STJECANJE BEZ OSNOVE

168Ustavnog suda RH iz odluke br. U-III 2152/2004 od 14. rujna 2006.g.; NN.107/06)), što međutim, ovdje nije slučaj (jer ovršenica niti ne tvrdi daraspolaže takvom odlukom).“Županijski sud u Varaždinu, Gž. 388/10-2 od 13.V.2010.OVLAŠTENJA OVRŠNOG SUDAPravomoćna sudska nagodba(Čl. 21. Ovršnog zakona – „Narodne novine“, br. Ovršnog zakona–«Narodne novine», broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i88/05)Ovršni sud nije ovlašten upuštati se u razmatranjematerijalne zakonitosti i pravilnosti ovršne isprave, odnosno istinije ovlašten ispitivati sadržaj pravomoćne sudske nagodbe izrazloga što je pravomoćna sudska nagodba s učincimaizjednačena s pravomoćnom presudom, zbog čega je vezan zarezultate prethodnih kvalificiranih postupaka iz kojih potječeovršna isprava.„U drugostupanjskoj odluci, kojom je prihvatio žalbu ovršenika iodbio ovršni prijedlog (zahtjev) ovrhovoditelja i ukinuo provedene ovršneradnje (rješenje br. Gž. ___/08-2 od 3. listopada 2008.g.) ovaj sud jeistakao dvojbu o ovlasti ovršnog suda za tumačenje sadržaja sudskenagodbe na način da se uzme u obzir sadržajni kontekst pravnog odnosa ukojem je nagodba zaključena, vodeći računa o materijalnopravnoj regulaciji(financijskim propisima) koja regulira isplatu takve vrste, dopuštajući da uvezi tog pitanja nezadovoljna stranka (ovrhovoditelj) podnese reviziju kakobi Vrhovni sud RH došao u priliku odlučiti u vezi opsega ovlasti ovršnogsuda o načinu tumačenja ovršne isprave, koju predstavlja sudska nagodba(može li ovršni sud uzeti u obzir pri odlučivanju o dopustivosti ovrhe širisadržaj pravnog odnosa iz kojeg potječe ovršna isprava, što uključujeprimjenu propisa Zakona o porezu na dohodak, i kod drugih propisa odkojih ovisi način namirenja određenog potraživanja, koji propisuju subjekteuplata i sl., kako bi se principijelno, za takav, i slične slučajeve, odredilo