BEHAR

KNJIŽEVNI PORTRETI: FEĐA ŠEHOVIĆperiornija od ostalih kandidata”,e tad mi je pukaofilm i sad mi je jako žao štosam, poslije toga, na promocijimoje knjige, odgovarajućina pitanje jednenovinarke rekao i neštoružno o mojoj konkurentici,nešto što nije u skladu sinače poznatim džentlmenskimodnosom i ne samoprema ženama.Begović: Stojite i danasčvrsto iza toga da se s lakoćommožete identificiratis biografijom MarinaDržića?Šehović: Ne sjećam segdje i kada sam “stajao izatoga”, a tko zna, možda ijesam, budući je piscu teškoizbjeći te ludosti, no bilokako mu drago, ali dostaima zajedničkog u našimbiografijama. Na primjer,Držići su jedno vrijeme živjeliu Boki baš kao i mojipreci. Ako tako pođemo redom,onda sam i ja pisaokomedije, osnivao kazališnedružine, radio u profesionalnomkazalištu. Vidra je koješta doživljavao u svomGradu, apsolutno bio stigmatiziran, često morao bježatiiz Grada i na koncu postao urotnik s namjerom da srušivlast u Dubrovniku. Moglo bi se reći da sam i ja ne samosvojim književnim djelima urotnički rovario protiv zajedničkedržave južnih Slavena, ne samo 1971. kad me okružnijavni tužitelj tužio da svojom prozom ismijavam i vrijeđamnarodnooslobodilačku borbu i zaslužne heroje NOBe.A tek, moj angažman na prvim demokratskim izborima,kada me je, za predizbornog skupa, pred crkvom svetogVlaha, UDBA pomno slikala s više kamera! Nitko od mojihkolega u Matici hrvatskoj kojima je ponuđeno da kažunešto na skupu svom dragom narodu, iz raznih razloganije želio govoriti, a kad je netko rekao da bi ja to najboljeobavio, nisam se dvoumio.Tko zna koliko bi ja dobio robije da na izborima nijebilo kako je bilo. Tek poslije izborne pobjede, kolege izMatice počeli su hvaliti moj “veličanstveni” hepening sbivšim đacima i njihovim već punoljetnim nasljednicima.Neki, koji su o tom pisali ili samo negdje o tome govorili,nazvali su taj hepening “Satom iz hrvatskog” Zamislite,pred crkvom svetog Vlaha masa naše čeljadi koji su se svipretvorili u moje bivše đake. Predložio sam im da na“ovom satu” dekliniramo vlastitu imenicu Hrvatska. Jasam onda postavljao padežna pitanja, dodajući im smisaoskupa (na primjer, u prvom padežu zapitah masu: “Tko ilišto vam je u srcu”, a cijela ta masa odgovarala je: “Hrvatska”.I tako sve do kraja deklinacije. Bilo je divno čuti to1996., Dubrovnikhimničko jednoglasje. Pamteto mnogi bivši moji đacii njihovi sinovi. Kažu mi nekinedavno da kako su imrođaci iz Australije pisali daimaju cijelu snimku moghepeninga iz '91. i da gačesto “vrte” na videu. Tajhepening je doista mnogeu Gradu oduševio, što je zavjerovati, ako se zna da gaje UDB-a odmah proglasila“podmuklim udarom” nacjelovitost SFRJ.Begović: Svi Vas oduvijekmuče s pitanjem zaštoste svoja tri romana “Gorakokus duše”, “Oslobađanjeđavola” i “Uvod utvrđavu” potpisali s pseudonimomRaul Mitrovich?Šehović: Vjerujem, nebi se to uopće dogodilo dame na to nisu navukli, uono vrijeme najinventivnijiurednici u hrvatskom izdavaštvui knjižarstvu. Urednicikuće Hrvatskog grafičkogzavoda tiskali su najprije“De bello raguzino”,jedan od romana iz serije“Dubrovačka tralalalogija”. Uvjeravali su me da će to bitipravi hit, pravili sa mnom neke promotivne spotove i jošdosta toga, da bi na koncu izlaskom knjige odjek bio sasvimprosječan, a isto je tako bilo i s knjigom, također iztralalalogije, “Kazino”, oli vam “Dubrovačkom bordelu”.Možda je na to utjecao i katastrofalan nemar u slogu knjige,gdje su neka poglavlja izmiješana, ali ja sam im pokušaoobjasniti i bitnu ulogu moje stigme, ne samo u ovomslučaju, nego i kazališnoj produkciji. Recimo, pisao samgodišnje najmanje jedan kazališni komad, a matični teatarih je stavljao na svoj repertoar, prosječno svake petegodine! U prvi mah obojica genijalaca iz HGZ-a, kako samih ja zvao, nisu bili spremni prihvatiti mogućnost takvestigmatizacije u ondašnjem društvu i posve su drukčije odmene mislili. No, dogodilo se čudo; pozvali su me u Zagrebi predložili da se “Gorak okus duše” tiska pod pseudonimom.Činilo mi se to tada više zabavnim nego li mogućeefektnim: Jesam li komediograf, ili nisam!Kao takav napisao sam izmišljenu biografiju južnoamerikancadubrovačkih korijena i da se “vlasti ne dosjete”,dao mu deset godina više od mene, jer je navodno zavrijeme II svjetskog rata služio u britanskom RAF-u i …tako dalje. Izlaskom romana, ovaj put, dogodilo se čakmnogo više frke oko moje knjige nego li su to “genijalci”zamišljali. Pisalo se uvelike, uglavnom kao otkriću novog iznačajnog dubrovačkog pisca iz dijaspore. Ipak, nedugozatim, netko je ubacio bubu u uho javnosti da je ustvaririječ o pseudonimu poznatog i “ozbiljnog” hrvatskog pis-16 BEHAR 85