BEHAR

RIJE^ UREDNIKAKako projicirati život unatrag?Poštovano čitateljstvo Behara!U ovom osamdesetpetom broju Vašegčasopisa za kulturu i društvena pitanja učinilonam se važnim oprezno najaviti prevažnutemu “Žene u islamu” (koja će uskorozaživjeti uz argumente i protuargumentena ovim stranicama jednog od budućihbrojeva), upravo stoga što se zadnjih godinapojavio niz knjiga intrigantnih muslimanskihautorica iz čitavog svijeta koje svojubiološku slučajnost, u sklopu reproduktivnihprava, napokon preispituju, dajućinam novu dimenziju svojih ljudskih prava,a time i posve novi dijalog koji nije “ratište”već mjesto ravnopravnog dijaloga. Naime,Behar će pokušati tu famoznu muževnost iženstvenost u neprekidnom stjecanju, prijesvega jezika, pojasniti ne samo kao svojevrsni seksizam veći kao patrijarhalno napredno mišljenje o spolu – tamo gdjesu razlike minimalne. U tom smislu, dobro nam je došaotekst Tatjane Paić-Vukić koji nas u osvit trećeg milenijapodsjeća da jednakost muškaraca i žena (barem ona kreativna)nije izum novovjeke pluralne ljevice. Nadalje, u rubriciportreti, predstavljamo pisca uzavrele krvi – Feđu Šehovića-koji je sa svojim spisateljskim istupima vješto prosijavaonedoumice povijesti i tekuće zbilje – samo iz jednograzloga: da nas one ne bi i nadalje zastrašivale. Šehovićkao klasik suvremene hrvatske i bošnjačke književnostiumije majstorski projicirati naše živote unatrag, a takođerga nepogrešivo portretira i kao slučaj ovdje i sada. Zadnjihgodina, Šehović, nakon grandioznog književnog opusa,samozatajno slika. To njegovo tragalaštvo ovaj put prilažemokao ilustraciju njegova djela, ali istom zazivamo skorašnjuizložbu u Zagrebu. Šehović kao Šehović, kao Vidra,podsjeća nas neprestance na nepravde i na zaborave, kaoi na one koji su se iskreno uželili našeg insana.Dervišhana je slijedeća rubrika koja podsjeća na pečatevjerovjesništva, na muslimane koji prihvaćaju Zadnjeg,ali, sve Vjerovjesnike priznaju kao donosioce Istine svojimnarodima. Dervišhanu potpisuje vrsni i vrliSarajlija - esejist Velid Imamović koji hitijoš jednom budućnosnom dijalogu. OSumnji i nemiru umjetnosti, uz slikarstvoSafeta Zeca, piše Aida Abadžić Hodžić. Činise da ovaj slikar, nadasve nenadmašnimajstor glede “figurativne, odnosnopredstavljajuće umjetnosti, dovodi u sumnjuutemeljenost kategorije ‘slikarskogrealizma’ koji ipak poklanja gledaocu”.Autorica ogleda sugerira nam da pomnorazgledamo slikanje Safeta Zeca koje postupnopostaje “unutrašnje drhtanje iskusnogpromatrača”.Slijedi intrigantna, možda za neke provokativna,kolumna Ervina Jahića pod naslovom“Pederčine i pederi”, no, to je samoprivid te upozoravamo sve one koji se ne snalaze usuvremenoj zbrci kada je riječ o spolovima. Jahić hrabrozadire u traumu lažne tolerancije i tjelesne degradacije“drugačijih”. On oprezno upozorava na brojne načine kojibi da nas oslobode od spola i razlike na kojoj se on temeljiu ljudskoj psihi. Zatim, Multimonolog, kolumna SenadaNanića, mudroslovno preispituje slobode misli i odgovornostite pokušava dosegnuti slobodu imaginarnogŠejtanistana. Autor kao da naslućuje da subjektivna snagakritičkog viđenja stvarnosti nije podjednako raspoređena.Netko je posjeduje, a netko je naprosto tup, glup,gluh i slijep. Pred nama je i kraći ogled velike privlačnesnage autora Adnana Jahića: O korištenju naziva “Bošnjak”u suvremenoj historiografiji te prikazi novoizišlihknjiga u Preporodovoj ediciji: Naska Frndića (Čudovita Bosna)i Emsuda Sinanovića (Tarih o Slavonki). Zasigurnomnogi nisu čuli za časopis Kelimu’l Šifa’. Filip Mursel Begovićupoznat će vas sa sadržajem jedinog tarikatskogčasopisa u Bosni i Hercegovini.Polemiku, koju začinje TahirMujičić, savjetujemo, pročitajte nadušak, a potom možetes njim eglenisat – koliko vam drago!Sead BegovićBEHAR 85 3