BEHAR

LIKOVNO OKNO: SAFET ZECma, dodiruje ga, u prolazu, na suhoj površini trošne tarabeili šupljinama kamenog zida, osluškuje u tišini dvorišta sestrinekuće i utkaje u bore majčinog pogleda. Konačno, kakopodsjeća veliki pjesnik Jorge Luis Borges veliki je pjesnik manjeonaj koji izmišlja, (a) više onaj koji otkriva (jer) slika kojusamo jedan čovjek može zamisliti ne dopire ni do koga.Iako je umjetnost Safeta Zeca vezana uz svijet tzv. figurativneodnosno predstavljajuće umjetnosti, upravo onadovodi u sumnju utemeljenost kategorije ‘slikarskog realizma’:umjetnost Safeta Zeca otkriva kako je svako viđenjejedno, jedinstveno, osobito viđenje, razumijevanje i interpretacija.Safet Zec uspijeva unijeti sumnju i nemir u našusposobnost promatranja, zaustaviti naš pogled i navesti gana polagano i detaljno istraživanje i bivanje u slici i pobuditiosjećaj da neke stvari vidimo kao da je prvi put. Osjećanjetim jače jer je riječ o nama tako ‘poznatim’ motivima – hljebu,stolu, rukama, stolicama, barkama, novinama, krošnjama,pročeljima kuća. Figuracija, tako, prestaje biti ‘razumljivapo sebi’ – ona je razumljivija tek po prepoznatljivostividljive slike svijeta, po čitljivosti vanjske pojavnosti.Umjetnost Safeta Zeca često je reduktivno tumačena tekna nivou ikonografskog prepoznavanja motiva i njihovog, sasvimneutemeljenog i isključivog vezivanja uz dopadljivost isentimentalnost tradicionalnog folklora. Takva sklonost odrazje težnje za onim što veliki španjolski pisac Ortega y Gassetnaziva “reduktivnom i lakom predodžbom stvarnosti”, “siromašnimapstrakcijama” koje dominiraju u vremenu u kojemživimo. Safet Zec ne sumnja u moć slikarstva da proizvedenemir i pobudi sumnju u sposobnost našeg viđenja. Iz sumnjei nemira započinje svaka velika umjetnost. I spoznaja.KAKO TO SAFET ČINI NA FORMALNOM PLANU?Motivi su na Safetovim slikama i grafikama često snažnopribliženi promatraču, izvučeni do prednjeg plana slikarskogprostora, oštro odrezanih krajeva. Velike krošnje zauzimajučitav format lista, odsjećenih su rubova, sa tek naznačenimdeblom. Postavljene na zid galerije, prisiljavaju na jedno sasvimnovo gledanje. U tom i takvom kontekstu čovjek je sasvimmalen i smješten podno krošnje. Dakako, tako je i u prirodi.Ali, u sasvim rijetkim trenucima čovjek osvještava relativnosti promjenjivost kategorija u kojima živi i djeluje. Sasvimrijetko osvještava veličinu prirode. I čini se da tek tada, u artificijelnom,umjetnom svijetu, u toj preobraženoj stvarnosti likovneumjetnosti uspijevamo spoznati ono što nam, naviklimagledati, a ne vidjeti, često izmiče. Takvi su nesporazumirazumljivi, podsjeća nas Gasset, jer stvarnost nas uvijek iznenađujei najčešće je “otkrivamo u velikom zakašnjenju”.I u kombiniranju različitih likovnih tehnika i slikarskihtekstura Safet naglašava slojevitost procesa viđenja iuznemiruje naš način gledanja: industrijska grafika novinauz umjetničku grafiku bakropisa, suhe igle i akvatinte;slikani okvir prozora uz isječeni pravokutnik prozorskogokvira od novinskog papira, lik sa novinske osmrtnice namjestu slikanog lica... Time se dvojako dovodi u pitanjenaš način percipiranja (vidljive) stvarnosti. Prvo – što je tosve što ulazi u našu vizualnu memoriju, u nesvjesno pamćenjekojim, u konačnici, oblikujemo sliku svijeta koji nasokružuje? I, drugo, koji pogled na neki predmet, odnosnokoji njegov prikaz najvjernije otkriva njegovu bit?U svakoj promjeni koju unosi u ranija likovna istraživanja,Safet kao da nas želi podsjetiti da i sami nikada nemožemo istu pojavu gledati pogledom od jučer. Umjetnikotkriva kako i mala promjena u kutu gledanja, u odnosuveličina, u tehnici otkriva sasvim nove kvalitete. Pri tomese, na bogatim slikarskim partijama nenametljivo otkrivaveliko slikarsko iskustvo i duboko poznavanje modernog isuvremenog evropskog slikarstva kao i referiranje na velikaimena bosanskohercegovačke slikarske moderne. Napojedinim dijelovima kompozicija motiv se rastače u ekspresivangovor slikarske materije ili u guste preplete grafičkihlinija finih tonskih modulacija i mogao bi započetisamostalan život kao apstraktna likovna studija. U naokorealističnom motivu dovoljno je tek uvečati njegove dimenzijeili mu se snažno približiti kako bi se otkrio sasvimnov i neočekivan život oblika, stalna pretvorba forme. Sasvimiznenada ukazuje nam se opravdanom misao Goetheao tome kako je slikarstvo za oko istinitije od samestvarnosti!Safet Zec njeguje posebnost prirode likovnih umjetnosti.Vrijeme u kojem živimo vrijeme je koje se snažno oslanjana proizvodnju slika. Stručnjaci novih tehnologija, inženjerielektronike danas proizvode slike “stvarnije” odsame stvarnosti, slike koje nadomještaju stvarnost. Virtualnarealnost novih tehnologija može pružiti udobnu alternativunašoj nesavršenoj stvarnosti. “Estetizirajući” našeprobleme, udaljavamo od sebe moralne kategorije,potrebu stvarnog suočenja i suosjećanja s drugim.Slikarstvo Safeta Zeca, upravo onda kada se najvišepribliži motivu, traga za onim što je s onu stranu njegovevidljive stvarnosti. Priroda i život tada se nadaju kao velikatajna. Slikanje postaje “unutrašnje drhtanje” (kao kodMatissea). Slikarstvo Safeta Zeca naglašeno poziva na susret,na su-očavanje. Pri tome, čitav svijet vidljivog postajeizazov, moguća tema.Slikarstvo danas nije privilegirani medij proizvodnje slikekao što je to nekad bilo. Treba otvoreno i bez patetikeprihvatiti izazov vremena u kojem živimo. Suočiti se sa spoznajomda današnji čovjek po prvi puta mora osvijestiti različitaiskustva i razine percipiranja stvarnosti, razviti različite“tehnike gledanja”: selektivno, brzo, površno gledanjekomercijalne slike i koncentriran, zaustavljen, sabran pogledna umjetničkoj slici. Čovjek treba iznova osnažiti jednuveć izgubljenu sposobnost: “sposobnost sabiranja usebe samog.” Zato je slikarstvo Safeta Zeca veliko, važno ipotrebno. Ono vraća u likovnu umjetnost usredotočeni pogledi pribranu pozornost. Ono ne ukida etičku dimenziju.Sumnja i nemir koje prate veliku umjetnost postaju sa Safetomi dijelom našeg iskustva- iskustva promatrača.To nisu pasivne ili mirne kompozicije kako bi se mogloučiniti. One nisu ‘poklonjene’ gledaocu. On ih sam moraodgonetati i napadati sa svim čulima – upravo onako kakoih slikar slika i kada se, kako je to jednom lijepo rekaoAlbert Camus, “u svima nama na ovom uspavanom svijetubudi kratkotrajna i ustrajna slika realnosti koju prepoznajemoa nikada je nismo sreli.”Možda bismo kod Safeta Zeca mogli reći i obrnuto: unjegovom slikarstvu budi se ona kratkotrajna slika realnostikoju smo ranije sreli, a nikada prije nismo prepoznali.Otuda i moć nužnog nemira njegove umjetnosti.BEHAR 85 51