BEHAR

ca i zatim se započelo nagađati, tko bi sve to mogao biti.Uopće nikome nije ni padalo na pamet da bi to mogaobiti ja, a spominjana su imena poput uglednika kao što suakademici Rafo Bogišić, pa Frano Čale i još neki, koji supisali doista kvalitetna znanstvena djela o Dubrovniku idubrovačkim piscima te je sve to na koncu “genijalce”uvjerilo da je itekako moguća stigmatizacija u socijalističkomdruštvu.Begović: Nedavno se na Glavnom odboru “Preporoda”otvoreno progovorilo o perspektivama Bošnjaštvau Hrvatskoj, pa su čak i mlađi ljudi čvrsto zastupalistavove da ništa neku osobu ne priječi da se u Hrvatskojizjašnjava i kao Hrvat i kao Bošnjak i kao Musliman.Vi ste se u svojim romanima znalački bavili i vjeromi nevjerom i svim gore navedenim nacionalnimatribucijama i to u bližoj i daljnjoj prošlosti. Kako danasgledate na te ustajale mentalitete koje ste svojimpisanjem uvijek provocirali?Šehović: Gledam kao i do sada, nimalo optimistično,jer o očuvanju tih mentaliteta zdušno se, još uvijek, brinuvjerske institucije sa svojim, ideologijama koje će još uvijeki tko zna koliko još dugo populizam smatrati bitnomodrednicom svog postojanja. Istina, ima nešto pozitivnou ponašanju Bošnjaka u Bosni, pa i u Hrvatskoj, njihovoodbacivanje krutosti nacionalne homogenizacije s izrazitomvjerskom komponentom.To je dobro i drago mije što su, za razliku od ostaladva naroda, već iskoračiliprema Europi bar na tommultikulturnom i multinacionalnomplanu.Begović: Dopustite daVas pitam jeste li još uvijekHrvat musliman iliBošnjak?Šehović: Znate li vi onupjesmu “ja sam Hrvat, jasam Hrvat domovine sin?Čuli ste za nju, ok. Sjećamse da sam tu, ili neku sličnupjesmu, davno pjevao, prijedrugog svjetskog rata.Možda sam je čuo u Trebinjuod učenog Šehovića kojije živio u Zagrebu i biokako se onda govorilo Radićevacili Mačekovac. Vjerojatnonije bilo slučajno toda sam pošao studirati uZagreb, a ne negdje drugdje,kako su to činili nekimoji školski drugovi. Moždaisto tako nije bilo slučajnoda sam za vrijeme studijaupoznao dvojicu neštostarijih muslimana iz BiH:Maka Dizdara i NerkezaKNJIŽEVNI PORTRETI: FEĐA ŠEHOVIĆ1960., doba “galebarenja”Smajilagića. Možda sam posjetio grob Starčevića, zatošto mi je Mak o njemu lijepo govorio. Možda su Dalmatincii Dubrovčani upravo oni, s kojima sam se družio u Zagrebu,pobudili želju da se nacionalno osjećam isto kao ioni. Možda je sve to bilo slučajno, ali dogodilo mi se. Poslijeapsolviranja odlazim odslužiti vojni rok. Na kraju služenjapodijelili su nam takozvane “bukvice”. U mojoj bukvicisu mi napisali da sam po nacionalnosti Srbin. Budućimi je to bilo prvi put u mome životu da vidim zapisanuvlastitu nacionalnu opredijeljenost, zamolio sam komandiračete da mi objasni tko i zašto je tako mene opredijelio.Uz to, vjerujem sasvim iskreno, ispričavao sam se komandiruda ja nemam ništa protiv takve opredijeljenosti,jer sam i tu u vojsci živio sasvim ljudski s vojnicima različitihnacionalnosti i vjera. Komandir je bio zbog toga nervozanpa me ubrzo zapitao: želim li ja da mi on promijeninacionalnost u “bukvici”. Onda me je uvjeravao “da jetakva direktiva” i da svaki vojnik mora biti i nacionalnoopredijeljen. Nervozni komandir (“čiraš”) najprije mi jeobjasnio što to znači osjećati se nacionalno i na koncuzaključio: Hajde reci brzo da ovo završimo?Na osnovu onoga što mi je drug komandir elaborirao,što su to nacionalni osjećaji, kratko mu odgovorih neka ondanapiše da sam Hrvat. Dobro, odgovorio je, odnio “bukvicu”sa sobom, obećavši da će već slijedećih dana sve bitiuređeno kako bih mogao, zajedno s društvom krenuti premaZagrebu. Oprostite Seade,da samo kažem kraj ovepriče? Dunkve, morao samostati cijela tri tjedna da bidobio redigiranu “Bukvicu”.No, nisu mi je dali nego rekošeda su je poslali Vojnomodsjeku u stalnom mjestuboravka i da će oni “stvarsrediti”. Ne sjećam se kolikoje prošlo mjeseci ili godinakada su mi u Dubrovnikudali “bukvicu” s ispravljenomnacionalnošću. Kaoindividualist i humoru sklon,osjećao sam se sretnim dakonačno na jednoj od važnihsvojih iskaznica imamnešto što sam osobno izabrao,jer sve ostalo, već nadan mog rođenja, izabralisu drugi. Uostalom nikadanisam imao nešto protiv togada me Bošnjaci u Hrvatskoji Bosni svojataju kaopisca i čovjeka.Begović: Kako je vrednovanVaš golemi opus ikakve su kulturološke irecepcijske relacije premanjemu u zagrebačkoj,sanđačkoj i bosanskojsredini?BEHAR 85 17