STJECANJE BEZ OSNOVE

124Smatra se da je tuženica priznala tužbeni zahtjev prijeupuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari ukoliko je tužiteljdostavio dokaze uz tužbu tek na raspravi a radilo se opotraživanju temeljem tuženičine odgovornosti kao nasljednice,nakon čega je ista i priznala tužbeni zahtjev.„Nadalje, iako tuženica nije priznala tužbeni zahtjev već uodgovoru na tužbu, budući je ista opravdano ukazala na njezinunepotpunost jer uz tužbu nisu priloženi dokazi kojima su potkrijepljeninavodi tužbe, a na koje se i sam tužitelj u tužbi pozvao (izvadak izposlovnih knjiga), a niti su činjenice na kojima se temelji zahtjev udovoljnoj mjeri obrazložene, jer tužitelj samo navodi da su obveze pougovoru dospjele, a da dug u cijelosti nije podmiren bez postojanjaobrazloženja o kojim iznosima i s kojim rokom dospijeća isti nastupa uzčinjenicu nepostojanja odlučnog dokaza, to je taj sud prihvatio da setužena na tužbu niti nije mogla konkretnije očitovati u smislu priznanja iliosporavanja tužbenog zahtjeva isticanjem kako se „za sada“ protivi tužbi„opreza radi“ a u cilju izbjegavanja eventualnih procesnih posljedica,zaključio da se ispunila i pretpostavka priznanja tužbenog zahtjeva, a prijeupuštanja u raspravljanje. To tim više što iako je tužitelju odgovor natužbu dostavljen uz poziv na ročište pa su mu bili poznati navodi iprijedlozi tužene u pogledu nedostatne dokumentacije i činjeničnihnavoda, tužitelj je iste dostavio te detaljno obrazložio tek na ročištu zaglavnu raspravu kada je iste potkrijepio i potrebnim ispravama kaodokazima, pa je prvostupanjski sud prihvatljivim kao i logičnim uzeonavode tužene da se obzirom i da je ista laik, bilo potrebno još pismenoočitovati u određenom roku na takve isprave, što je ista i učinila tepodneskom od 06.05.09.g. priznala tužbeni zahtjev tužitelja, a što je sudprotumačio kao udovoljenju i pretpostavci priznanja zahtjeva prijeupuštanja u raspravljanje, obzirom da je do dostave toga podneskaiznosila samo navode koji se tiču nedostatka tužbe, a nije bila umogućnosti o istoj meritorno raspravljati. Činjenična utvrđenja kao istajalište prvostupanjskog suda o ispunjenju pretpostavki, a time i obvezitužitelja u konkretnom slučaju, da naknadi tuženoj trošak postupkautemeljeno na čl. 157. ZPP-a, kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjskisud. Točno je po ocjeni ovog suda, da je prvostupanjski sud dao jednoelastičnije tumačenje ispunjenja pretpostavki iz čl. 157. ZPP-a, ukonkretnom slučaju, ali međutim i ovaj sud smatra da se takvo tumačenjepostupaka kako tužitelja tako i suda, a isto tako i tužene, u predmetnomslučaju treba podvesti pod odredbu čl. 157. ZPP-a. Nadalje, obzirom nanedostatnost činjeničnih navoda kao i priloga – dokaza tužbi na kojima se