BEHAR

HISTORIOGRAFIJAO korištenju naziva “Bošnjak”u suvremenoj historiografijiPiše: dr. sc. Adnan JahićU svojoj akribičnoj knjizi o korijenima, postignućima itraganjima savremene historiografije velika hrvatska historičarkaMirjana Gross piše kako je historijska zbilja kaotičnamnožina zbivanja koja se samo konceptualizacijom, izgradnjompojmova i misaonim konstrukcijama mogu smislenopovezati. Bez analize, bez pojmova i racionalizacije, ne možese nadići konfuzna izravnost historijskog događanja.U posljednjih nekoliko mjeseci nekoliko puta sam sesuočio sa neprihvaćanjem pojma i naziva "Bošnjak", "Bošnjaci",u historičarskim krugovima bosanskohercegovačkogsusjedstva, za bošnjački narod u epohama historijekada taj termin nije bio u službenoj i javnoj upotrebi. Argumentacijaje uvijek ista: riječ je o modernizaciji koja sadržajpojma kakvog danas koristimo, s nacionalnim implikacijama,nastoji utkati, učitati, u odrednicu jedne malerazuđene zajednice kojoj je tek slijedilo moderno nacionalnoizrastanje i oblikovanje. Pritom se inzistira na neophodnostiuvažavanja važeće i rasprostranjene terminologijeu pojedinim razdobljima kao jedinog pristupa koji ćeosigurati historijsku objektivnost i nepristrasnost.Odmah valja primijetiti da je inzistiranje na važećoj terminologiji,u konkretnom slučaju, krajnje upitno i problematično.Korištene službene odrednice nisu odražavale bitzajednice na koju su se odnosile, već političke i ideološkepretenzije struktura moći i vladajućih elita određenog vremena.Dosljedno poštivanje važeće terminologije bi podrazumijevaloda bismo o Bošnjacima u prvoj polovini tridesetihgodina XX stoljeća trebali govoriti kao o Jugoslavenima,a u NDH kao o Hrvatima. Slijedom takve logike bošnjačkahistorija u razdoblju 1941-1945. dio je hrvatske historije.Inzistiranjem na važećim i priznatim odrednicama dolazi sedo bezizlazja neophodnosti uvažavanja više termina unutarjednog razdoblja, obzirom da su se Bošnjaci različitoizjašnjavali u pojedinim državno-pravnim poredcima.Ništa manje problematično nije ni korištenje vjerskeodrednice "bosanskohercegovački muslimani", koja se naprvi pogled čini logičnom, obzirom da Bošnjaci do krajašezdesetih godina prošlog stoljeća još nisu bili priznati kaoposeban narod. Pa ipak, svođenje Bošnjaka na vjersku grupacijunema ozbiljnog uporišta u historijskoj zbilji – Bošnjacisu i prije službenog priznanja u socijalističkoj Jugoslaviji,obzirom na njihov politički, društveni i kulturni identitet,bili mnogo više od puke vjerske zajednice. Vlastite političkeorganizacije, kulturna društva, humanitarne ustanove,štamparije, listovi i časopisi – o svemu tome već je pisano uhistorijskoj literaturi. U Kraljevini Jugoslaviji, navedimo,uopće nije dovođena u pitanje bošnjačka ukorijenjenost uvažećim plemenskim i nacionalnim obrascima; radilo se samoo tome da im se, kako je isticano, dadne prilike da seoni u tim obrascima prepoznaju. Nekima nije trebalo mnogovremena za razmišljanje, pa su se diktatom politike ivlastite ambicije opredjeljivali za srpsku ili hrvatsku identifikaciju,poput jednog broja zvaničnika Islamske zajednice, učijim je službenim listovima stajalo: vjera – islamska, narodnost– srpska. Još veći paradoks nastaje analizom pozicijaonih Bošnjaka koji uopće nisu imali sklonosti prema islamu,komunista, socijaldemokrata, reformista, modernista – poklonikaMarxovog učenja, ljubitelja šešira i onih koji su sedržali podalje od džamijskih pragova. Distancirani od šerijatai Islamske zajednice, svejedno su imali važnu i neporecivuulogu u društvenom životu i historijskom razvoju Bošnjakau savremenom dobu.Za raspravu o korištenju naziva "Bošnjak" u savremenojhistoriografiji značajno je ukazati na činjenicu da je u historijskojliteraturi socijalističke Jugoslavije, naročito od koncašezdesetih, redovito korištena odrednica "Musliman", "Muslimani",u različitim historijskim razdobljima, kao odrednicaza muslimanski (bošnjački) narod, a ne za pripadnike vjerskezajednice bosanskohercegovačkih muslimana. Takvo korištenjeodrednice "Muslimani" nije produciralo kontroverze isporenja u historičarskim krugovima bivše države. Danas,međutim, analogno korištenje termina "Bošnjaci" izazivaprotivljenja, što otvara pitanje: da li je posrijedi borba za historijskuistinu ili pak negiranje razvojnog kontinuiteta narodakoji je tek potkraj minulog stoljeća stekao slobodu da sesamostalno izjasni za vlastitu nacionalnu odrednicu.Istovremeno, naglasimo, u krugovima oponenata najčešćenema protivljenja korištenju srpske i hrvatske odredniceza Srbe i Hrvate u Bosni i Hercegovini u onim razdobljimahistorije, primjerice za vrijeme osmanske uprave,kada su za dotične prvenstveno bila korištena njihovakonfesionalna imena.Koliko je neutemeljeno svođenje Bošnjaka na vjersku zajednicusvjedoči i činjenica da se i za vrijeme austro-ugarskeuprave, i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, i u doba NDH, uštampi, literaturi i proglasima, nerijetko koristio naziv "Muslimani",indicirajući etničku posebnost i činjenicu da je riječ okolektivitetu koji nadilazi vjersku determinaciju.Smatram da nema razloga naučne naravi zbog kojih senaziv "Bošnjak" ne bi mogao koristiti za Bošnjake u onimrazdobljima historije u kojim je taj termin bio osporavan,zabranjivan, potisnut, dakako ako se respektiraju njegovodiskurzivno porijeklo i historijski kontekst. U tom smislunema straha od modernizacije, učitavanja modernog smislau realitet minulog vremena. Istovremeno, daje se prilikai mogućnost nauci da cjelovito sagleda i historijski interpretiraprošlost jednog naroda, u različitim fazamanjegovog nacionalnog izrastanja i oblikovanja.BEHAR 85 55