Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
DRUŠTVO<br />
— DOK SE U ITALIJI SVAKE GODINE<br />
ODRŽAVA “MISS AFRIKE U ITALIJI”,<br />
A ISTOVREMENO SE IMIGRANTI IZ<br />
AFRIKE UTAPAJU POKUŠAVAJUĆI<br />
DOPRIJETI DO TALIJANSKE OBALE,<br />
U NJEMAČKOJ RUKOM POD<br />
RUKU IDU ZAHTJEVI ZA ZELENIM<br />
KARTAMA RAČUNALNIH EKSPERATA<br />
IZ INDIJE I ZAHTJEVI ZA UKIDANJEM<br />
PRAVA NA AZIL —<br />
imigrant ne može imati legalan status ako nema ugovor o<br />
radu. U tom kontekstu nije ni čudo da u Italiji ima samo<br />
8000 imigranata, naspram 40 000-50 000 u Francuskoj i<br />
Njemačkoj. Pa ipak Berlusconijeva administracija kontinuirano<br />
(slanjem vojske na ulice, noćnim ophodnjama,<br />
zabranom strane hrane) stvara paniku – koristeći se onim<br />
što Arjun Appadurai naziva “strahom od malih brojeva”<br />
– i na sve moguće načine uvjerava da je “talijanski bitak”<br />
ugrožen (imigranti su ti koji siluju naše žene, imigranti<br />
su ti koji uništavaju “izvornu” talijansku hranu, koji nam<br />
kradu poslove itd.).<br />
REKOLONIJALIZACIJA IMIGRACIJE Usporedno<br />
s tom “politikom straha” sve se više razvija policijski aparat<br />
države i ono što Etienne Balibar naziva “institucionalnim<br />
rasizmom”. Nije li “rasizam” prejaka riječ? Balibar tvrdi<br />
da rasizam ima tri povijesti, odnosno tri oblika: antisemitizam,<br />
kolonijalizam i rasizam spram crnaca u SAD-u.<br />
Postoji “interni rasizam” (spram manjina ili većina poput<br />
slučajeva u Južnoj Africi) i “eksterni rasizam” (spram koloniziranih<br />
naroda). Rasizam nije isto što i nacionalizam,<br />
smatra Balibar, jer konstrukcija “rase” nadilazi granice<br />
nacionalnih država. Rasizam je u tom smislu neka vrsta<br />
univeralizma: utemeljen je na univerzalnom karakteru<br />
ljudske vrste u smislu da “stranci” (imigranti) zapravo i<br />
nisu ljudi – oni se mogu utopiti u moru; a ako ih netko od<br />
“naših” pokuša spasiti, onda će biti kažnjen. U tom smislu<br />
svjedočimo “rekolonijalizaciji imigracije”, kako to tvrdi<br />
Balibar u tekstu Građanstvo ili apartheid? objavljenom<br />
1999. godine, a koji je sada dio knjige Mi, građani Europe<br />
(Nous, citoyens d”Europe?)<br />
Najbolje oličenje talijanskog rasizma zasigurno je kontroverzna<br />
talijanska novinarka Oriana Fallaci, koja je u<br />
mladosti sudjelovala u antifašističkom pokretu otpora, da<br />
bi pred kraj života, nakon 11. rujna, postala zagovornicom<br />
islamofobije i upozoravala Europu na “islamizaciju”. Njen<br />
bizarni bestseler Bijes i ponos, u kojem je upozorila da se<br />
Europa pretvara u “islamsku provinciju” i “islamsku koloniju”,<br />
samo u Italiji prodan je u više od milijun primjeraka.<br />
U toj knjizi Fallaci je povukla paralelu između radikalnih<br />
islamističkih terorista i afričkih uličnih prodavača koji navodno<br />
uriniraju po uglovima velikih talijanskih gradova.<br />
Da takvi stavovi nisu tek izuzetak, potvrđuje i vijest od<br />
22. svibnja 2008. da je u Veroni buldožerima uklonjena<br />
džamija te da će na njeno mjesto doći trg upravo pod<br />
imenom Oriane Fallaci.<br />
MEDIJSKI SPEKTAKL BERLUSCONIJA Ono što<br />
je paradoksalno u čitavoj toj situaciji “rekolonijalizacije<br />
imigracije” jest da “izvanredno stanje”, u kojem se bez<br />
velikih negodovanja javnosti može srušiti i džamija usred<br />
centra grada, nije uvedeno kao svojevrsna “šok terapija”.<br />
Naprotiv, život se i dalje odvija “normalno”, a upravo<br />
ove mjere služe tome da i dalje održavaju tu mogućnost<br />
normalnog života. To je i teza koju je iznio Slavoj Žižek<br />
na svom posljednjem predavanju u Zagrebu. Dok s jedne<br />
strane imamo sve veći razvoj policijske države, s druge<br />
strane Berlusconi svojim vlastitim nastupima prikriva<br />
upravo tu činjenicu. Talijanski politički prostor pretvoren<br />
je u spektakl sa stand-up komičarom u glavnoj ulozi.<br />
Čitavu Berlusconijevu karijeru obilježio je niz komediografskih<br />
istupa koje bismo aproksimativno mogli podijeliti<br />
u tri glavne skupine: 1) odnos spram političara, 2) odnos<br />
spram totalitarizma, i 3) odnos spram žena.<br />
I prije nego što je Baracka Obamu prozvao “zgodnim<br />
i preplanulim” ili se igrao “skrivača” s Angelom Merkel,<br />
Berlusconi je već izveo niz sličnih skečeva. Osim po verbalnoj<br />
gimnastici Berlusconi je poznat i po originalnim<br />
gestama, bilo da treba imitirati pištolj protiv ruske novinarke<br />
koja je Putinu postavila pitanje o navodnoj aferi s<br />
mladom gimnastičarkom Alinom Kabajevom bilo da prstima<br />
imitira rogove iznad glave ministra vanjskih poslova<br />
Renata Ruggiera. Godine 2003. u jednom<br />
intervjuu ustvrdio je da je Mussolini bio<br />
benigni diktator koji nije ubijao svoje protivnike,<br />
već ih je slao na “praznike”, da<br />
bi samo tri godine kasnije ustvrdio da su<br />
komunisti jeli djecu.<br />
Godine 2005, govoreći pred vodećim<br />
ljudima Wall Streeta, naveo je niz razloga<br />
zašto valja ulagati u Italiju, a jedan od glavnih<br />
je bio da “mi imamo najljepše sekretarice<br />
na svijetu”. Nastavljajući svoj seksistički<br />
niz, Berlusconi je 2007. na jednoj<br />
večeri Mariji Carfagni, mladoj talijanskoj<br />
političarki i bivšem modelu, rekao da bi<br />
je odmah oženio da nije oženjen i da bi<br />
s njom mogao svugdje. Zatim je njegova žena Veronica<br />
tražila ispriku na naslovnoj strani La Repubblice, inače<br />
Berlusconijevih rivala. Berlusconi je ispriku doista dao<br />
(obećavajući da će “uvijek štititi njeno dostojanstvo”),<br />
premda mu Marija Carfagna danas služi kao ministrica.<br />
Kao da mu to nije bilo dosta, prije godinu dana, tijekom<br />
predizborne kampanje, Berlusconi je ustvrdio da političarke<br />
s desnice izgledaju bolje od političarki s ljevice<br />
(“Ljevica nema ukusa, čak i kada se radi o ženama”). Kad<br />
ga je u sučeljavanju s biračima jedna mlada žena upitala<br />
što bi mlađa generacija mogla učiniti s obzirom na nezaposlenost,<br />
Berlusconi je odgovorio da se može pokušati<br />
udati za njegova sina: “sa smiješkom poput vašeg mogli<br />
biste uspjeti”.<br />
IMIGRACIJA KAO EKONOMSKO, A NE KUL-<br />
TUROLOŠKO PITANJE Iz svih tih primjera vidimo<br />
da je Berlusconi, kako to kaže Antonio Negri, nova fi gura<br />
kolektivnog kapitalista, emblem kapitalističke kontrole<br />
nad društvom: u njemu komunikacija i proizvodnja postaju<br />
jedna te ista stvar. Njegova je ključna značajka da<br />
na pojavnom planu, dakle, predstavlja tobože “opuštena”<br />
i “narodskog” političara, dok na drugom – rekli bismo<br />
materijalnom – planu provodi brutalne reforme i “institucionalni<br />
rasizam”. Sličan obrazac vrijedi i na drugim<br />
poljima. Dok s jedne strane imamo nemilosrdnu borbu<br />
protiv imigranata, u Italiji se svake godine održava Miss<br />
Afrike u Italiji. Ove je godine tako u Bresciji odabrana<br />
POZIV NA SURADNJU<br />
Miss Ghane, a čitava ta manifestacija ima i “edukativnu<br />
funkciju”: ako želite ostati u Italiji, studirajte i budite<br />
lijepi. Potvrđujući da se na pojavnom planu nastoji održati<br />
normalno stanje (u kojem žene iz Afrike čak mogu<br />
biti i misice), dok na dubljem planu vlada “rekolonijalizacija<br />
imigracije”, prošle je godine sedmero policajaca<br />
brutalno pretuklo upravo dječaka iz Ghane. Emmanuel<br />
Bonsu Foster imao je samo 13 godina i sjedio na klupici<br />
čekajući početak nastave kada su mu prišli policajci i uz<br />
uvrede (“majmune”, “crnčugo”) počeli ga tući. Pustili su<br />
ga nakon šest sati.<br />
Ta situacija, nažalost, podsjeća i na odnos spram imigranata<br />
u Francuskoj, koji je i doveo do pobuna u predgrađima<br />
2005. Jednako kao i dječak iz Ghane tako je i<br />
sin Alaina Badioua završio na policiji pod optužbom da<br />
je ukrao bicikl, a zapravo samo zato jer je crnac (<strong>Zarez</strong><br />
je svojedobno prenio intervju s Badiouom u kojoj ovaj<br />
podrobno opisuje taj slučaj). “Institucionalni rasizam”<br />
u tom je smislu opća značajka Europe. U Njemačkoj<br />
rukom pod ruku idu zahtjevi za zelenim kartama računalnih<br />
eksperata iz Indije i zahtjevi za ukidanjem prava<br />
na azil. Politika Europske unije s obzirom na imigraciju<br />
naizgled je kontradiktorna: s jedne strane granice labave,<br />
a s druge strane, posebice sa Schengenskim sporazumom<br />
jačaju i stvaraju još veću razliku između “uključenih”<br />
i “isključenih”. Kako to objasniti? Njemački primjer u<br />
kojem se preferiraju računalni stručnjaci iz Indije, kao i<br />
talijanski u kojem imigranti koji rade na farmama ostaju<br />
ilegalni, pokazuju da je svrha redukcija <strong>broja</strong> onih koji<br />
nisu “korisni” i uvoz “korisnog rada”. Na primjer, radnici<br />
na farmama rade ono što domaće stanovništvo ne želi, a<br />
računalni eksperti rade ono za što domaće stanovništvo<br />
nije kvalifi cirano. No dok su prva grupa imigranti koji po<br />
Bossi-Finni zakonu moraju otići iz zemlje odmah nakon<br />
što im istekne ugovor o radu, drugoj se grupi nude zelene<br />
karte. Imigracija je u tom smislu ekonomsko pitanje par<br />
excellence. Sve priče o toleranciji, političkoj korektnosti i<br />
multikulturalizmu to pitanje svode na “kulturološko” pitanje,<br />
na taj način depolitizirajući svaki potencijal kritike<br />
političke ekonomije.<br />
Proširena verzija izlaganja na Forumu Tomizza<br />
/Umag/2009.<br />
Časopis Treća: STVARALAČKE DOZVOLE<br />
Časopis Treća poziva autorice i autore zaokupljene <strong>tema</strong>tikom stvaralačkih dozvola da<br />
tekstove za objavljivanje<br />
ponude redakciji najkasnije do 15. rujna 2009. godine.<br />
Od posebnog su interesa studije zaokupljene socijalnim i osobnim<br />
inhibicijama, svepriznatim i nepisanim tabuima, vidljivim i<br />
nevidljivim (samo)očekivanjima, težinama javnog dijaloga i prihvaćanja kritičkog<br />
mišljenja te kolektivnim predrasudama<br />
zbog kojih smo skloni vjerovati da je „javni izričaj“ neka vrsta<br />
luksuza, a ne autorske potrebe građanki i građana.<br />
Zanimaju nas aktivistička, umjetnička i znanstvena iskustvazadobivanja i zadržavanja<br />
„autorske dozvole“ za bavljenježeljenom temom, područjem, humanističkom<br />
disciplinom.<br />
Oprema tekstova mora biti u skladu<br />
s konvencijama objavljivanja znanstvenih radova (obavezan sažetak<br />
na engleskom ili fracuskom jeziku te bibliografija korištenih referenci)<br />
Tekstove slati na adresu: zenstud@zamir.net ,<br />
natasa.govedic@zg.htnet.hr ili suzana.marjanic@zg.htnet.hr<br />
Rok: 15. rujna 2009.<br />
zarez, xi /261–262, 9. srpnja 2009. 9
Change language