STJECANJE BEZ OSNOVE

185ROK ZA ISPUNJENJE OBVEZETrošak ovrhe(Čl. 23.a. Ovršnog zakona- „Narodne novine“, br. NN 57/96,29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08)Sud nije ovlašten odrediti ovršeniku rok za dobrovoljnoispunjenje obveze koja je utvrđena ovršnom ispravom, ukoliko jetom ovršnom odlukom naloženo ovršeniku da plati na imetroškova ovrhe iznos od 200,00 kn, zbog čega žalba protiv takveodluke ne odgađa ovrhu.„Naime, prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem o ovrsi u toč.I. izreke odredio ovršeniku rok za dobrovoljno ispunjenje obveze utvrđeneovršnom ispravom, sukladno odredbi čl. 26. st. 3. OZ-a, a predloženuovrhu je u toč. II. izreke odredio uz uvjet da ovršenik u roku koji mu jeodređen ne ispuni svoju obvezu, sukladno odredbi čl. 26. st. 4. OZ-a.Prema ocjeni ovoga suda u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenuodredbe čl. 26. st. 3. i 4. OZ-a. Naime, presudom prvostupanjskog sudakoja predstavlja ovršnu ispravu ovršenik je obvezan platiti na ime troškovaovršnog postupka iznos od 200,00 kn. Obzirom na visinu tražbineovrhovoditelja, u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba čl. 23.a. OZ-akojom je određeno da prvostupanjska sudska odluka kojom se fizičkojosobi koja ne obavlja registriranu djelatnost nalaže isplata tražbine čijaglavnica ne prelazi 1.000,00 kn postaje ovršna u roku od 8 dana od danadostave osobi kojoj je naložena isplata, a žalba protiv takve odluke neodgađa ovrhu. Ako se u sudskoj odluci nalaže samo naknada troškovapostupka u iznosu koji ne prelazi iznos naveden u toj odredbi, žalba protivtakve odluke o naknadi troškova postupka ne odgađa ovrhu. Kako je ukonkretnom slučaju pravomoćnom presudom istog suda ovršenikunaloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 200,00 kn,mora se zaključiti da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke zaprimjenu odredbe čl. 23.a. OZ-a, pa je navedena presuda postala ovršnapo proteku roka od 8 dana od dana dostave ovršeniku. Kako je odredbomčl. 23. a. OZ-a na posredan način određen rok za dobrovoljno ispunjenjeobveze, koja odredba predstavlja izuzetak u odnosu na opće pravilo iz čl.23. st. 1. OZ-a, u konkretnom slučaju nije bilo osnove za primjenu odredbečl. 26. st. 3. OZ-a.“Županijski sud u Varaždinu, 15 Gž. 1349/10-2 od 29.XII.2010.