STJECANJE BEZ OSNOVE

61izvršio isplatu na ruke neto plaće tužiteljici, a izvršio je i uplatu poreza idoprinosa, ističući da je tužiteljica to potvrdila i svojom pisanom izjavom,odnosno da je uopćeno potvrdila da (što uključuje i predmetnopotraživanje) prema tuženiku nema nikakvih potraživanja – ta izjavasastavljena je na dan prestanka radnog odnosa. Tuženik se pozvao i naiskaz svjedokinje I.P. koja je u bitnim elementima potvrdila tuženikovenavode. Dakle, u navedenim procesnim i činjeničnim okolnostima pravilnoje prvostupanjski sud zaključio da je tuženik ispunio sve svoje obveze izugovora o radu, koji je egzistirao između stranaka, a koji je prestao, radičega tužiteljica nema pravo ni na kakvo novčano potraživanje prematuženiku s naslova dugovanja za neisplaćenu plaću (u smislu odredbe čl. 83(90) st. 1., 2. i 5. Zakona o radu (NN 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01,114/03, 142/03, 30/04, 137/04, 48/05).“Županijski sud u Varaždinu, Gž. 274/10-2 od 01.IV.2010.PLAĆA I NAKNADA PLAĆEZastara(Čl. 93. st. 3. Zakona o radu – „Narodne novine“, br. 38/95,54/95, 65/95, 17/01, 81/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 – pročišćenitekst, 68/05)Ukoliko poslodavac istakne prigovor radi prijeboja zaslučaj da sud utvrdi osnovanost radnikova potraživanja, tada seima smatrati da se radi o prigovoru tzv. procesne kompenzacije,zbog čega će sud imati u vidu da potraživanja iz radnog odnosazastaruju za tri godine.„Imajući u vidu što je tužitelj utužio naknadu mjesečne brutoplaće prema visini posljednje isplaćene mu plaće za rujan mjesec 2004.g.prilažući u spis odnosnu isplatnu listu, koju visinu tuženik nije nitiosporavao, prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 93. st. 3. Zakona oradu (dalje: ZR – NN 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 81/01, 114/03, 142/03,30/04, 137/04 – pročišćeni tekst, 68/05) prema kojoj radnik ima pravo nanaknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom