Untitled - Treći Trg

68 / Treći Trg / Broj 19-20
MARKO IVIĆ rođen je 1980. godine u
Dubrovniku. Apsolvent je komparativne
književnosti na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu.
markoivic7@yahoo.com
ZABORAVIO SAM ŠTO SAM HTIO REĆI
Mir je. Spokoj idile bez oblaka. Prema istoku nema nijednog
brda od tog sela pa je zora nalik onoj koja izvire iz mora. Stabla su
stara i debela; gust i dobar hlad. Blagi vjetar. Bube milje po mirisnoj
uspavanoj zemlji. Osim cvrkuta i laveža čuju se još samo krila svih
vrsta i veličina i tihi dodir tisuće listova. Još je rosa. Sunce će uskoro.
Tog je jutra ostala perad prvi put počela kljucati u njeno tijelo,
a stara se kokoš kretala svojstvenom hladnokrvnošću životinje:
spretno, elegantno i bez panike, kao da se ništa ne događa, no već
se nakon par dana žilavog i časnog uzmicanja između perja njenog
nebranjenog repa počela promaljati koža. Tada se prvi put sklonila
u zasjenjenu pregradu kokošinjca.
Nakon što je u dubokoj starosti doživio prvi moždani udar
djed se iz bolnice vratio u selo ne prepoznavši ni cestu ni vlastitu
kuću. Bio je to prvi znak blagodati neobična mira što se izmišljao iz
dotrajala uma i opustošena sjećanja.
Bore koje su bolest pa smrt žene dva desetljeća urezivale u
njegov izraz mijenjale su sada svoj mučni značaj u novu vedriju
grimasu što je navlačila povijest sa kože tog starca na druga mjesta,
nalazeći ona ulegnuća koja su joj pripadala još u vremenu prije
nego se supruga prvi put stropoštala na pod. Sveopći zaborav se kao
rijeka počeo prolijevati po njegovih sedamdeset godina otkrivajući
za sobom izgubljene proplamke negdašnje vesele naravi; i ta je
urođena vedrina pokopana zajedno sa ženom uskrsnula opet kao
trag po kojem se još mogao prepoznati taj čovjek izgubljen tek
pred smrt. U svojoj novoj mladosti, lišen vremena, no shvaćanja