You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
NATJEČAJ<br />
PROZAK / NAVRH JEZIKA Godišnji natječaj ALGORITMA i ZAREZA<br />
za najbolji neobjavljeni prozni i pjesnički rukopis autora do 35 godina starosti<br />
Nimet Božji,<br />
Ilija Barišić<br />
I<br />
vo gleda u pljesnivi komad sira i pita se<br />
što da radi. Već dva puta nagnuo ga je<br />
nad rub kante za smeće pa odustao. Sjetio<br />
se zakletve svaki put i učinilo mu se da će<br />
mu se ruka desnica osušiti ako ga baci. Još<br />
se Ivo živo sjeća kako je njemu i ženi bilo u<br />
ratu, kako su željni bili svega i svačega, kako<br />
su lizali tanjuriće od kave kad bi se prosulo<br />
mlijeko po njima, kako su uzgajali povrće<br />
na balkonu i grah u lončanicama, uz fi kus.<br />
Praznih stomaka, naučili su cijeniti hranu,<br />
naučili štedjeti, i onda se Ivo zakleo da nikad<br />
više u životu neće baciti hranu, taj nimet<br />
Božji. Da, u ratu je postao i religiozan. Istina,<br />
on i supruga u početku bili su religiozni zbog<br />
humanitarne pomoći koja se dijelila u crkvi,<br />
po konfesionalnom ključu. No kako je rat<br />
odmicao, vjera im je postala istinsko utočište,<br />
a oni pravi vjernici. Misa prije raspodjele<br />
paketa hrane više nije bila tako dosadna, a<br />
počeli su i slaviti kršćanske blagdane, moliti<br />
se prije jela i hranu nazivati nimetom. Gleda<br />
sad Ivo u nimet Božji i ne vidi ništa osim plijesni.<br />
To je valjda nekad bio sir, možda je još<br />
uvijek pod tom memljivom truleži.<br />
Sam je kriv, naravno, što je ostavio tako<br />
dobar sir da trune u kutu frižidera, do točke<br />
kada ga mora baciti. No dobro pamti koliko<br />
mu je teško bilo u ratu i kako bi rado imao<br />
taj komad sira onda, i ovakav nikakav. Onda<br />
bi tanko odrezao plijesan, a ostatak pojeo<br />
u slast… Danas ne mora tako, nije gladan<br />
hvala Bogu, a opet, šteta je i grehota, sve da<br />
se i nije zakleo.<br />
Ipak je smislio kompromisni recept –<br />
rezati pljesnivi dio malo deblje, termički<br />
obraditi u mikrovalnoj, dodati tome salamu<br />
i puno kečapa. Ni ostale namirnice koje je<br />
našao nisu bile u idealnom stanju. Po vonju<br />
Napustiti<br />
Provansu,<br />
Ernesto Wa<br />
INTROITUS:<br />
Le temps<br />
Kako ću ti objasniti promjene u mojoj<br />
osobi?<br />
Ja sam, Marlen, snažno prožet vremenom.<br />
Ja pamtim njegova ponašanja, njegove<br />
smjene.<br />
Ja osjećam njegov karakter.<br />
I cijeli današnji dan neobično sam<br />
pobuđen.<br />
Zrak je i onda bio ovako zasićen,<br />
Temperatura je bila posve jednaka,<br />
A gibanje se primicalo razdoblju posvete.<br />
Trebao bih čitati, ali ne mogu<br />
Jer sve proživljavam iznova.<br />
I znam da će se rastegnuti mjerilo,<br />
Udarci će povećati odmak<br />
I sve će se protegnuti kao i onda.<br />
Pomozi mi, Marlen!<br />
salame zaključio je da ni ona nije najsvježija,<br />
a na starom kruhu skoro je istupio nož. Sir<br />
je narezao zadnji, gadljivo kriveći lice dok<br />
mu se paučinasta siva, crna i zelena plijesan<br />
kao meka prašina lijepila za prste. Nakon<br />
što je tako ogulio sir, pozorno je oprao ruke<br />
i narezao par probnih šnita.<br />
Ding! odzvonila je mikrovalna i označila<br />
početak Ivine borbe sa starim sendvičem.<br />
Mikrovalna je smekšala kruh, otopila sir,<br />
od vrućine jedva ga je držao u rukama. Jeo<br />
je Ivo i gore stvari, ali u mislima ga je i dalje<br />
progonila plijesan. Imao je osjećaj da je nije<br />
dovoljno isprao s ruku i sa svakim gutljajem<br />
bivalo mu je sve teže. Što će mu biti ako je sir<br />
stvarno pokvaren? Proljev, povraćanje? Taj<br />
se tren zagrcnuo i zakašljao. Ipak, vrlo brzo<br />
se pribrao, zaključio da umišlja i ponovno<br />
snažno zagrizao. Kečap i sir procurili su van,<br />
a Ivo je bio odlučan da dokrajči bar to što<br />
je pripremio. Sa zadnjim gutljajima, ipak,<br />
odučio je da se više neće mučiti i riskirati.<br />
Primio je četvrtasti ostatak sira, zatvorio oči<br />
i zakucao ga u kantu.<br />
Dok je pio drugu čašu vode, kojom je iz<br />
sebe ispirao sve što ga je podsjećalo na sendvič<br />
od maloprije, ulazna vrata počela su se<br />
otključavati. Žena se vraćala s posla.<br />
“Ufff, Ivo, de pristavi kafu”, Zdenka je neraspremljena<br />
ušla u kuhinju, teško uzdišući.<br />
Samo što je torbu objesila o jednu kuhinjsku<br />
stolicu, kao za vrag, otišla je pravo do koša<br />
za smeće. Bacila je zgužvanu maramicu i<br />
ukipila se.<br />
“Isuse Bože, Majko Božja Bistrička…”<br />
izustila je slabim glasom.<br />
“E ne da mi se kafu, sama si pristavi, meni<br />
nije dobro”, rekao je Ivo i sjeo za stol s čašom<br />
vode ispred sebe.<br />
“Šta ovaj sir radi u smeću? Jes ti normalan!?”<br />
dreknula je Zdenka.<br />
“De mi nemoj o tom siru. Pokvario se.”<br />
“Šta se pokvario?!” zaprepašteno je vrisnula.<br />
“Eno, skroz normalan sir!”<br />
“Ma kad ti kažem, ženska glavo, probo<br />
sam, ne valja.”<br />
“Ma Isusa ti, jes ti normalan, majke ti?<br />
P.S.<br />
Svaki put je sve teže preživjeti taj kronični<br />
embolizam misli.<br />
Dojmovi se nakupljaju u velike grudice i<br />
teško protječu.<br />
Dišem oprezno na granici prsnuća.<br />
Pomozi mi, M!<br />
Prva pjesma o Provansi koju je Albert izrekao<br />
u svojem ludilu:<br />
Nous ne devions pas quitter la<br />
Provence<br />
Navikao sam piti mlijeko iz bokala<br />
I nožem slagati mrvice kruha ispred<br />
sebe…<br />
Bilo nam je dobro tamo.<br />
Prirodno svjetlo na istočnom prozoru,<br />
Tvoj smijeh dok se brijem ujutro,<br />
Zaigrane primjedbe na moje smiješne grimase<br />
pod britvom<br />
I onda trk da te slučajno ne zagrlim još<br />
zamazan pjenom…<br />
Lagani doručak na balkonu,<br />
Bijeli stolnjaci<br />
I kruh koji je do jučer bio zrnata niska…<br />
Tvoje prozračne haljine.<br />
Sušeno voće i borovnice.<br />
I volim kad mi brišeš ostatke maslaca s<br />
usana.<br />
Tako velki komad sira bacaš, samo što je<br />
malo star, il šta!”<br />
“Sir je pljesniv, ništa ne valja”, promrmljao<br />
je Ivo s gadljivim izrazom lica i otpio<br />
malo vode.<br />
Zdenka se prekrižila i promrmljala,<br />
a onda gurnula ruku u koš i izvadila sir iz<br />
smeća. Stavila ga je na stol pred Ivu.<br />
“Evo, šta mu fali? Gdje ti tu vidiš<br />
plijesan?!”<br />
“Ma ti si luda, ženo!” frustirano je viknuo<br />
Ivo, ali je odmah nakon toga duboko udahnuo<br />
i probao smireno objasniti. “Odrezo sam<br />
plijesan i probo jesti. Ne valja!”<br />
“Pa…” u nevjerici je žena njuškala sir.<br />
“Pa…” osvrtala se oko sebe, opet provirila<br />
u kantu, i ovaj put primijetila ostatke koji<br />
su nalikovali na plijesan. “Pa šta nisi prije<br />
pojeo!” opet je viknula. “Šta si pustio da<br />
istrune!”<br />
“De me nemoj, molim te”, Ivo je i dalje<br />
govorio tiho, trudeći se da ostane smiren.<br />
“Ma bogati, Ivo, bacaš nimet Božji! Kako<br />
smo samo u ratu bili željni toga!”<br />
“Pa jel vidiš, jebemu, pokvarilo se, kakve<br />
to ima veze s ratom?”<br />
“Ma grehota je, bogati, Ivo!”<br />
“A šta ćeš kad se pokvarilo? Aj me nemoj,<br />
molim te. Dosta toga.”<br />
“Pa onda pojedi prije nego se pokvari! Ne<br />
možemo tako rasipati. Nemamo!”<br />
“Ma imamo dovoljno, ajde”, rekao je Ivo<br />
mirno.<br />
“Da se tebe pita, ne bi imali dovoljno!<br />
Ti sve rasipaš! A ja se brinem da imamo, ja<br />
štedim. Ja tu perem ruke u ladnoj vodi, da<br />
se ne pali bojler i ne troši struju. Ja ostajem<br />
kasno navečer budna za mašinu po jeftinoj<br />
struji. Ja štedim na poslu, neću ni<br />
sendvič uzet da ne potrošim. A<br />
šta si ti napravio? Ništa ne radiš,<br />
samo se tu izležavaš po kući, gledaš<br />
kladionce, i ne znam.”<br />
“Ne jebi me za poso, ženo,<br />
nisam ja kriv šta ne radim!” zagalamio<br />
je Ivo i lupio šakom po<br />
stolu. Žena je najzad ušutjela, bar<br />
Nismo trebali napuštati Provansu.<br />
Više svijeta od tog mi nije trebalo!<br />
Nakon što je dočekao treće jutro javili su<br />
mu da je njegova supruga stigla. Primio<br />
ju je u sobu obojanu svjetlom i<br />
želio uvjeriti u beznačajnost nedavnih<br />
događaja te vjerodostojnost svojih<br />
nakana.<br />
Memor<br />
Donesi mi nešto toplo da prolijem u<br />
pluća<br />
Možda će ti tako biti topliji moj dah.<br />
Previše dugo smo promatrali tugu,<br />
A da nam se ne bi nastanila u očima.<br />
Vrata podruma su vuneni zastor,<br />
Koji se lako omata.<br />
Ne volim te prostorije bez svjetla<br />
U koje si me dovela.<br />
Ja još imam svjetiljku da pronađem<br />
krevet<br />
I zaspim nekoliko dana.<br />
Ako ostanem dovoljno dugo<br />
Možda se izbriše i granica.<br />
Šteta što tu ne dolaze samo skrivene<br />
želje,<br />
Nego i strašila.<br />
U podrumu obitava čudovište<br />
I skriva se u onoj dograđenoj sobi.<br />
zarez, xi /261–262, 9. srpnja 2009. 61<br />
na trenutak. Sad je ona duboko udahnula, a<br />
onda nastavila, ovaj put tiše: “Šta ne jedeš taj<br />
sir? Šta ga čekaš da se pokvari?”<br />
“Ma da te jebo nek te jebo taj prokleti<br />
sir!” zagalamio je Ivo i ustao. Primio je sir<br />
kao da će ga baciti kroz prozor.<br />
“Ne kuni hranu! Kako te nije sram!” uzvratila<br />
je vikom i Zdenka.<br />
“Ma evo ti sir, da te jebo” rekao je Ivo i<br />
naglo dobacio sir prema nespremnoj supruzi.<br />
Sir ju je pogodio u prsa i pao na pod. Nije<br />
to bilo jako, nije to bio udarac, no Zdenki su<br />
navrle suze na oči, a donja joj čeljust počela<br />
podrhtavati. Ta čeljust uskoro se stisnula u<br />
osvetnički grč i Zdenka je sa stola dograbila<br />
komad starog kruha. Svom snagom zavijorila<br />
ga je u supruga. Izraz tko tebe kamenom,<br />
ti njega kruhom dobio je novu dimenziju<br />
kad je okrajak pogodio Ivu posred čela, i uz<br />
tupi udarac odbio se u širokom luku natrag<br />
na stol.<br />
“Jaaao, ubi me, ženo!” zajaukao je Ivo i<br />
primio se objema rukama za glavu. “Auuu,<br />
pomagaj Bože”, kleknuo je, potom i legao<br />
na kuhinjski pod, držeći ruke na glavi.<br />
“Auu” previjao se po podu kao pokošeni<br />
nogometaš.<br />
“Izvini”, plačući, Zdenka se nagnula nad<br />
Ivom. “Gdje te boli?” rekla je kroz suze i<br />
nježno ga dodirnula.<br />
“Jao ne pitaj, ubi me, ženo!”<br />
Zagrlila ga je i legla kraj njega na podu.<br />
“Izvini” rekla je kroz jecaje.<br />
“Auuu, majko”, zapomagao je Ivo.<br />
Privijeni jedno uz drugo, ležali su na kuhinjskom<br />
podu. Ivi se činilo da su pločice<br />
hladne, a Zdenki i da su malo prljave, no to<br />
nije bilo važno.<br />
ILIJA BARIŠIĆ (Zagreb, 1981) na Filozofskom<br />
fakultetu u Zagrebu diplomirao 2006. godine<br />
kroatistiku i povijest. Sada studira na drugoj<br />
godini poslijediplomskog doktorskog studija<br />
komparativne književnosti u Zagrebu. Nezaposlen,<br />
honorarno prevodi s engleskog i lektorira.<br />
Evo i mene, desetogodišnjaka.<br />
Promijenit ću se jednom sasvim,<br />
Samo budi strpljiva.<br />
Iako ga je pokušavala nagovoriti da ne<br />
razmišlja o tome, sjećanja su iz njega<br />
izbijali ko hropci pijanca ili tifusara,<br />
kao nešto zaraženo što mora izbaciti iz<br />
sebe. “Stvari su prošle, Alberte, nemoj<br />
opet…”<br />
La léthargie<br />
Ostanimo još malo u beživotnostima,<br />
Šteta da se poremeti privid vremena što<br />
stoji.<br />
Ako dovoljno umrtvimo gibanja,<br />
Postić” ćemo vječnost prije nego nas sama<br />
osvoji.<br />
Nemoj se trudit tražit odgovore,<br />
Što će nas dvoje kad nam ponestane<br />
pitanja?<br />
Živimo u procjepu sretnih vremena<br />
Nek ti se ispod jezika nakupi slatkoća.<br />
Zadrži razinu općenitosti<br />
I stavi pored nas zdjelu voća.<br />
Pupoljci mog jezika cvijet su u zametku<br />
Mirisne riječi ne potpadaju pod<br />
konačnosti.<br />
Tako mi odgovara samoća!
Change language