tema broja: subverzivno oglašavanje - Zarez

More documents

Recommendations

Info

DRUŠTVO HABERMAS: SPOZNAJA I DRUŠTVO U POVODU 80-OG ROĐENDANA KOJI JE NEDAVNO NAVRŠIO POZNATI NJEMAČKI FILOZOF I SOCIOLOG JÜRGEN HABERMAS ARNO WIDMANN J ürgenu je Habermasu bilo petnaest godina kada je kapitulirao Treći Reich. Bio je premlad da bi bio počiniteljem, ali dovoljno star da bude oduševljen. Izbjegao je Hitler-Jugend, s obzirom na to da se – poput Friedricha Schillera, transcendentalnog pjesnika prije izuma tog pojma – školovao za vojnoga liječnika. Usprkos tome uvijek je iznova ukazivao na to da on – vršnjak Helmuta Kohla – ne smatra utemeljenim govoriti o milosti prekasna rođenja. Uvijek je bio dovoljno svjestan da je “odrastao u obliku života koji je to omogućio”. MLADI HABERMAS I DRUGI SVJETSKI RAT Dok je bio u gimnaziji, trajao je rat, pa je tako, pretpostavljamo, pratio najprije ratne pohode, a potom povlačenje njemačkih trupa. U školi su pobjede slavljene kao dokazi nadmoći arijske rase. Prisilni su radnici iz čitave Europe od 1942. održavali industrijsku proizvodnju i u Gummersbachu, u kojem je Habermas živio. Bilo je bombardiranja, ali je grad bio dovoljno pošteđen da su se u njega sklonili uprava i tvrtke razrušenih velikih gradova. Ratnih godina broj je stanovnika toga grada narastao za više od pedeset posto. Moglo bi se reći da je u to vrijeme Gummersbach bio u procvatu. U tom je svijetu odrastao mladi Jürgen Habermas. To ga je oblikovalo. Protiv tog se utiska nikad nije prestao boriti. Čitavim je naraštajima davao primjer da nitko nema razloga biti ponosan na nešto što nije učinio, nego mu je učinjeno. Rat je u Gummersbachu završio već 11. travnja 1945. Grad su okupirale američke trupe. Američki su se vojnici duboko dojmili mladoga Habermasa. Bili su visoki i vitki, a prije svega jedno: opušteni. Nije se moglo izbjeći na prvi pogled u okupatorima vidjeti prosvjetljenje i spoznaju: ako postoji neka nadmoćna rasa, onda su to oni. Nije mi poznata slika svijeta mladoga Habermasa. Ali kakva god da je bila, u tom je trenutku skršena. Sve što je dotad bilo istinom sada je dovedeno u sumnju. Svatko tko je dotada bio neprijateljem sada je pružao mogućnost da se u njemu otkrije prijatelja. Ništa nije bilo samorazumljivije. Bio je to čas konca očitosti. Istovremeno je bilo očito da ništa nije neupitnijim od konca Trećega Reicha, konca Njemačke i konca svijeta u kojem je odrastao. Nikad poslije nije stvarni svijet bio toliko nadmoćan, toliko miljama udaljen od ranijih ideja o nadmoći, kao tada u dubinama podrumâ i dušâ razorene Njemačke. Dojučerašnja je istina uništena jednim udarcem. Ne boljim argumentom, ne zahvaljujući nekom od dominacije oslobođenom diskursu. BITKA PROTIV SAMOGA SEBE Habermas je čitav ostatak svoga života proveo dajući legitimitet kritici oružja oružjem kritike. To je prozvano “dugim putem na Zapad”. Savezna mu se Republika prije priključila. No bez Jürgena Habermasa on bi bio prihvaćen više iz poslušnosti, a manje iz osviještenosti. Rane su godine Savezne Republike življene u razdoru između ideje da je put na Zapad dobar i još neizgubljena osjećaja da se time postaje Drugim. Drugim – to znači: neprijateljem. Habermas je bio među onima koji su znali da moraju postati drukčijima, ne samo zato da im tako bude bolje nego i da postanu boljima. Nama koji smo rođeni nakon rata taj je osjećaj nepoznat. Mogli smo postati sobom sâmima sučeljavanjem sa svojim očevima, a ne sa sâmima sobom. Rad je Jürgena Habermasa nemoguće pojmiti bez uzimanja u obzir okolnosti tog njegova drugog rođenja. Grass, Walser i Enzensberger formirali su se u bici protiv sebe sâmih. No sigurno je da nitko u tolikoj mjeri ne utjelovljuje kasnu – takoreći nadolazeću – Saveznu Republiku kao Jürgen Habermas. Još više od njegove teorije čini to lik javnoga intelektualca, dakle onoga koji si istraživanje današnjice postavlja u zadatak, ber povijanja pred njom. “Sposobnost povezivanja” jednim je od središnjih pojmova Habermasove fi lozofi je. Dobra se teorija ne označava ispravnom svojim izdvojenim osobitostima. Ona živi onoliko koliko komunicira s drugim teorijama, onoliko koliko se prevodi u druge i koliko se druge prevode u nju. U tom zahtjevu za refl eksijom otklona od jednog posebno njemačkoga puta treba uvijek iznova prepoznati i kritiku izdvojenoga mišljenja, koja igra posebnu ulogu u teoriji njegova učitelja Theodora W. Adorna. SPOSOBNOST POVEZIVANJA Sposobnost povezivanja ne znači sposobnost prilagodbe. Ovdje je puno više riječ o ulaganju napora u promišljanje mišljenja Drugoga, i to ne činom inkorporacije. Riječ je o stvaranju patchworka, u kojem pojedine sastavnice ostaju prepoznatljivima. Pojmovi uranjaju u uvijek nove konstelacije i mijenjaju pozicije. Tako nastaju ona čudovišta koja Habermasovim fi lozofskim tekstovima daju onu hermetiku koja mu je omogućila postati kultnim autorom. Da Habermasov hermetizam proizlazi iz njegove potrebe za sposobnošću povezivanja nije samo zgodna dijalektička poanta, nego i zarez, xi /261–262, 9. srpnja 2009. 10 — NJEGOV OPTIMIZAM, NJEGOVA OPUŠTENOST I ELEGANTNA LEŽERNOST MNOGIH LANACA ARGUMENTACIJE MOGLI BI BITI I IZRAZIMA NJEGOVA TEMPERAMENTA, ALI SU I ODRAZ BORBE PROTIV UVIJEK IZNOVA OPASNE MOČVARE ONOG “OBLIKA ŽIVOTA KOJI JE TO DOPUSTIO” — općenito govori nešto o neizbježnoj otuđenosti mišljenja. Tko je studirao kod Habermasa, prisjeća se beskrajnih popisa literature, kojima je zastrašivao one svoje studente koji su došli na pomisao da je sve to obvezatno pročitati. Oni su pogrešno razumjeli Habermasovu fi lozofi ju. Uopće nije bila riječ o tome da je potrebno te tekstove pojmiti u cjelini i u njihovim pojedinačnim osobitostima. Puno je više bila riječ o iskušavanju snage stvaralačkog prisvajanja. Kao što je Habermas sustavno radio na stvaranju i zadržavanju uvijek novih za povezivanje sposobnih prijevoda vlastitih misli na uvijek nove znanstvene jezike, tako su ga i u tekstovima drugih zanimala mjesta kontakta s njegovim vlastitim razmatranjima. Tako se knjiga od pet stotina stranica brzo rastopila na jedno ili dva mjesta. Istovremeno je – što nam je sada iskliznulo u imperfekt, s obzirom na to da nam se u današnjici više ne povjeravaju takvi zadaci – Habermas bio toliko konstruktivna glava da se nije bavio tim mjestima radi njih samih. Uvijek je pred očima imao i gradnju argumenata, njihovu hijerarhiju, njihovu arhitekturu, a mnoga se povezivanja nisu sastojala u postavljanju dvaju mjesta u međuodnos, nego u promatranju strukture. Istinitost je svojih razmatranja Habermas provjeravao tako što ih je uvijek iznova podvrgavao takvim procesima prevođenja. Površan je promatrač Habermasovih preobrazbi mogao steći utisak da se on odriče svih pravila, poput zmije koja bježi od jedne igre riječima do druge, iz godine u godinu tražeći neku drugu jabuku spoznaje dobra i zla, istine i laži. Što je još uopće ostalo od strukturne mijene javnoga mnijenja i konsenzualne teorije istine? HABERMAS I NACIONALSOCIJALIZAM Axel Honneth, možda najbolji poznavatelj Habermasova djela, u jednom je malom članku u Blättern für deutsche und
DRUŠTVO — GRASS, WALSER I ENZENSBERGER FORMIRALI SU SE U BICI PROTIV SEBE SÂMIH. NO SIGURNO JE DA NITKO U TOLIKOJ MJERI NE UTJELOVLJUJE KASNU – TAKOREĆI NADOLAZEĆU – SAVEZNU REPUBLIKU KAO JÜRGEN HABERMAS — internationale Politik ukazao na jednu Habermasovu tajnu ortodoksiju – teoriju postvarenja, koju Habermas susreće u Povijesti i klasnoj svijesti Georga Lukácsa, a potom i u Marxovoj mladenačkoj recepciji Hegela. Honneth ne govori o “postvarenju” i nužno pogrešnoj svijesti, nego o “marksističkoj tezi samorazumljive ekonomske usmjerenosti na činjenje”. To je dobro habermasovski prevedeno. Istinu je moguće spoznati – ako uopće – samo u kratku trenutku. To je istina neke određene situacije. Habermasovo nastojanje usmjereno je prema iskušavanju uvijek novih konstelacija, kako bi je se jednom uzmoglo pojmiti. Društvo u kojem se ona pokazuje čini mu se najednom kao društvo izravne komunikacije, štoviše idealne jezične situacije, da bi ga potom opet napustila vjera u tu mogućnost, pa se čini da se nada kako će ona ponovno iskočiti iz društva ispravnih pojmova. Jürgen Habermas govori o tome da se njegov naraštaj uopće nije mogao ne baviti nacionalsocijalizmom. Svakom je čitatelju Habermasa to odmah jasno. Sve dok ne dođe dan kada će postati zanimljivo i da Habermas nije napisao nijednu knjigu o nacionalsocijalizmu i da se u velikim raspravama o poimanju nacionalsocijalizma, pa i svađama historičara, izjašnjavao isključivo usputnim opaskama. Velike je sis<strong>tema</strong>tske tekstove o toj temi, poput, recimo, Behemota Franza Neumanna ili Izvora i elemenata totalitarizma Hanne Arendt, pročitao i usvojio. Ali da se bavio nacionalsocijalizmom i pokušajem njegova poimanja u mjeri da bi to konstituiralo nešto toliko temeljito i eksplicitno poput njegove teorije govora, to se stvarno ne može reći. NOVI POČETAK Rado se govori, a i kod Habermasa ima takvih naznaka, da je obnova poštedjela Nijemce pogleda unatrag. To bi se isto – uz ogromna ograničenja – moglo reći i o djelu Jürgena Habermasa. Čitavo njegovo djelo, gotovo svaka rečenica, smjera uništavanju “oblika života koji je to omogućio”. A i to čini sredstvima refl eksije, argumentima. Svaki se od Habermasovih teorema suprotstavlja mišljenjima, metodama i uvjeravanjima koja su u njegovim očima suodgovorna za etabliranje, provođenje i održavanje totalitarne vladavine. To mu pridaje onaj patos koji uvijek iznova pokušava ostvariti svojim prividno birokratski sklepanim terminima. Drugo je ograničenje što je Habermas uvijek zagovarao osvrtanje unatrag kako bi se razjasnilo što se dogodilo za nacionalsocijalizma i što je od koga kada i gdje učinjeno. Treće: kod Habermasa nije riječ o ponovnoj gradnji. On je htio nov početak. Htio je novu Njemačku. Ne samo nove kuće, nego i nove ljude. Nije ih htio “ispeći”, nego, u dugotrajnu procesu, pomoći da ih se iznjedri. Mišljenjem, poučavanjem i kritikom. Bio je i jest prožet predodžbom da spoznajne i društvene teorije pripadaju zajedno. Spoznaja i sloboda pripadaju zajedno. Sigurno zarez, xi /261–262, 9. srpnja 2009. 11 ne kod svakog pojedinca i u svakoj situaciji, ali u društvu su neodjeljivima. Petnaestogodišnjem su Habermasu skršeni svijet i slika svijeta. Tada mu se ukazala poveznica spoznaje i društva. Slijediti tu poveznicu, razjasniti sâmome sebi kako stvoriti društvo koje je sposobno ne samo za spoznaju, nego i kako je primijeniti na sebi – to je ono što ga je zanimalo i još ga zanima. To zanima i njegove čitatelje. Upravo zato što kod njega nije riječ o zadovoljavanju parcijalnih interesa bogaćenja i vježbanja moći, nego o tome da svi budu ravnopravni. Ne samo pred zakonom, nego i u traganju za mogućnošću participacije. HABERMAS JE JOŠ OVDJE Na rubu je jednog razgovora Habermas rekao: “Sve bi bilo suvišno kad se ne bi moglo pretpostaviti da se ova vrata mogu otvoriti i da iza njih nije provalija”. Odmah se shvaća kakvoj se golemoj tjeskobi suprotstavlja njegovo gotovo u potpunosti nehumorno, ali ipak suzdržano vedro djelo. Njegov optimizam, njegova opuštenost i elegantna ležernost mnogih lanaca argumentacije mogli bi biti i izrazima njegova temperamenta, ali su i odraz borbe protiv uvijek iznova opasne močvare onog “oblika života koji je to dopustio”. Habermas zna da bi sve moglo poći upravo tim putem. To je doživio. I to više nikad ne želi doživjeti. Morao se osvrnuti da bi iz toga izašao. To je htio učiniti s nama. Njegov je govor o ustavnom domoljublju zabilježen i predbačeno mu je da takva racionalistička hladnokrvnost nije dobro vezivo za slomljeno društvo. Taj prigovor zaboravlja da se Habermas protivi vezivu. Oko Ustava je postignut sporazum, a njegove promjene također mogu i moraju biti sporazumnima. Taj prigovor zaboravlja i da je Habermas ovdje. Nije mu nedostajalo prilika za posao na sveučilištima u drugim zemljama. Ali on nije otišao. Za to je moguće dati puno razloga. Jedno je sigurno – da je vjerovao, štoviše znao, da je ovdje potrebniji. To je bila i jest naša sreća. Na tome mu zahvaljujemo. S njemačkoga preveo Trpimir Matasović. Tekst je objavljen u Frankfurter Rundschau 17. lipnja 2009. Oprema teksta redakcijska. NOVA LIBRA LIBERA Libra Libera # 24 David Ohle: Izbor iz triju romana kultnog američkog pisca koji je stvorio uvrnuti svijet čija polu-nadrealna pravila otkrivamo otvorenih usta. Eksplozivna smjesa distopijske fantastike, kafkijanske prijetnje, beketovskih “praznih” (ovdje androidnih) likova, duhovite “onostranosti” Flana O’Briena i Brautiganovih jezičnih postvarenja. Ohleove knjige dezorijentiraju čitatelja, izazivaju vrtoglavicu i uzbuđuju. One su nježne i groteskne, tragične i urnebesno smiješne, nestabilne, no savršeno uravnotežene. Otkačeni, besmisleni japanski izumi: Chindogu su izumi za koje se čini da će učiniti život puno lakšim ali to ne čine. To su spravice koje nam obećavaju nešto dati, ali nekoliko milisekundi prije drugog pogleda shvaćamo da je ono što nam daju debelo (i duhovito) poništeno onime što nam oduzimaju. Projekt 17-ero Billa Drummonda: Došlo je vrijeme za ukidanje glazbene industrije. Sva snimljena glazba došla je svome kraju. Treba raskinuti sa svim prijašnjim glazbenim oblicima i načinima stvaranja glazbe i početi i spočetka. Ovo je nulta godina! Strip: Ben Catmull: Zimska oluja i Čudovišni vlak
Page 1 and 2: DVOTJEDNIK ZA KULTURNA I DRUŠTVENA
Page 3 and 4: DRUŠTVO REPREZENTIRANJE PORAZA VLA
Page 5 and 6: RAZGOVOR: VLADIMIR ARSENIJEVIĆ Št
Page 7 and 8: KOLUMNA NOVI PROFIL KULTURNE POLITI
Page 9: DRUŠTVO — DOK SE U ITALIJI SVAKE
Page 13 and 14: KOLUMNA POVRATAK KRALJA NE BUMO GLE
Page 15 and 16: RAZGOVOR: JAMES HOWARD KUNSTLER —
Page 17 and 18: FESTIVALI ŽIVOST DJECE I TRGOVA UZ
Page 19 and 20: FILM NOVA STRUJA U SRPSKOM FILMU U
Page 21 and 22: OGLAS zarez, xi /261-262, 9. srpnja
Page 23 and 24: VIZUALNA KULTURA — IZ DANA U DAN
Page 25 and 26: VIZUALNA KULTURA POIGRAVANJE LOGIKO
Page 27 and 28: tEmA BROJA: SUBVERZIVNO OGLAŠAVANJ
Page 29 and 30: TEMA BROJA: SUBVERZIVNO OGLAŠAVANJ
Page 31 and 32: Mojra. Opet spava popodne, daleko,
Page 33 and 34: ošure, jednu po jednu, nijednu ne
Page 35 and 36: tema broja: subverzivNo oglašavaNj
Page 37 and 38: tema Broja: SuBVerziVno oglašaVanj
Page 39 and 40: ESEJ BAUDELAIRE JE BIO U KRIVU O JE
Page 41 and 42: kazalištE Smrt kao altEr Ego tEatr
Page 43 and 44: kazalište suprotstavimo fotografij
Page 45 and 46: kazališTe miT: “scena zavođenja
Page 47 and 48: SOCIJALNA I KULTURNA ANTROPOLOGIJA
Page 49 and 50: ESEJ — UKOLIKO SAMA ŠKRTOST IZGL
Page 51 and 52: BETON XII/4 TrI ŠkOlska časa mIXE
Page 53 and 54: eton Xii/4 Zatrite komuniste da bi
Page 55 and 56: POEZIJA blizu neba., Franjo Nagulov
Page 57 and 58: KNJIGE ČETVRT U KOJOJ BISTE POŽEL
Page 59 and 60: KNJIGE SABLASTI FAŠIZMA IZVRSTAN R
Page 61 and 62:
NATJEČAJ PROZAK / NAVRH JEZIKA God
Page 63 and 64:
INFO − nastavak sa stranice 2 Pat
show all

tema broja: subverzivno oglašavanje - Zarez

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?