DERVIŠHANAMada je nježnost majčinska od Allaha,ipak, služiti njoj je dužnost sveta i zadatak vrijedan.Zato Allah kaže: ‘Na njega salavat donosite’,jer je Muhammed onaj na koga se prebacuje.Na Proživljenju će Allah reći robu Svom:‘Slušaj, šta si uradio s onim što sam ti darovao?’Odgovoriće on: ‘Gospodaru, svom dušom samzahvaljivao Tebi,pošto je izvor moje opskrbe dnevne i hljeba bio u Tebi.’Allah će mu reći: ‘Ne, ti nisi Meni zahvaljivao,jer nisi zahvaljivao onom koji je darežljivost sprovodio.Ti si zlo i nepravdu učinio čovjeku darežljivome:zar ti blagodat Moja nije došla preko ruke njegove?’”(Mesnevija 6, 3252-3262)Veliki Mevlana se ovim stihovima obraća svakome, odsufija, pa do običnih muslimana i ostalih ljudi. Mada govorio donošenju salavata našem Poslaniku s.a.v.s., on objašnjavada se ti salavati, na kraju krajeva, odnose na našeg Stvoritelja,jer je Muhammed s.a.v.s. samo sredstvo prelaza doNajvišeg Bića, kojeg ne bismo ni u kojem slučaju mogli shvatitibez postojanja Čovjeka. Ono što je još važnije, Mevlanagovori o međuljudskim odnosima, dobročinstvu jednog čovjekaprema drugima i njihovoj interakciji. Na početku ovogodlomka govori se o ruhanijjetskim (duhovno jakim) ljudimakoji čine dobročinstva drugima, ne zbog uzvratne koristi kojubi mogli očekivati. To je čovjek kojeg je Allah obdario Svojomblizinom i dao mu da sve ljude posmatra kao Allahovastvorenja koje Allah voli i opskrbljuje, tako da i sam taj čovjekpostaje “produžena ruka” u opskrbljivanju i dobročinstvu.Takav čovjek se tokom svog života, sprovodeći duhovne disciplinena sebi (a ima raznih načina za to), očistio od svihprljavih, nefsanskih (požudnih) osobina, a dobio je zauzvrat,kao Božanski poklon i milost, osobine koje su čiste i koje bimogli nazvati Božanskim. A kao najjača pozitivna osobina jesposobnost činjenja dobročinstva drugima. Na taj način jezadobio duhovni stepen posebne vrste evlija “dobročinitelja”.Da se razumijemo, to nisu Božje osobine, jer bi takvimshvaćanjem takvog čovjeka poistovjetili s Bogom i upali bismou kršćansku zamku. Ne, to su osobine koje su po svomkvalitetu Božanske, čiste i savršene, ali ipak ne “u količini”koja bi se mogla nazvati Božjim. Ovo je velika razlika. Zbogovog su dolazili svi poslanici, da nas očiste, kako bismo steklitakve osobine. I to “u broju i količini” po našim mogućnostima,a kod svakog čovjeka su te mogućnosti različite po kvalitetui kvantitetu. Da ne zaboravimo, broj i kvantitet takvihosobina je bio najveći kod Muhammeda s.a.v.s., a kod svihnas ostalih je daleko manji. Međutim, uspoređujući s neograničenimosobinama (sifatima) našeg Stvoritelja, sve ovokod nas je beznačajno. Pa, kako kaže Mevlana, zahvaliti takvomčovjeku je kao zahvaliti i samom Bogu, jer je on tajkoji mu je dao da bude takav i on je Njegovo ogledalo, madau mikro-smislu.Mevlana nas nadalje podsjeća da zahvalu trebamo uvijekčiniti Allahu, ali i takvim velikanima, s tim da smo uvijeksvjesni da se zahvala i tim ljudima u konačnici odnosi40 <strong>BEHAR</strong> 85
na Allaha dž.š. U prijekoru kojeg Allah dž.š. upućuje svomrobu na Danu Ispitivanja vidimo na koji način se zahvaljujesamom Stvoritelju, kao i kakav treba da je naš odnosspram drugih ljudi koji su nam učinili neko dobro djelo. Usvakom slučaju, svaki dobročinitelj zadužuje onoga kojemje učinio dobročinstvo. Zbog toga je naš Vjerovjesniks.a.v.s. upućivao dovu: “O Gospodaru moj, sačuvaj medobročinstva pokvarenjaka (ili nevjernika, nasilnika, nedostojnikai sl.)”. Na taj način i nama daje savjet da seklonimo traženja i primanja bilo kakvog dobra od takvihljudi, jer na taj način postajemo njihovi dužnici. Musliman,a to znači i svaki čovjek, mora osjećati dug premasvom dobročinitelju. To je obaveza svakog čovjeka. Vjernikse mora čuvati njihovog dobra, jer nas na taj načinpokvarenjaci kupuju. Ovo je mnogim neprijateljima Islamai muslimana sasvim dobro poznato, pa svojim tzv.“dobročinstvima”, koja su dosta upitna, obzirom na posljedicekoje proizvedu, “obasipaju” zabludjeli, zastranjenii osiromašeni muslimanski svijet, stvarajući na taj načinbarijeru muslimana prema sebi i, što je najgore, barijeruprema prihvaćanju svega neislamskog. Upravo smo svjedociu mnogim muslimanskim zemljama padu muslimana,njihovog državnog sistema i morala te žudnog prihvaćanjasvega što je zapadnjačko, odnosno, neislamsko. Nesmatram da je sve što dolazi sa Zapada loše, ali ono što senudi muslimanima ne može se okarakterizirati kao dobroi napredno. A to nam je lahko dokazati, stavljajući na tasvage njihove ponude i “velikodušnosti”, a nadrugi tas islamske propise, odnosno Šerijat.Danas možemo primijetiti veliku nezahvalnostmuslimana jednih prema drugima, što dovodi donarušavanja odnosa u muslimanskoj zajednici iopćeg slabljenja džemata i zajednice u cjelini.Pravdanje takvih muslimana je da se treba zahvaljivatijedino Allahu, tako da na taj način negirajujedan od Božanskih sifata (osobina) u ljudima, ato je osobina dobročinstva. Kad bi se ti ljudi takoponašali u cijelom svom životu, što znači da ne biprimali niti tražili dobročinstva od drugih ljudi,naročito političkih i financijskih moćnika, onda bi se tomoglo i prihvatiti. Ali, svi smo svjesni da to nije realnostživota i da se takvo nešto nigdje ne dešava. Normalno,ima izuzetaka, ali oni ne čine pravilo i praktično su nepoznati.Na primjer, neki musliman dobije malo veću plaćuod svog pretpostavljenog (ujedno ateiste i neprijateljaIslama, odnosno svega što je pozitivno), uz uvjet da radiisključivo za njega i izda sve što je vezano za poštenje iispravnost, na što on pristane. S druge strane, njegov suradnikna poslu, također musliman, pomaže mu cijelo tovrijeme, a on se na kraju okrene od njega, “namjesti muigru”, a onda se pravda poznatom “izrekom” da se muslimantreba zahvaljivati samo Gospodaru. On je to i uradio.Ali, kojem gospodaru se pokorio i zahvalio? Ovo je masovnapojava među muslimanima i jedan od brojnih sličnihuzroka robovskog položaja muslimana u svijetu.Ne cijenimo ni najveće usluge i dobročinstva koje radimojedni drugima, ali zato nevjerničke sisteme i države,koji su uradili nešto dobro muslimanskom narodu, veličamoi uzdižemo na pijedestal jedinih moćnika na Zemlji.DERVIŠHANAZaboravljamo, ili možda ne vidimo, s kojim nijjetom (namjerom)je taj prepredeni zapadnjački vođa učinio nekodobro. Nije sigurno zbog naše dobrobiti, već zbog svojekoristi koja je daleko veća od onog što je dao; ili zbogtoga da spriječi bratsku pomoć nekih muslimanskih zemaljasvojoj vjerskoj braći; ili jednostavno, da nametnesvoj dedždžalski režim nad muslimanima, kako bi ih na tajnačin postepeno uništavao. Zaboravljamo ajet: “Neka neuzimaju vjernici nevjernike za prijatelje, mimo vjernika”,koji nas opominje, jer ćemo inače donijeti protiv sebe jasandokaz za konačno uništenje. Zapad ne uništava samomuslimane. Pogledajmo kako postepeno, kroz pažljivo izgrađeneplanove, uništavaju i svoje narode, stavljaju ih upoziciju čistih radnika koji rade danonoćno kako bi samopreživjeli; daju im bankovne dugogodišnje kredite iz kojihse ne mogu više nikako iščupati, a zauzvrat ti ljudi morajutrpjeti i strahovati za svoj posao – jer u slučaju da neštopogriješe, biće izbačeni s posla i banka će im hipotekarnooduzeti sve. Nadalje, taj “savršeni zapadni” sistem je odvojioljude od svojih roditelja, koji se smještaju u staračkedomove i koje posjećuju jednom u deset godina. Odvojioih je i od djece koje vide rano ujutro kad ih spreme zaškolu i kasno uvečer kad se vrate. A kad dospiju do punoljetstva,osamostaljuju se i postaju usamljeni pojedincikoji se bore za goli život. I još mnogo toga.Sve ovo ne možemo izbjeći, ali se možemo okrenutimikro-svijetu, sebi, svojoj užoj i možda široj porodici,Danas možemo primijetiti veliku nezahvalnostmuslimana jednih prema drugima, što dovodi donarušavanja odnosa u muslimanskoj zajednici iopćeg slabljenja džemata i zajednice u cjelini.Pravdanje takvih muslimana je da se trebazahvaljivati jedino Allahu, tako da na taj načinnegiraju jedan od Božanskih sifata (osobina) uljudima, a to je osobina dobročinstva.rodbini i bližim prijateljima. I ne zaboravimo, kako nasMevlana u gornjim stihovima savjetuje i opominje – radimodobro jedni drugima i smatrajmo da je ljudska dobročiniteljskaruka produžena Allahova “ruka”. Nezahvalnostljudima je praktično nezahvalnost samom Allahu.Neka nas dobročinstva jače povežu. Neka dobročinstvashvatimo kao međusobni dug i obavezu. Neka tadobročinstva izmijene našu nutrinu, kako bismo očistilinaša srca. I ne zaboravimo – sevabi koje dobijemo zaučinjena dobročinstva nisu najvažniji. Važnije je uništavanjenaših loših osobina, odnosno nefsa. Čišćenjem našihsrca naše će se osobine postepeno čistiti dok ne zadobijuBožanski sjaj i postanu onako neiskvarene kakvesmo ih dobili svojim rođenjem. To je naš zadatak naovom svijetu. Da se prolaskom kroz ovaj svijet očistimo ipostanemo mikro-ogledala našeg Gospodara. S takvimosobinama čovjek na Onom svijetu zadobiva nešto što jepohvalnije i uzvišenije i od samog Dženneta. “Čovjek ćebiti s onim kojega voli.” “Stvorio sam ovaj svijet da bihse pokazao.”<strong>BEHAR</strong> 85 41
Change language