Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
KNJIGE<br />
SABLASTI<br />
FAŠIZMA<br />
IZVRSTAN ROMAN KOJI KROZ PRIZMU<br />
OBITELJSKE DRAME PRELAMA EPIZODE UŽASA<br />
IZ FRANCUSKE PROŠLOSTI<br />
MONIKA BREGOVIĆ<br />
L ydie<br />
Salvayre nagrađivana je francuska<br />
spisateljica, a mnogobrojnu<br />
su joj publiku pribavila osebujna djela u<br />
kojima pozadinu ekstremnih stanja svijesti<br />
likova probija oštrica kritike društva<br />
i događaja bliske prošlosti. Roman<br />
U društvu sablasti sastoji se od jednog<br />
sumornog dana u životu majke i kćeri na<br />
čija vrata zakuca ovršitelj s namjerom<br />
da zaplijeni njihovu dotrajalu imovinu.<br />
Iz dva naizmjenična monologa kojima<br />
majka Rose i njezina osamnaestogodišnja<br />
kći Louisiane prekidaju jedna drugu, a u<br />
kojima se odvija gotovo sva radnja, čitatelj<br />
dobiva sliku njihova duševnog svijeta i<br />
izokrenutih obiteljskih odnosa. U njima je<br />
psihički bolesna majka skliznula u ulogu<br />
djeteta, dok dijete biva prisiljeno brinuti<br />
se za majku.<br />
GLAS PROŠLOSTI Salvayre, književnica<br />
s diplomom iz psihijatrije, vješto i<br />
klinički uvjerljivo oblikuje psihu traumatizirane,<br />
slomljene i prošlošću progonjene<br />
majke i ona se, na drugi i pomniji<br />
pogled, prestaje doimati toliko ludom.<br />
Kao okidač za dezintegraciju majčine ličnosti<br />
koja onemogućuje normalan život<br />
i komunikaciju dviju žena poslužilo je<br />
zvjersko umorstvo njezina brata. Počinili<br />
su ga pripadnici kolaboracionističke<br />
višijevske policije pedeset godina ranije.<br />
Rose živi u prošlosti koja u potpunosti<br />
zaposjeda sadašnjost, pa tako njezin brat<br />
neprestano umire, svakoga dana iznova.<br />
Kao što Louisiane opisuje, sjećanje na<br />
užas vjerno prati njezinu majku poput<br />
psa koji joj liže listove. Kad ovršitelj stupi<br />
na prag njihova malena, neuredna stana<br />
u radničkoj četvrti, Rose u njemu prepoznaje<br />
višijevskog policajca kojeg je poslao<br />
Joseph Darnand, zapovjednik i osnivač<br />
policije organizirane po uzoru na SS. Ta<br />
zabuna daje maha njezinim stravičnim<br />
pripovijestima punima reminiscencija na<br />
pokret otpora, antisemitizam i zločine<br />
francuskih kolaboracionista, utjelovljene<br />
— ZANIMLJIVA<br />
PREKLAPANJA<br />
MONOLOŠKOG<br />
PRIPOVIJEDANJA, SJAJAN<br />
PRIKAZ SOCIJALNE<br />
NEPRAVDE, POVIJESNIH<br />
I POLITIČKIH TRAUMA<br />
TE SOLIPSISTIČKE<br />
PATNJE MAJKE I<br />
KĆERI ZADOVOLJIT ĆE<br />
ZAHTJEVNIJU PUBLIKU —<br />
u blizancima Jadre, ubojicama njezina<br />
brata.<br />
Njihova banalnost – osobina koju<br />
Hannah Arendt pripisuje nacističkom<br />
zlu – kao i njihova glupost i brutalnost u<br />
oštroj su opoziciji sa slobodnim umom i<br />
znanjem Roseine majke, koje se kasnije<br />
očituje i u Roseinu klasičnom obrazovanju.<br />
Dok Louisiane pokušava smiriti<br />
majku prvo opreznim riječima, a zatim<br />
Lydie Salvayre, U društvu sablasti,<br />
s francuskoga prevela Andrea<br />
Grgić Marasović; Sysprint, Zagreb,<br />
2008.<br />
otvorenim prijetnjama kako bi je vratila<br />
u krevet i uspješnije izašla na kraj s neželjenim<br />
gostom, Rose se svaki put ponovno<br />
pojavljuje i nepokolebljivo nastavlja pripovijedati.<br />
U svojem ludilu ona je glas<br />
prošlosti koji bi mnogi željeli<br />
zaboraviti, ušutkati i zauvijek<br />
zatvoriti u skučenu prljavu sobicu<br />
iz koje tvrdoglavo uvijek<br />
iznova izlazi. Pripovijedanje<br />
i isticanje povijesti koja izaziva<br />
nelagodu i sram postaje<br />
sve nužnije kako se život onih<br />
koji su joj bili svjedocima bliži<br />
kraju: “usta posljednjih preživjelih<br />
napunit će se zemljom”,<br />
no slike koje se izlijevaju iz<br />
Rose “zauvijek će zagaditi<br />
Zemlju i pokvariti život onih<br />
koji ostaju”.<br />
I FRANCUZI SU (BILI) FA-<br />
ŠISTI U pokušaju opravdanja<br />
majčina buncanja Louisiane<br />
ovršitelju isprva nesigurno, no<br />
kasnije sa sve više gnjeva i očaja otkriva<br />
pojedinosti njihove svakodnevnice. Kako<br />
roman odmiče, njezino pripovijedanje<br />
postaje bolno iskreno i naglašeno kaotično<br />
pa je teško raspoznati što izgovara<br />
naglas, a što ostaje u njezinim mislima.<br />
Svako dnevno bombardirana majčinim<br />
napadima ludila i paranoje, ta gnjevna<br />
adolescentica, preozbiljna za svoje godine,<br />
polako propada u bezdan duševnoga<br />
rastrojstva zajedno s Rose. Zahvaljujući<br />
otrovu Roseinih halucinatornih pripovijesti,<br />
kći se ponekad pita nalazi li se<br />
možda u nekoj grotesknoj bajci i nije li<br />
sve oko nje samo tvorevina ranjena uma<br />
njezine majke. Zbog njihova disfunkcionalna<br />
odnosa Louisiane hladno priznaje<br />
da žudi za ljudskim kontaktom, po mogućnosti<br />
tjelesnim.<br />
Odnos njih dviju, opterećen optužbom<br />
i osvetom, zrcalno je preslikavanje odnosa<br />
Rose i njezine majke, odnosno Louisianine<br />
bake. Rose uzrok bratove smrti vidi u<br />
ponašanju svoje majke, koja je javno ismijavala<br />
vlast, a Louisiane optužuje Rose<br />
za svoju sadašnju bijednu egzistenciju i<br />
djetinjstvo koje je provela kod udomitelja.<br />
Zbog mrtvih i njihovih sablasti majka<br />
se nije posvetila živima te je zaboravila<br />
na svoju kći. Jedna je smrt uništila dvije<br />
obitelji: trauma uzrokovana povijesnim<br />
događajima zarazna je i prenosi se na<br />
nove generacije. Osobnosti dviju majki i<br />
njihovih kćeri time se pretapaju jedna u<br />
drugu i u svojoj se psihičkoj nestabilnosti<br />
povremeno doimaju neodvojivima.<br />
U ironiji koja je prisutna u paralelnu<br />
opisu bezrazložne i ponižavajuće istrage<br />
provedene nad Roseinom majkom i lagodna<br />
života samoljubiva maršala i kolaboracionističkog<br />
predsjednika Pétaina,<br />
odnosno Putaina (francuski naziv za prostitutku),<br />
kako ga ona zove, očituje se kritika<br />
francuske fašističke prošlosti. No Salvayre<br />
iz svojih djela ne izostavlja humor,<br />
pa tako ni glavnog protagonista višijevske<br />
Francuske ne opisuje bez komike koja<br />
izbija iz opisa njegovih preokupacija i pomalo<br />
budalaste naravi. Ali to je samo vrh<br />
ledenjaka. Na površini osobne dimenzije<br />
romana pojavljuju se i pitanja koja dotiču<br />
stanje suvremenog francuskog društva, a<br />
koja su primjenjiva i na svijet općenito.<br />
Vječno u staroj iznošenoj spavaćici, s torbicom<br />
oko struka od koje se ne odvaja za<br />
slučaj da je odvedu u zatočenički kamp,<br />
Rose vjeruje da joj je dodijeljena misija:<br />
razotkrivanje “paralipomena Povijesti”,<br />
zarez, xi /261–262, 9. srpnja 2009. 59<br />
— PRIPOVIJEDANJE I<br />
ISTICANJE POVIJESTI<br />
KOJA IZAZIVA NELAGODU<br />
I SRAM POSTAJE SVE<br />
NUŽNIJE KAKO SE ŽIVOT<br />
ONIH KOJI SU JOJ BILI<br />
SVJEDOCIMA BLIŽI<br />
KRAJU —<br />
užasa pred čijim kricima ljudi prekrivaju<br />
uši rukama. Zbog toga je cijeli svoj život<br />
posvetila prikupljanju raznovrsnih dokaza<br />
i otkrivanju zavjera. Ubojstvo brata<br />
za Rose zapravo postaje metafora ljudske<br />
sposobnosti za zlo i sumraka civilizacije<br />
koja srlja u propast – na dan bratove smrti<br />
“temelj svih stvari urušio se i Milosrđe je<br />
zauvijek umrlo”.<br />
Uz tragove aluzija na suvremene ratove<br />
i politiku, u kojoj se u svakom političaru<br />
krije Putain, njezini proročki krici<br />
pomiješani s citatima Pascala, Seneke i<br />
Marka Katona nagoviještaju apokalipsu u<br />
kojoj će Putain, Darnand i njegovi sljedbenici<br />
zavladati masama koje zatvaraju<br />
oči i prepuštaju se anonimnoj ravnodušnosti<br />
kako bi zaštitile svoju trivijalnu egzistenciju.<br />
Luđaci su oni koji gledaju jasno<br />
i vide istinu.<br />
SUBLIMIRANA NESREĆA Književni<br />
rad Lydie Salvayre poznat je po kritici<br />
društva okrenuta potrošnji i komercijalizaciji<br />
pa tako ni ovaj roman nije iznimka.<br />
Dok bijesna kći i majka koju ni konjske<br />
doze lijekova ne mogu zaustaviti raspravljaju,<br />
postavljaju pitanja i same na njih<br />
odgovaraju, njihove nesretne pripovijesti<br />
jedva da su i okrznule ovršitelja. On neometano<br />
nastavlja obavljati posao i tek<br />
povremeno prekida svoju šutnju ravnodušnim<br />
komentarima o sadržaju stana.<br />
Novac, birokracija i institucije ne mare za<br />
patnje pojedinca. Kao što Rose proriče:<br />
“I sve se kupuje… Svijet obožava zlato.”<br />
Roman doživljava vrhunac na samome<br />
kraju, kada se majka i kći prvi put ujedinjuju<br />
kako bi zajedničkim snagama izbacile<br />
ovršitelja iz stana. Rose i Louisiane<br />
sublimiraju svoju nesreću u smijeh kojim<br />
popraćuju guranje uljeza i time barem na<br />
trenutak zaboravljaju mrak neizvjesne<br />
budućnosti.<br />
U društvu sablasti ističe se i vrsnim<br />
stilom, što ne znači da se autorica kloni<br />
neformalna jezika. Pomno biranim izrazima<br />
rame uz rame stoje i vulgarizmi,<br />
psovke i žargon, a to obiteljsku dramu<br />
čini potresnijom i daje djelu uvjerljivost.<br />
Zanimljiva preklapanja monološkog pripovijedanja,<br />
sjajan prikaz socijalne nepravde,<br />
povijesnih i političkih trauma te<br />
solipsističke patnje majke i kćeri zadovoljit<br />
će zahtjevniju čitateljsku publiku,<br />
odnosno nepce “književnih sladokusaca”<br />
kojima je, prema naslovu biblioteke u koju<br />
je uvršteno, djelo i namijenjeno.
Change language