Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
DRUŠTVO<br />
— GRASS, WALSER I<br />
ENZENSBERGER FORMIRALI SU<br />
SE U BICI PROTIV SEBE SÂMIH.<br />
NO SIGURNO JE DA NITKO U<br />
TOLIKOJ MJERI NE UTJELOVLJUJE<br />
KASNU – TAKOREĆI NADOLAZEĆU –<br />
SAVEZNU REPUBLIKU KAO JÜRGEN<br />
HABERMAS —<br />
internationale Politik ukazao na jednu Habermasovu tajnu<br />
ortodoksiju – teoriju postvarenja, koju Habermas susreće<br />
u Povijesti i klasnoj svijesti Georga Lukácsa, a potom i<br />
u Marxovoj mladenačkoj recepciji Hegela. Honneth ne<br />
govori o “postvarenju” i nužno pogrešnoj svijesti, nego o<br />
“marksističkoj tezi samorazumljive ekonomske usmjerenosti<br />
na činjenje”. To je dobro habermasovski prevedeno.<br />
Istinu je moguće spoznati – ako uopće – samo u kratku<br />
trenutku. To je istina neke određene situacije. Habermasovo<br />
nastojanje usmjereno je prema iskušavanju uvijek<br />
novih konstelacija, kako bi je se jednom uzmoglo pojmiti.<br />
Društvo u kojem se ona pokazuje čini mu se najednom<br />
kao društvo izravne komunikacije, štoviše idealne jezične<br />
situacije, da bi ga potom opet napustila vjera u tu mogućnost,<br />
pa se čini da se nada kako će ona ponovno iskočiti<br />
iz društva ispravnih pojmova.<br />
Jürgen Habermas govori o tome da se njegov naraštaj<br />
uopće nije mogao ne baviti nacionalsocijalizmom.<br />
Svakom je čitatelju Habermasa to odmah jasno. Sve dok<br />
ne dođe dan kada će postati zanimljivo i da Habermas<br />
nije napisao nijednu knjigu o nacionalsocijalizmu i da se<br />
u velikim raspravama o poimanju nacionalsocijalizma,<br />
pa i svađama historičara, izjašnjavao isključivo usputnim<br />
opaskama. Velike je sis<strong>tema</strong>tske tekstove o toj temi,<br />
poput, recimo, Behemota Franza Neumanna ili Izvora i<br />
elemenata totalitarizma Hanne Arendt, pročitao i usvojio.<br />
Ali da se bavio nacionalsocijalizmom i pokušajem njegova<br />
poimanja u mjeri da bi to konstituiralo nešto toliko<br />
temeljito i eksplicitno poput njegove teorije govora, to se<br />
stvarno ne može reći.<br />
NOVI POČETAK Rado se govori, a i kod Habermasa<br />
ima takvih naznaka, da je obnova poštedjela Nijemce<br />
pogleda unatrag. To bi se isto – uz ogromna ograničenja<br />
– moglo reći i o djelu Jürgena Habermasa. Čitavo njegovo<br />
djelo, gotovo svaka rečenica, smjera uništavanju “oblika<br />
života koji je to omogućio”. A i to čini sredstvima refl eksije,<br />
argumentima. Svaki se od Habermasovih teorema<br />
suprotstavlja mišljenjima, metodama i uvjeravanjima koja<br />
su u njegovim očima suodgovorna za etabliranje, provođenje<br />
i održavanje totalitarne vladavine. To mu pridaje<br />
onaj patos koji uvijek iznova pokušava ostvariti svojim<br />
prividno birokratski sklepanim terminima.<br />
Drugo je ograničenje što je Habermas uvijek zagovarao<br />
osvrtanje unatrag kako bi se razjasnilo što se<br />
dogodilo za nacionalsocijalizma i što je<br />
od koga kada i gdje učinjeno. Treće: kod<br />
Habermasa nije riječ o ponovnoj gradnji.<br />
On je htio nov početak. Htio je novu Njemačku.<br />
Ne samo nove kuće, nego i nove<br />
ljude. Nije ih htio “ispeći”, nego, u dugotrajnu<br />
procesu, pomoći da ih se iznjedri.<br />
Mišljenjem, poučavanjem i kritikom. Bio<br />
je i jest prožet predodžbom da spoznajne i<br />
društvene teorije pripadaju zajedno. Spoznaja<br />
i sloboda pripadaju zajedno. Sigurno<br />
zarez, xi /261–262, 9. srpnja 2009. 11<br />
ne kod svakog pojedinca i u svakoj situaciji, ali u društvu<br />
su neodjeljivima.<br />
Petnaestogodišnjem su Habermasu skršeni svijet i slika<br />
svijeta. Tada mu se ukazala poveznica spoznaje i društva.<br />
Slijediti tu poveznicu, razjasniti sâmome sebi kako stvoriti<br />
društvo koje je sposobno ne samo za spoznaju, nego i<br />
kako je primijeniti na sebi – to je ono što ga je zanimalo i<br />
još ga zanima. To zanima i njegove čitatelje. Upravo zato<br />
što kod njega nije riječ o zadovoljavanju parcijalnih interesa<br />
bogaćenja i vježbanja moći, nego o tome da svi budu<br />
ravnopravni. Ne samo pred zakonom, nego i u traganju<br />
za mogućnošću participacije.<br />
HABERMAS JE JOŠ OVDJE Na rubu je jednog<br />
razgovora Habermas rekao: “Sve bi bilo suvišno kad se<br />
ne bi moglo pretpostaviti da se ova vrata mogu otvoriti<br />
i da iza njih nije provalija”. Odmah se shvaća kakvoj se<br />
golemoj tjeskobi suprotstavlja njegovo gotovo u potpunosti<br />
nehumorno, ali ipak suzdržano vedro djelo. Njegov optimizam,<br />
njegova opuštenost i elegantna ležernost mnogih<br />
lanaca argumentacije mogli bi biti i izrazima njegova<br />
temperamenta, ali su i odraz borbe protiv uvijek iznova<br />
opasne močvare onog “oblika života koji je to dopustio”.<br />
Habermas zna da bi sve moglo poći upravo tim putem. To<br />
je doživio. I to više nikad ne želi doživjeti.<br />
Morao se osvrnuti da bi iz toga izašao. To je htio učiniti<br />
s nama. Njegov je govor o ustavnom domoljublju zabilježen<br />
i predbačeno mu je da takva racionalistička hladnokrvnost<br />
nije dobro vezivo za slomljeno društvo. Taj prigovor<br />
zaboravlja da se Habermas protivi vezivu. Oko Ustava je<br />
postignut sporazum, a njegove promjene također mogu i<br />
moraju biti sporazumnima.<br />
Taj prigovor zaboravlja i da je Habermas ovdje. Nije<br />
mu nedostajalo prilika za posao na sveučilištima u drugim<br />
zemljama. Ali on nije otišao. Za to je moguće dati puno<br />
razloga. Jedno je sigurno – da je vjerovao, štoviše znao,<br />
da je ovdje potrebniji. To je bila i jest naša sreća. Na tome<br />
mu zahvaljujemo.<br />
S njemačkoga preveo Trpimir Matasović. Tekst je objavljen<br />
u Frankfurter Rundschau 17. lipnja 2009.<br />
Oprema teksta redakcijska.<br />
NOVA LIBRA LIBERA<br />
Libra Libera # 24<br />
David Ohle: Izbor iz triju romana kultnog<br />
američkog pisca koji je stvorio uvrnuti<br />
svijet čija polu-nadrealna pravila otkrivamo<br />
otvorenih usta. Eksplozivna smjesa distopijske<br />
fantastike, kafkijanske prijetnje, beketovskih<br />
“praznih” (ovdje androidnih) likova, duhovite<br />
“onostranosti” Flana O’Briena i Brautiganovih<br />
jezičnih postvarenja. Ohleove knjige<br />
dezorijentiraju čitatelja, izazivaju vrtoglavicu i<br />
uzbuđuju. One su nježne i groteskne, tragične<br />
i urnebesno smiješne, nestabilne, no savršeno<br />
uravnotežene.<br />
Otkačeni, besmisleni japanski izumi: Chindogu<br />
su izumi za koje se čini da će učiniti život puno<br />
lakšim ali to ne čine. To su spravice koje nam<br />
obećavaju nešto dati, ali nekoliko milisekundi<br />
prije drugog pogleda shvaćamo da je ono što<br />
nam daju debelo (i duhovito) poništeno onime<br />
što nam oduzimaju.<br />
Projekt 17-ero Billa Drummonda: Došlo je<br />
vrijeme za ukidanje glazbene industrije. Sva<br />
snimljena glazba došla je svome kraju. Treba<br />
raskinuti sa svim prijašnjim glazbenim oblicima<br />
i načinima stvaranja glazbe i početi i spočetka.<br />
Ovo je nulta godina!<br />
Strip: Ben Catmull: Zimska oluja i Čudovišni<br />
vlak
Change language