BEHAR

između njih dvoje. Tako sultanija Hurem prenosi pozdraveostalih pripadnica harema, a osobno pozdravlja nekog neimenovanogpašu. Princ Mehmed javlja, sigurno po nalogu,ono što je sama Rokselana već napisala: da ona teško možedalje podnositi odsutnost svojega ljubljenog gospodara. Slijedikratak osvrt na knjigu koju je princ tada proučavao sasvojim učiteljem. S vremenom Rokselana prelazi s formalnogna neformalni način obraćanja; nažalost, ne znamo ništa ouzrocima te promjene. U kasnijim pismima sultanija daje savjeteSulejmanu. Njegovi odgovori nisu sačuvani, no čini seda je on Rokselani doista posvetio jednu pjesmu pohvalnicu;znalci smatraju sultana posve solidnim pjesnikom.Kada bi se u 18. stoljeću neki paša oženio princezom,mogao je svojoj mladenki posvetiti stihove. Katkad bi ihsam napisao, a kadšto naručio od nekog uspješnog pjesnika.Lady Mary Wortley Montagu zapisala je jedan takavtekst, i to u doslovnom prijevodu i u vlastitu, profinjenomengleskom prepjevu. U njemu pjesnički glas pripada Ibrahim-paši,mladoženji kojemu sultan dotad nije dopuštaoda vidi novu suprugu, i koji očajnički čezne za njom. Postojinekoliko studija o načinima na koje su pripadniciosmanskih viših slojeva pokazivali i izražavali naklonost, istoga nam još preostaje da otkrijemo je li ta pjesničkaljubavna izjava Ibrahim-pašina zamisao ili su takvi stihovibili uobičajeni.DRUŠTVENI ŽIVOT MEĐU ŽENAMANa tom polju imamo najviše spoznaja o ženamaiz višega sloja, dok se supruge obrtnika i trgovacaspominju rijetko i sporadično. Čak i Evlija,koji je pisao o gotovo svim stranama života uOsmanskome Carstvu, može tomu malo pridonijeti.Iz onoga što je pisala Lady Mary WortleyMontagu doznajemo da su dame iz istanbulskogvisokog društva početkom 16. stoljeća jedne drugimaodlazile u duge posjete. To je bilo lakše onimakoje nisu živjele u sultanovoj palači i stoganisu bile podvrgnute tamošnjoj strogoj etikeciji. Kao pronicavapromatračica, supruga engleskoga veleposlanikabrzo je zamijetila tu razliku. Ona tako piše da se udovicasultana Mustafe II. (vladao 1696. – 1703.) silno željela pokazatiu najboljem svjetlu u društvenim prigodama, ali dazbog pomanjkanja iskustva nije baš bila sigurna kako toučiniti. Za razliku od nje, prijateljica Lady Mary, lijepa suprugavisokog pomoćnika velikog vezira (kâhya), bila jeiznimno spretna u društvenim događajima i Lady Mary jevjerovala da bi se ona dobro držala na bilo kojem europskomdvoru.Osim što su jedne druge posjećivale kod kuće, osmanskegradske žene sastajale su se i u kupeljima. I opet namLady Mary daje najraniji opis takvih druženja iz prve ruke.Naime, tek u 19. stoljeću europske su posjetiteljice u većembroju pohodile kupelji, smatrajući ih dijelom društvenihobičaja bez kojega bi doživljaj Istanbula bio nepotpun.Važnost posjeta kupeljima naglašavala je oprava štosu je ugledne žene uzimale sa sobom u takvim prigodama,a nosila bi je sluškinja. Među njihovim priborom zakupanje bili su vezeni ručnici i visoke drvene natikače, čestoukrašene sedefnim intarzijama, koje su im omogućavaleda hodaju po mokrom mramoru kupelji, a da pritomne smoče noge. Dijelovi takve oprave mogu se vidjeti naminijaturi Buharija, osmanskoga slikara iz 18. stoljeća.Izleti u prirodu bili su vrlo popularni u 17. stoljeću, a idanas je tako. Oni su pružali još jednu prigodu za druženje,a zacijelo i za njegovanje osobnih prijateljstava međuženama. Svi gradovi bili su okruženi pošumljenim ravnicama;često bi se u blizini nalazio i grob nekog svetog čovjeka.Posjeti takvim grobovima omogućavali su ženama daspoje religiju i druženje. U Istanbulu je na početku 18.stoljeća dolina Kagithane (Kâğıthane), na samome krajuZlatnoga roga, bila omiljeno odredište koje su europskiputnici često spominjali kao “slatke vode Europe”. Zahvaljujućiushićenju europskih posjetitelja, raspolažemo s nekolikoilustracija koje prikazuju zabave dama koje uživajuu izletima. Čini se da su neke od tih slika izradili osmanskiminijaturisti kako bi zadovoljili potražnju Europljana.Osim izleta u javne prostore, za toplijih mjeseci boravilose i u privatnim vrtovima sa sjenicama. Ako je bilo kakvogvoća ili povrća, ono bi se sušilo ili koristilo za pripravljanjedžema, a to se dakako smatralo ženskim poslom. LadyMary nam je zapravo jedini izvor obavijesti o razgovorimašto su ih vodile imućne dame u društvenim prigodama.Budući da je znala osmanski jezik, u kasnijim mjesecimasvojega boravka mogla je sudjelovati u takvim razgovorima.Reklo bi se da su dame često razgovarale o trudnoći idjeci; Lady Mary pripovijeda kako su njezine prijateljicesmatrale da je velika nesreća postati odveć starom za rađanje.Ako joj se može vjerovati, izgleda da je u njezinu kruguza ženu bilo gotovo pitanje društvene časti zatrudnjeti,jednostavno zato da dokaže kako je još mlada. Evlija pakpiše da je princeza Kaja u početku izbjegavala suprugovepokušaje da joj priđe, vjerujući u proročanstvo svojih prijateljicada joj je suđeno umrijeti pri porodu. Čini se stoga daje zabrinutost zbog opasnosti koje su nosili trudnoća i porod,a koji će sultaniju Kaju doista i stajati glave, bila većanego što je to inače optimistična Lady Mary pretpostavljala.Kako pokazuju ostavinski popisi građana Burse, zbogvisoke stope smrtnosti djece broj sinova i kćeri koji su ostalina životu nije bio osobito velik.NAKIT I ODJEĆAŽENE U ISLAMUReklo bi se da su dame često razgovarale otrudnoći i djeci; Lady Mary pripovijeda kako sunjezine prijateljice smatrale da je velika nesrećapostati odveć starom za rađanje. Ako joj semože vjerovati, izgleda da je u njezinu kruguza ženu bilo gotovo pitanje društvene častizatrudnjeti, jednostavno zato da dokaže kakoje još mlada.Popisi koji su sastavljani prije podjele nasljedstva takođernam ponešto govore o odijevanju i nakitu gradskihžena. Lady Mary Wortley Montagu bila je očarana ljepo-BEHAR 85 7