BEHAR

PRIKAZI I KRITIKEČinjenica jest da Emsud spontano inovirainkantaciju velikih majstora ljubavnepoezije, a osobno bih ga se usudiodovesti u neke korelacije s jednimPablom Nerudom, kojemu je također bilavažna svaka odsutnost kombinatorike.Zajednički im je tek dijalog ljubavnika.Sinanovć umije stvarnu, dakle odigranuljubav opjevati između stvari i njihovasmisla, kao da je ispao iz vremena, jervrckavošću svog ljubavnog žara bacaljubavnu anatemu, ali naočigled svijuvodi ljubav.je njegov odnos prema tijelu. On je lahoran i latičast, no,ponekad posve seksualno aluzivan.Drugi i treći ciklus (“Plavi san” i “Zlato sjećanja”) objedinjujepjesme s većim brojem stihova, a posebno je indikativnapjesma u prozi (koja je to u svojim fragmentima)pod naslovom “Antinomična ljubav”, ali bit će ipak da jeriječ o poetskoj priči. U njoj se sintetiziraju mislilački napori(kojima je Emsudin sklon) i nizovi transparentnih slika.Uz snažnu poantiranost u ovim ciklusima, koja cijelepjesme povezuje u alegorijske slike, osjeća se i naglašenjezični stav onih pjesnika koji su u Hrvatskoj valoriziranikao pjesnici označiteljske prakse. No, mekoću, zanos iizvornost spram predmeta svoje ljubavi pjesnik nikada negubi. Ponekad je čak i humorističan (kao u pjesmi: “Dvostrukovoljenje”)i dosjetljiv (u smislu poetske dosjetke), aponekad tek hrli da nadahnuto napiše pjesmu koja je čitavajedna lijepa proširena metafora.Sinanović umije da ljubi. On je od onih vitezova ljubavikojemu ništa ne može promaknuti jer on sve u svom ljubavnomokružju, kao vrsni vizualac, gotovo filmski švenkira.On je ljubavnik čija frazeologija fiksira kronologijuvlastitih duševnih zgoda, a rezultat je autonomna umjetninakoja teži estetskoj cjelini. Stoga se pjesnik bitno razlikujeod ljubavnih coolera današnjice koji otkrivaju svojuloozersku intimu, a da se pritom ne dotiču ljubavi. U tomsmislu ovo pjesništvo zaobilazi permanentno otvorenuobuzetost seksom (i na ružan način razgolićeni spol) iokreće se dijalogu s dosanjanom ljepotom. Pjesnik, nadalje,i kada sniva rekreira svoju imaginaciju (nipošto u elegičnimtonovima) suvereno i suvremeno. Riječ je o ljubavnikukoji nemušto i onemoćalo izjavljuje: “i njen glas noćuslađi od / ezana…”, a također i o ljubavniku koji mjestimicenije imun od taštine jer se postavlja u nadmoćnu pozicijuSokrata, u dijalogu sa svojom družicom. No, to je samoprivid jedne stare nedokučive igre čiji je obrazac potrebanza jednu od najstarijih dramaturgija u povijestičovjeka. Ne zaboravimo na kraju reći da je Sinanović vrsnidramaturg ljubavi koji dobro znade da se upravo na pozorniciljubavi ništa ne rješava, ali se bome i te kako razotkriva.DervišinasuprotpustošisvakodneviceKelamu’l Šifa’, tarikatski časopis, Udruženjegrađana Hastahana tekija Mesudija Kaćuni,broj 17, proljeće 2008.Piše: Filip Mursel BegovićČovječanstvo je suspendiralo poniznost, umirovilo dobrotu,horizont kulture, a međusobne komunikacije najčešćesu sužene na opis inventara predmeta koji nas okružuju.Svijest da negdje titra Božja traka svijetlosti, premakojoj smo uvijek plovili, na putu od rođenja do smrti, postalaje povlastica vjerskih zanesenjaka sve manje čujnih učeličnom kaosu naše epohe. Gubitak viših ciljeva i prazninaotvorena u našim životima, nadoknađuje se pravimštakorskim razmnožavanjem potreba i njihovih materijalizacija.Strah od praznine, uslijed dunjalučke zasićenostipostaje kolektivnom traumom 21. stoljeća: valja nam popunitisve police duhovnih nedostataka, sve uskraćenosti,svu pustoš svakodnevice. U toj potrazi putnik bi mogaonaići i na prekrasno opremljeni tarikatski časopis Kelamu'lŠifa' kojeg uređuje Udruženje građana Hastahana tekijaMesudija Kaćuni. Neki bi se mogli i zapitati kako taj časopis,specifičnog sadržaja, nije dovoljno poznat u Bosni išire. Odgovor je jednostavan, a može se dobiti iz mudrihusta derviša u bosanskim tekijama iz koje je ovaj časopis iiznikao. Jednostavan je, a glasi točno ovako: dervišluk nijepolitička stranka, kulturno i turističko dobro ili interesnoudruženje da bi se njime mahalo zastavom kao na predizbornomskupu. Ovakvi časopisi služe intimnim susretimasa čovjekovom svjetlijom stranom, svojim unutarnjim pjevomkoji doziva Voljenog.Novi broj tarikatskog časopisa, koji je do sada u sedamnaestizašlih brojeva svojim tematima pridonio mnogimotvorenim pitanjima sufijskog promišljanja islama, donosinam temu o Ehl-i Bejtu. Usuđujemo se spomenuti kakoveliki broj muslimana gotovo da nije čuo za pojam Ehl-iBejta, a on je više nego bitan stavak koji upotpunjujeislamsko vjerovanje. S druge strane, u sufizmu, institucijaEhl-i Bejta uvijek je činila jednu od ključnih duhovnihsmjernica. No, važno je istaknuti da taj pojam svakako nebi trebao biti vezan samo uz islamski misticizam (određivanjesufizma kao misticizma ili mističkog gledanja na svi-58 BEHAR 85