Untitled - TreÄi Trg
Untitled - TreÄi Trg
Untitled - TreÄi Trg
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
44 / Treći <strong>Trg</strong> / Broj 19-20<br />
MARIJA DUGANDŽIJA<br />
rođena je 1967. u Beogradu.<br />
Živi u Zagrebu. Završila je<br />
fakultet astronomije na PMFu,<br />
živi od prodaje autodelova.<br />
Jedna priča objavljena joj<br />
je u knjizi Najbolje hrvatske<br />
priče 2006. u izboru Miljenka<br />
Jergovića.<br />
mdugandzija@yahoo.com<br />
MULA<br />
Idem na plažu drumom pored maslinika, prema zapadu,<br />
dvadeset godina.<br />
U julu i avgustu, kada kiša dugo ne padne, auti koji prolaze<br />
podignu crvenu prašinu s tla, pa ona ulazi u oči i nos. Kada idem<br />
prema moru, sunce prži, preskačem kamenje, vruće je i suho, ali ja<br />
volim tu, ne baš ugodnu prirodu, imam čudan osjećaj da me čini<br />
boljim čovjekom.<br />
Jedan dan, na početku prašnjavog druma, za drvo stoji<br />
privezan konjić. Kad se malo bolje pogleda, vidi se da i nije konjić,<br />
već mula, križanac između konja i magarca. Sama po sebi životinja<br />
izaziva neko sažaljenje, milost i meni je drago što je tu.<br />
Ispod drveta ima nešto hlada, a mula, čini se, marljivo<br />
pronalazi nešto za jelo u toj šikari i trnju. Ispred nje je jedna kanta.<br />
Sa vodom, pretpostavljam. Iako je mlada i više nalik malom konju,<br />
nego magarcu, upljuvana je muhama na dva mjesta i očito, životinja<br />
je o kojoj nitko ne vodi baš mnogo računa. Što bi se dalo zaključiti i<br />
samom činjenicom da je na cijeli dan ostavljena tu, uz to drvo.<br />
Kada sam je vidjela treći dan, vraćajući se sa plaže, kako još<br />
uvijek marljivo brsti trnje i kupine, upitala sam se šta se to dešava s<br />
nama ljudima?<br />
Zašto i kada smo izgubili sposobnost da se kao mula,<br />
naviknemo na ono što nam je dato, prestanemo sa iluzijama i<br />
zavolimo drvo za koje smo privezani?<br />
Da, svaki dan sam joj zavidela. Na mirnoći prihvatanja. Na<br />
njenim velikim očima u kojima nije moglo biti zavisti, ljubomore,