STJECANJE BEZ OSNOVE

89VI.PARNIČNI POSTUPAKSTVARNA NADLEŽNOSTSporazum o stvarnoj nadležnosti suda(Čl. 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“,br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 i 84/08)Stranke se sporazumom o mjesnoj nadležnosti ne mogusporazumijevati o stvarnoj nadležnosti suda.„Potpuno je u pravu tužitelj kada navodi da se strankesporazumom o mjesnoj nadležnosti ne mogu sporazumijevati o stvarnojnadležnosti suda obzirom je čl. 70. st. 1. ZPP-a utvrđeno da ukolikoZakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda strane se mogusporazumjeti da u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uzuvjet da je taj sud stvarno nadležan, to sud doista nije ni mogao utemeljitisvoju odluku na odredbi čl. 70. ZPP-a isključivo na temelju sporazumastranaka a bez utvrđivanja da li je ugovoreni sud doista i stvarno nadležanza postupanje u ovom postupku. Iz već prethodno citirane odredbe točkeXII Ugovora o kreditnom poslovanju proizlazi da su strane ugovorilemjesnu nadležnost suda u Z. Istom odredbom ugovoreno je da se za jamceugovara nadležnost Trgovačkog suda u Z. Ne utvrdivši da li je za navedenispor doista temeljem čl. 34.b. stvarno nadležan Trgovački sudprvostupanjski sud je prihvatio ovakvo raspolaganje stranaka. Kako se radio sporu u kojem se traži isplata od ovdje tuženog temeljem zaključenogugovora o kreditnom poslovanju, proizlazila bi sukladno čl. 34. ZPP-astvarna nadležnost Općinskog suda, što znači da je ugovaranje postrankama nadležnosti Trgovačkog suda nedopušteno. Zbog navedenog akako prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge iz kojih bi proizlazilastvarna nadležnost Trgovačkog suda u ovom postupku, a odluku jeutemeljio isključivo na odredbi čl. 70. ZPP-a koja daje mogućnostugovaranja strankama isključivo mjesne nadležnosti, to doista osnovanotužitelj ističe počinjenje bitne povrede parničnog postupka iz čl. 453. st. 2.toč. 4. i toč. 11. ZPP-a jer proizlazi da je sud svoju odluku utemeljio nanedopuštenom raspolaganju stranaka i to uz primjenu odredbe kojom je