta radi uživanja na ahiretu. EsadBadždalić piše o povezanosti Ehl-l Bejta i Bosne navodećida tekije u Bosni drže tradiciju jevmi ašure i sličnih stvarikroz koju se neizostavno susreću s temom Ehl-i Bejta.Sljedbenici tarikata, koji je značio mnogo u začetku islamau Bosni, kao recimo halvetije, koristili su zanimljiv običajpri svojim skupovima. Prostirali su bijeli čaršaf prilikom činjenjazikra da bi istakli čistoću najuže Poslanikove porodices vjerom da će vidjeti Ehl-i Bejt dok se obraćaju Allahudž.š. U tekstu Amine Šiljak-Jesenkovićsaznat ćemo o povezanostiČasne Porodice Poslanikoves jezikom i srcem Bošnjaka.Autorica teksta slijedi razmišljanjao antroponimu kao jednomod temeljnih iskaza identiteta ikreće od povijesnih i književnihizvora u Bošnjaka, kako bi utvrdilakoliko je u bošnjačkoj tradicijiprisutna svijest o Ehl-i Bejtu.Ahmed ef. Mešić pri kraju brojakomentira dva bejta iz Mesnevijei objašnjava dva važna tesavvufskapojma. U rubrici “Velikanitarikata“ časopis nas upoznajesa životom i duhovnomostavštinom šejha Hasan-Hilmibabe. Također, u rubrici “Nakšibendijskasilsila“ saznati ćemo oživotu trojice velikih sufija, šejhovai ugodnika Božjih- JusufuHemedaniju, Abdul-Halik Gudžduvanijui Hadže Arifu Rivekeriju.Poslastica na kraju ovog bogatogi posvema vrijednog časopisa dolazi u obliku opisabiljaka bijeli i crni šljez iz pera Dženite Kršin. Uz časopis,kao što je to bilo običaj i u prošlim brojevima, uredništvopredstavlja poklon knjigu pod naslovom “Čovjek i islam“ oživotu i djelu alima, muftije i muderrisa šejh hafiz MusaKjazima ef. Hadžimejlića. Knjiga je tiskana povodom 120.godišnjice rođenja i nudi na uvid bogatu duhovnu riznicuiz ostavštine velikog čovjeka i učitelja.Oni koji će imati sreću pronaći distributivna mjesta nakojima se nalazi časopis, a zasigurno će ih naći oni koji sutamo s više instance upućeni, otkrit će da je znanje o vlastitojvjeri jednom već nagoviješten ugođaj kojeg s ljubavljuosluškujemo, iznovice ga stvarajući. Na kraju ćemomožda nanovo steći čaroliju nadahnuća što smo ju usputizgubili ili bar u najmanju ruku, poput mnogih šejhova zalazećihvremena, iza kojih je stajala velika duhovna baština,dobiti na dar ugođaj nečeg nehotičnog i nevinog. Ovdjese, pak, javlja nevolja o kojoj bi trebalo zasebno razmatrati,kada bude valjalo nekima pokazati da je sufizam putkoji se, ne zbog ljudske slabosti sufija nego po svojoj bitičistanikad neće ozbiljiti i ukazati ako nema svoju potvrduu Kur'anu i šerijatu. Upravo je tarikatski časopis Kelamu'lŠifa' jedan od najboljih načina da spriječi nerazumijevanjenekih muslimana prema tzv. živom sufizmu koji se ogledau djelatnim tekijama poput one u Kaćunima. S druge stranemožda je i ovaj ogledni tekst o jedinom tarikatskomčasopisu u BiH suvišan jer ulazi u intimu koja se ponekadne treba razotkrivati. Uostalom, nisu ni sve pjesme jednakoosjetljive na sve veznike. Iako se čini se da je najneugodnijiučinak onih uzročnih i namjernih. U ovom slučajuponeki ako ili ali neće biti na uštrb ugođaja kojega ostavljačitanje Kelamu'l Šife', a to je riječ krasno koju treba brižljivopospremiti u pamćenje i nadati se novom broju tarikatskogčasopisa.BEHAR 85 59