BEHAR

KNJIŽEVNI PORTRETI: FEĐA ŠEHOVIĆS bijelom zastavicom, znakom dobre volje, dvojica konjanikai trojica pregovarača pod vodstvom fra Andrije,došli su do razrušenog glavnog ulaza u tvrđavu. Dugo sučekali dok se pojavio turski časnik, koji je uljudno pozdraviofra Andriju s “bujrum musafire”, a fra Andrija mu uzvratio:Hvala domaćine!Časnik, Bosanac iz grada blizu kojega se nalazio njegovsamostan, reklo bi se više mlađih negoli srednjih godina,očito se obradovao susretu s fra Andrijom, rekavšida je dogo prošlo otkad nije bio u Bosni i da se uželio“našeg insana”.Ispričavajući se dvojici članova fra Andrijine pratnje,što neće i njih pustiti u tvrđavu, “jer tako je naredio alajbeg( zapovjednik), što ovima nije bilo krivo, naprotiv, kaoda im je s lica odjednom nestala ona sivoća, koju u čovjekuluči strah od neizvjesnosti. Veselo su dobacili fra Andrijida će ga nedaleko, u hladu, sačekati.Na putu do zapovjedništva tvrđave, u pratnji bimbaše(kapetana) Ali- age, naočitog tridesetgodišnjaka, kako fraAndrija zabilježi: “kao od bukve odvaljena”, zastajkivali surazgovarajući o prilikama u Ali-aginom gradu, kamo je prijeovoga rata trebao poći na dulji odmor. Fra Andrijinamajka bila je Ali-agina sugrađanka i on kao sasvim maliposjetio je taj grad nekoliko puta, zapravo samostan u komeje bio zaređen njen mlađi brat, gdje će se poslije i samzarediti i živjeti u njemu sve do nedavna posjeta Splitu.Osim predivnog lica svoje majke Marije, u sjećanju muje još živjela samo slika velikog tamošnjeg samostana ijedne božićne mise u samostanskoj crkvi koju je vodio nitkodrugi do fra Ilija, njegov uzor.Među turskim braniteljima tvrđave, većina su bili muslimaniporijeklom iz Bosne i Hercegovine, ili Dalmatincikoji su odavno prešli na islam. Osim Klišana bilo je dostaStobrečana i Solinjanna.Bilo je očito da se sav ostatak turske vojske, poslijepada Varoši sklonio u tvrđavu zajedno s nekolicinom visokihpredstavnika vlasti. Zato je umjesto dizdara, vojni zapovjedniksada na tvrđavi bio alaj-beg Mehmed – aga,njegov pomoćnik kapetan Ali-aga, a glavnu riječ imao jesandžak –beg kao najviša politička ličnost.Budući je već nakon tri godine kandijskog rata postajalosve očitije da carevina slabi, doživljavajući na svomeuropskom prostoru nove poraze, Porta je, s obzirom naveliki značaj kliške tvrđave u čuvanju svoje zapadne granice,poduzela sve da tvrđavu i područje uz nju osnaži uljudstvu, i oružju. Tako je ravno iz Carigrada, prije dvijegodine, naređeno da zapovjedništvo u kliškoj tvrđavi preuzmetrideset-petogodišnji časnik, Ali-aga, koji se u nekolikogodina prije na ovom pograničnom prostoru pokazaokao izuzetno sposoban u stalnoj poduci vojnika ratnimvještinama i mudrom rješavanju nesporazuma i povremenihsukoba na granici s Mlečanima.Godinu prije početka ovog rata, kada su se mogle naslućivatinakane Mletaka da osvoji klišku tvrđavu, za svogposljednjeg posjeta rodnom gradu, Ali-aga je doveo sasobom četrnaest kršnih mladića iz svog rodnog grada, sinovauglednih građana, da bi ih podučio o svom osobnomi provjereno uspješnom načinu obrane značajnihutvrđenja kakvo je i to kliško.Osim što su mladići rado slijedili već čuvenog i opjevanogsugrađanina Ali-agu, junaka mnogih bitaka na sjevernimgranicama carstva, polakumili su se i na njegovepriče o lijepim i bogatim kliškim mirazačama koje osobitocijene Bosance.Zahvaljujući u velikoj mjeri baš tim momcima, Foscolovibirani napadači nisu uspjeli prodrijeti dalje od predziđa.Kolikogod je Ali-aga bio zbog toga ponosan na svoje momketoliko i zadovoljan što su od njih četrnaest tek trojica slakšim ozljedama preživjeli sve napade neprijatelja.Nesumnjiva je velika zasluga Ali-aginih strijelaca i uvježbanihboraca sa sabljom i jataganom što je Foscolo bioprinuđen, neuspjele juriše svojih neiskusnih ratnika, zamijenitipregovorima o mirnoj predaji turskkh branitelja.U nevelikoj prostoriji, stare barutane, prestrtom ćilimimaživih boja, sa sećijom uokolo i šiljtama na kojima seudobno sjedalo, počeo je fra Andrijin razgovor s domaćinimasandžak-begom, miralajem Mehmed-agom i njegovimpomoćnikom kapetanom Ali-agom. Malo dalje odnjih sjedala je nepomično neka ljudeskara, s povezompreko jednog oka kroz koji je probijala boja krvi i s modricamapo otkrivenom dijelu lica. Ništa osobito, rekao bisvatko imalo upućen u rat koji je tu bijesnio.Najprije je sandžak-beg izrazio zadovoljstvo fra Andrijinimdolaskom, podsjetivši ga na sličnu misiju prije pet desetljećakoju je imao njegov uzor fra Ilija, o čemu ga je potankopoučio kadija Muzafer-beg. Bez obzira na sve on jeizrazio nadu u obećanu pomoć sarajevskog paše i Porte,zatim dao riječ kapetanu Ali-agi koji je izrazio zadovoljstvošto ima priliku susresti s “našim čovjekom u ovoj stvari” ikamo ta sreća da su ga poslali prije dvije sedmice. Nažalost,reče, da od pregovora, neće ništa biti, jer ne vjeruju da ćeih se Mlečani pridržavati i da zato nisu u protekla tri tjednaodgovorili mletačkoj strani u svezi sa ugovorom o predaji.Fra Andrija reče da je u posljednjem tekstu od prije tritjedna bilo sve kako su oni željeli, to jest postavljeni su istiuvjeti kao oni u turskom ultimatimu prije 53 godine.- Sve isto piše, upao je sandžak beg, ali dogovor semislio provesti sasvim drukčije.Fra Andrija je pokušao uvjeriti, najprije sandžak –bega,a onda kapetana Ali-agu u iskrenost namjera mletačkevlasti u Splitu i jamstava koje su njemu dali da će se dogovorprovesti i poštovati, jer inače, kao božji čovjek i pravednikne bi se sigurno prihvatio ove misije.- Lažu te fra Andrija, rekao je kapetan Ali-aga, dodavši,da su ti Mlečani “pis milet” gori od najprepredenijih munafikana ovom svijetu, u što se on proteklih godina pregovarajućis njima ovdje nedvojbeno uvjerio. I on je, reče,u početku, oskudjevajući iskustvom, drukčije o njima misliozbog lijepih njihovih pjesama i glazbe koje je radoslušao, zbog kazališta i palača sa slikama i ljepoticama štošeću kao hurije njihovim blještavim salonima ili cvjetnimperivojima. Sad priznaje da je bio u velikoj zabludi.Ostali nazočni predstavnici zapovjednog stožera, sjedalisu na šiljtama i pogetih glava, prebirajući prstima potespuhu, pozorno slušali Ali-agu, kimajući glavom u znakodobravanja.Fra Andrija je dobro poznavao sav svoj bosanski narodi ono što mu se odavno, kao i njegovu učitelju nije sviđa-BEHAR 85 31