Untitled - Treći Trg

14 / Treći Trg / Broj 19-20
tvoje uzrujane majke.
Zašto si mi uopće ispričala te besmislice?
Kada umireš, uzgajaš sadnice maslina
u teglama
po predgrađima sjevernjačkih gradova,
u sobama s centralnim grijanjem i kabelskom.
Po jednu za svaku novu smrt
– kako bi je odgodila.
Kažeš da ćeš ih, jednoga dana,
presaditi u onaj vrt sa smokvom
pokraj koje je drvena prizemnica.
Poredat ćeš ih uz kameni zid
(da, bio je tamo i kameni zid, sjećaš se)
jednu kraj druge
da tvore dugu, ravnu liniju
poput vojnika u stroju.
Znati ćeš točno kada si i zašto koju posadila,
koje je boje bila njena tegla,
kako je izgledala soba i kut u kojem je rasla
(zaboravljajući jedino grad u kojem si tada bila).
Kažeš da ih želiš pogledati posljednji put
prije nego zatvoriš škure
na prozoru one drvene prizemnice,
prije nego mi kažeš tko si.
Ti, koja ne pamtiš sebe,
nego umjesto toga pričaš o smokvama i
kamenim zidovima, pobožnim starcima
i anonimnim gradovima.
Priznaješ da su to sva tvoja sjećanja
koja mi poklanjaš jer ionako nije važno tko si
– ti ili ja.
BEZ IGRE, BEZ RIJEČI
Sletjeli smo u more, zubima požudno zagrizli valove
samo dalje dalje
po atlasu. Prstima dodirujemo hrapavu površinu
(Izdanje: Zagreb, 1966).