You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
POEZIJA<br />
blizu neba.,<br />
Franjo Nagulov<br />
čovjek s mjenjačem u<br />
ustima<br />
s vica na vic<br />
tako to ide<br />
red viceva<br />
red ničega<br />
i o tome kako ću sutra kući.<br />
a onda se sjetim<br />
da nemam kuću<br />
da je obitelj odselila<br />
i da je ostao mrak sjećanja<br />
na vlastiti krevet i na stol,<br />
na miris zrelih jabuka<br />
iz kuhinje<br />
i smijeh<br />
koji je iznova izmišljao<br />
moje stare viceve.<br />
kasno u noći<br />
ja se tako sjetim<br />
pa ugasim svjetlo.<br />
blagoslovi bože nedjelju<br />
na jučerašnjem kruhu<br />
udrobljenom u šutnju.<br />
moli se očenaš.<br />
otac predvodi.<br />
otac izgovara riječi teške<br />
od rakije, benstona i psovanja<br />
tolikih majki bezobraznih.<br />
slika sveca puca od smijeha.<br />
kroz prozor udara sunce sa<br />
zvonima<br />
a mali se u dvorištu<br />
izležava s psom na travi.<br />
denise, ručak!<br />
čuje mali mamu<br />
još malo!<br />
tiho će na to denis<br />
još malo i onda ću neopranih<br />
ruku<br />
pojesti taj tvoj kraljevski napoj,<br />
stara!<br />
još malo pa ću pojesti i psa!<br />
tragovi dobrog<br />
monstruma<br />
pliva u nosu<br />
rijeka isušene pjene<br />
neobičnih ljudskih vodozemaca<br />
što dječjim ustima<br />
sline po završetku neba.<br />
otapam ruke<br />
ljepljive od spavanja<br />
prodajem foru djevojci<br />
da ću za koji mjesec sigurno<br />
prestati<br />
s pušenjem<br />
doživljavam svoje premijerno<br />
majčinstvo<br />
koje mi pliva u nosu u rijeci.<br />
tjera me da povraćam vodu<br />
i snizim svoj ogorčeni vodostaj:<br />
zato sam iz oka iscijedio višak<br />
večere<br />
oprao koljena spužvom<br />
i sašio na tijelo kožu.<br />
kako hoćeš, mali.<br />
samo ne roni duboko<br />
gadi mi se glazba<br />
kad je nemam s kim pjevati<br />
odnosno dijeliti stvari koje sam<br />
volio<br />
ona mi se gadi<br />
kao sve moje bivše izmišljene<br />
djevojke<br />
dobre majke i solidni očevi<br />
koji nemaju običaj<br />
da ih tuku kao da su kućni<br />
ljubimci<br />
i ništa drugo.<br />
kao sve priče o boljem sutra<br />
od ovog prokletog danas<br />
od ovog što je uvijek prokleto.<br />
kad nemam gdje da je spremim<br />
skupa s omiljenom knjigom<br />
ili bijelom četkicom za zube.<br />
s preostalim cigaretama<br />
i upornim osjećajem krivnje<br />
zato što se ne trudim dovoljno<br />
da kao crtani fi lm<br />
budem sretan<br />
nego što nego pakao<br />
svezan u tijelo koje leži do zida<br />
kao ljuska obavijena<br />
sjenom sporadišnjeg ponora<br />
a iz kojeg bolesni psi<br />
seljački laju na mjesec<br />
zazivajući atomski rat<br />
i konačni nestanak rase<br />
njihovih usmenopredajnih<br />
gospodara<br />
koji fi lozofi raju o kazni za<br />
zločine<br />
počinjene nad psima.<br />
nad plemenitom crtom<br />
svakodnevnih šutećih stradanja:<br />
da, tu sam bačen.<br />
ležim.<br />
znojim se.<br />
čujem pse.<br />
zazivam isusa i mrzim ga<br />
jer izgleda da me je zaboravio<br />
ili mu se jednostavno ne sviđam.<br />
škrgut je zuba.<br />
psi laju.<br />
mjesec.<br />
večernja šatra<br />
starog muči voda u koljenu<br />
pa se gega reži puši dvije kutije<br />
dnevno<br />
mlađem bratu prijeti šamarima<br />
meni gunđa da me bog ubio pa<br />
mi psuje majku<br />
a ona ga tu i tamo slinavo<br />
poljubi u čelo<br />
i kaže da joj je dosta<br />
za njim do smrti prati tanjure<br />
na što će on, skroz rezigniran,<br />
deklamirati završni čin<br />
komedije kratkih živaca:<br />
gonite se svi redom<br />
ja sam<br />
radim kao pas čitav život<br />
a drugi nitko da bi guzicu<br />
mrdnuo<br />
kreteni jedni blesavi<br />
s kojim ja idiotima živim!<br />
astmatičan vjetar u<br />
prizemlju<br />
tamo iza<br />
kod vrata s brojem sedam<br />
parkirana su dječja kolica.<br />
hodnikom odzvanja<br />
suhi kašalj<br />
pomiješan s<br />
pedesetneštogodišnje<br />
muškim<br />
sunce ti tvoje krvavo<br />
tko te tako odgojio?<br />
ulazna vrata<br />
nisu bila dobro zatvorena<br />
pa skupa s njima<br />
lupaju i ove dvije priče.<br />
propuh mi ubija oko<br />
peče me<br />
žmirim<br />
ali ne žalim se<br />
na zlosretne klimatološke<br />
uvjete.<br />
pokraj mene je baš ovaj čas<br />
prošla jasna<br />
jedna od ljepših s drugog kata.<br />
plače<br />
kašlje suho<br />
boji se reći<br />
da je baka stara vještica<br />
ona nepismena seljačka koza<br />
ona kurva koja je morala reći<br />
za denisa.<br />
ples nogu iz biafre<br />
dolazi cirkus u naše mjesto<br />
ozbiljno ti kažem<br />
redat će se magije sve u šesnaest<br />
ciganke će plešući slaviti vrućinu<br />
babljeg ljeta<br />
imaju pravo<br />
donji se veš još uvijek suši vani<br />
na štriku<br />
a ti stoga voliš pitati zašto<br />
je moje međunožje tako<br />
nemuževno<br />
i kuhinjski miri po mesu s<br />
roštilja.<br />
nije važno kakav će cirkus biti<br />
ulaznice su bagatela u<br />
pretprodaji<br />
a sve što nam treba je tu:<br />
gatanje sudbine iz graha<br />
djeca koja gaze po staklu<br />
pročitane fore s medvjedima<br />
lavice<br />
top<br />
trapez<br />
vruća janjetina<br />
plus što će nas čitavu večer<br />
zabavljati<br />
naš stari sluga<br />
klaun<br />
sav u šarenom<br />
osim one crno-bijele suze na licu<br />
koju ako nećeš ne moraš vidjeti.<br />
on bi nam mogao pokazati onaj<br />
trik<br />
s ružama procvalim<br />
na minus deset sredinom<br />
prosinca<br />
u pet navečer.<br />
siguran sam da će otplesati<br />
svoje smiješne idiotske točke.<br />
naučit će nas da mu se smijemo<br />
a sutra ujutro<br />
uzet će svoj nesretni honorar<br />
i otputovati s cirkusom dalje na<br />
istok.<br />
na mjestu njegovih koraka<br />
ostat će utabana zemlja<br />
zaboravljenih iluzija<br />
par prepričanih trikova<br />
i zaključak da je naše mjesto<br />
sve u svemu cirkus<br />
kojim caruju<br />
neupitne<br />
dnevne gluposti.<br />
dermatološka<br />
s njega su pale ljuske.<br />
ostao je semafor.<br />
sine, sine.<br />
evo me, evo me.<br />
odmah.<br />
radio<br />
zvučnik, onaj lijevi…<br />
tata ga je bacio o pod prije malo<br />
manje<br />
od deset godina.<br />
tada su cijeli dan išle<br />
reklame s radio vinkovaca:<br />
one parole o sreći<br />
do koje se dolazi<br />
odlaskom u dućan.<br />
tati je tada pukao fi lm<br />
tako da sada<br />
jedan zvučnik svira<br />
vinkovce<br />
drugi županju<br />
a nas grizu debele<br />
muhe kolovoza<br />
dok kao neki kreteni<br />
već dobrih sat vremena<br />
žvačemo glupu<br />
lubenicu.<br />
ljeti smo po<br />
plahtama radili<br />
one stvari<br />
baš kao karate kidovi<br />
starovjekovni psovači<br />
sunca<br />
i kovači zeusovih<br />
munja<br />
koje bi onda svrgnule<br />
dinastiju.<br />
zarez, xi /261–262, 9. srpnja 2009. 55<br />
a nama bi se od jedne vječnosti<br />
do druge<br />
zaljubljeno praznila jaja.<br />
plahte bi požutjele<br />
stigla bi jesen<br />
bili bismo nešto stariji<br />
i tada bismo stali.<br />
pa kad bi mame presvukle<br />
posteljinu<br />
krug bi se opet zavrtio<br />
svojom tada nepromjenjivom<br />
linijom ljubavi<br />
koja je s nastupom naše stare<br />
maloljetnosti<br />
trebala promijeniti ovaj ovdje<br />
svijet<br />
djevojaka koje očima<br />
bombardiraju dečke<br />
u novim autima svojih<br />
prometno liberalnih očeva.<br />
i besplatna pića ispod neonskog<br />
svjetla<br />
fi no ulickanog subotnjeg šanka.<br />
ljeti smo bili autonomni džingiskanovi<br />
autoriteti svoje dostatne sobe<br />
kojoj je još trebalo ugraditi warp<br />
pa da se otisne u svemir<br />
presretne enterprise<br />
i šapne mu<br />
kako je konačna granica<br />
bila i bit će stvar slobodne volje.<br />
mrtav pijan<br />
eto vremena za milost.<br />
ovo ovdje vrijeme nema ritma.<br />
uzmi me i zakopaj.<br />
izvadi mi srce i stavi ga u kutiju.<br />
kupi mi sunčane naočale da<br />
izgledam<br />
kao goran bare.<br />
u meni je postmodernitet<br />
pijani spomen pokojništva.<br />
rulja se vuče selom,<br />
a ja bih za njima.<br />
gledam gdje da odem.<br />
ne idem nikamo.<br />
nemam gdje.<br />
FRANJO NAGULOV rođen je<br />
1983. u Vinkovcima. U Osijeku je<br />
pohađao i završio Filozofski fakultet.<br />
Na Pjesničkim susretima u Drenovcima<br />
dobitnik je nagrade za najbolji<br />
neobjavljeni pjesnički rukopis mladih<br />
autora, a nagrada je bila objavljivanje<br />
knjige 2006. Osim toga, triput je<br />
pohvaljivan na Goranovu proljeću.<br />
Poetske je tekstove objavljivao u<br />
mnogim časopisima. U izdanju DPKM-a<br />
objavljena mu je zbirka poezije u formi<br />
besplatne elektroničke knjige, a u<br />
izdanju Naklade Breza zbirka poezije<br />
Tanja, za koju je dobio nagradu na<br />
Kvirinovim susretima u Sisku 2008.<br />
u kategoriji autora do trideset i pete<br />
godine života. Pjesme su mu čitane<br />
i u emisijama Trećega programa<br />
Hrvatskoga radija: Poezija naglas i Šest<br />
minuta poezije u šest. Živi u Vinkovcima,<br />
radi u Privlaci i povremeno u Osijeku.
Change language