Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
KNJIGE<br />
ČETVRT U KOJOJ BISTE<br />
POŽELJELI ŽIVJETI<br />
HVALJENI PORTUGALSKI PISAC PREMIJERNO<br />
SE PREDSTAVLJA NAŠOJ PUBLICI ZBIRKOM<br />
ISKOŠENIH, STRUKTURNO POVEZANIH PRIČA<br />
ANDREA MILANKO<br />
G onçalo<br />
M. Tavares suvremeni je<br />
portugalski pisac kojeg je hrvatska<br />
javnost imala priliku upoznati na ovogodišnjem<br />
Festivalu europske kratke priče.<br />
Dobitnik je prestižnih portugalskih nagrada,<br />
a José Saramago i Peter Ackroyd<br />
već su mu priznali status nezaobilazna<br />
autora. Iako je zbirka kratkih priča Gradska<br />
četvrt njegovo dosad jedino djelo prevedeno<br />
na hrvatski, autorica ovog teksta<br />
nestrpljivo očekuje najavljeni prijevod<br />
romana Jeruzalem.<br />
VALÉRY KAKVA NISMO ZNALI<br />
Objediniti kratke priče u cikluse i strukturno<br />
ih povezati tako da djeluju kao cjelina,<br />
ali i pritom ujediniti formu i sadržaj<br />
tako da izraz, maksimalno stegnut i discipliniran,<br />
može podnijeti težinu <strong>tema</strong><br />
a da one ne skliznu u banalno, uspijeva<br />
tek nekolicini kratkopričaša. Tavares je<br />
– možemo se u ljubomori pridružiti Saramagu<br />
– uspio postići upravo to. Gradska<br />
četvrt je knjiga koju biste poželjeli<br />
napisati, imati, darovati, nositi sa sobom<br />
kamo god krenete, čuvati na polici, koristiti<br />
se njom kao novčanikom poput<br />
gospodina Valéryja, jednog od stanara<br />
Gradske četvrti, konzultirati je dok stojite<br />
na ljestvama, čitati dok pijuckate kavu;<br />
po dubini uvida i širini zahvaćenih <strong>tema</strong><br />
mogli biste ga zamijeniti s originalnim<br />
fi lozofskim kompendijem. Dodatnu draž<br />
pričama daju priloženi simpatični crteži<br />
kao sadržajna dopuna, komentar ili ilustracija<br />
teksta. Ta likovno-tekstualna<br />
kombinacija može navesti na pomisao<br />
kako su zavodljivost i šarm Tavaresove<br />
poetike proizašli jedino iz umješna poigravanja<br />
riječima i slikama, no pažljivijem<br />
čitatelju ne bi trebale promaknuti važnije<br />
odrednice Tavaresova pisma.<br />
U gradskoj četvrti živi skupina ekscentričnih<br />
ljudi. Ciklusi naslovljeni njihovim<br />
glavnim životnim preokupacijama donose<br />
razmišljanja, životne navike, stavove i<br />
priče ispripovijedane u monološkoj ili<br />
dijaloškoj formi. Autoru nije stalo do<br />
sustavna istraživanja lika i djela pojedine<br />
povijesne ličnosti kako bi je potom<br />
u postmodernističkoj maniri preispisao ili<br />
ispitao njezine etičko-političke granice.<br />
U tom smislu njegov je jedini interes izazvati<br />
čitalački smijeh kada konstatira da<br />
je gospodin Valéry “zaključivao pomalo<br />
u poetskom tonu, što je za njega bilo rijetko<br />
jer se ponosio svojom logičnošću”.<br />
— Gradska četvrt JE<br />
KNJIGA KOJU BISTE<br />
POŽELJELI NAPISATI,<br />
IMATI, DAROVATI, NOSITI<br />
SA SOBOM KAMO GOD<br />
KRENETE, ČUVATI NA<br />
POLICI, KONZULTIRATI<br />
DOK STOJITE NA<br />
LJESTVAMA, ČITATI DOK<br />
PIJUCKATE KAVU —<br />
Ciklus priča Gospodin Valéry i logika<br />
najnagrađeniji je i, mišljenja sam, najbolji<br />
u nizu, uspješno izvodi poučne zaključke<br />
gospodina Valéryja (npr. da je “arogantna<br />
ona osoba koja se smatra boljom od<br />
svoga zadatka”) iz njegova iskošena viđenja<br />
svijeta i kombinira nekoliko postupaka<br />
očuđavanja kako bi uzdrmao<br />
klasične obrasce percepcije i mišljenja:<br />
prostorne odnose izražava vremenskim<br />
kategorijama (Prijatelji), decentrira subjekt<br />
(gospodina Valéryja) tako što dokida<br />
njegovu nadređenost objektima i<br />
postavlja ga u ravnopravan odnos s njima<br />
(Tuga), realizira metonimiju (Književnost<br />
i novac) itd. Omiljenom tehnikom<br />
iznevjeravanja očekivanja i uvođenjem<br />
neočekivanih obrata Taveres gradi priče<br />
o gospodinu (Valéryju) kakva svijet još<br />
nije upoznao.<br />
STVARNOST S APSINTOM Ciklus<br />
priča Gospodin Henri i enciklopedija<br />
svoje fi lozofsko uporište i temeljni stil<br />
pripovijedanja (isprekidan i fragmentaran)<br />
pronalazi u apsintu. Apsint je ključan<br />
sastojak za ugodnu stvarnost jer “ako<br />
pomiješamo apsint sa stvarnošću, dobit<br />
ćemo jednu bolju stvarnost”. Ispijajući<br />
apsint, gospodin Henri velikodušno dijeli<br />
svoje enciklopedijsko znanje s gostima<br />
lokala, i pita se “kad bi naranča dolazila<br />
sa stabla jabuke, bi li trebalo naranču<br />
zvati jabukom, ili stablo jabuke stablom<br />
naranče?” Sve priče prožete su duhom<br />
vesela pijanice u čijem se pijanu trabunjanju<br />
nazire neka dublja mudrost i lucidnost<br />
zaključaka, no iako izvedbom ne zaostaju<br />
za pričama iz drugih ciklusa, njihova je<br />
najjača strana humorističnost.<br />
Svojevrsnu nadopunu ciklusa priča o<br />
gospodinu Valéryju predstavlja Gospodin<br />
Juarroz i mišljenje. Izgleda da je prava<br />
slučajnost što im se podudara pjesnički<br />
dio biografi je, kao što je prava slučajnost<br />
da dijele ljubav prema mišljenju; obojica<br />
obožavaju prazninu, intrigira ih vertikala,<br />
o putovanjima imaju osebujne stavove,<br />
živciraju ih materijalni dokazi, strastveni<br />
su ljubitelji kave. Juarrozove pomaknute<br />
aktivnosti nasmijat će svakoga tko mu<br />
nije supruga.<br />
U poetički najsloženijem i po interaktivnosti<br />
crteža i teksta najdomišljenijem<br />
ciklusu priča Gospodin Brecht i uspjeh<br />
priče su najkraće i izraz je najsažetiji.<br />
Tavaresovo umijeće pripovijedanja u različitim<br />
žanrovima ovdje je<br />
višestruko testirano i rezultiralo<br />
je pravim pripovjednim<br />
biserima. Zajednički nazivnik<br />
svih priča alegorijski je izričaj<br />
koji svoje krajnje forme<br />
nalazi u vicu, bajci, basni, paraboli<br />
i satiri iskorištavajući<br />
njihove žanrovske konvencije<br />
da progovori o društvenim<br />
nepravdama i izruga se lošim<br />
političkim odlukama koje za<br />
sobom povlače brojne nepravilnosti.<br />
Napredovanje priča<br />
popraćeno je slijedom crteža:<br />
od početne situacije kada je<br />
dvorana u kojoj gospodin Brecht<br />
pripovijeda gotovo prazna<br />
ciklus završava cjelostraničnim<br />
crtežom na kojem se gospodin<br />
Brecht pita kako izići<br />
iz prepune dvorane. Tavares<br />
ovdje oživljava, varirajući u<br />
tonu od urnebesno smiješnog<br />
do tragikomičnog, društvene<br />
fenomene koje je povijest višekratno<br />
posvjedočila, a narod ih izbrusio<br />
do jedne rečenice – mudre izreke. Međutim<br />
Tavaresova ingenioznost očituje se u<br />
sposobnosti da na originalan, svjež i dojmljiv<br />
način istine koje svi znamo na tragu<br />
anegdote skicira u nekoliko poteza.<br />
Priče o gospodinu Calvinu lekcije su<br />
za dobar život. One naime poučavaju<br />
umijeću življenja s različitim osobama<br />
i izražavaju iskrenu brigu za drugoga;<br />
utoliko kriju duboku humanost. Jednaku<br />
pozornost gospodin Calvino pridaje njegovanju<br />
duhovnog sebe. U tom neprekidnom<br />
procesu rada na sebi za njega je bitna<br />
dimenzija stalna budnost u okolini, zamjećivanje<br />
pa uvažavanje sitnica i detalja<br />
koji upućuju na veće životne zakonitosti.<br />
Njegova mudrost iznikla je iz prakse, no<br />
jedino da bi se praksi vratila preoblikujući<br />
je. Skupina priča Gospodin Calvino<br />
i šetnja u odnosu na ostale<br />
nosi najsnažniji etički naboj<br />
zadržavajući stilske osobine<br />
ostalih priča.<br />
DVOSTRUKA OPTIKA<br />
Gospodin Kraus piše satirične<br />
kronike o politici za<br />
novinsku kuću jer je “satira<br />
jedini objektivni način da se<br />
komentira politika”. Izdvojeni<br />
nenaslovljeni dijelovi u<br />
ciklusu Gospodin Kraus i<br />
politika predstavljaju smjernice<br />
za razumijevanje pričakronika,<br />
a naslovljeni kratki<br />
odlomci njegove su bilješke o<br />
političkoj stvarnosti koju će<br />
ilustrirati zgodama iz radnog<br />
dana Šefa i Pomoćnika, nekompetentnih<br />
i korumpiranih<br />
političkih persona. Gospodin<br />
Kraus ima izvanredan dar<br />
zapažanja i smisao za oštru<br />
satiru kojom razotkriva apsurd<br />
političkih odluka, jasno<br />
razlikuje javni nastup od govorničkih<br />
vještina te predano<br />
radi bilješke prije oblikovanja<br />
kronike. Iako se pojedine<br />
priče ulančavaju, Tavares ih zadržava u<br />
uskim fabularnim okvirima s težištem na<br />
dijalogu. Premda kritičko oko gospodina<br />
Krausa pričama daje dozu gorka cinizma<br />
i aktivizam podređuje ravnodušnosti, čitatelju<br />
su implicitno ostavljene na izbor<br />
dvije mogućnosti političkog djelovanja:<br />
pritajeno kritiziranje (koje je prigrlio<br />
gospodin Kraus pa se time objašnjava<br />
zarez, xi /261–262, 9. srpnja 2009. 57<br />
— SAŽETOST,<br />
PRECIZNOST,<br />
NEPRETENCIOZNOST,<br />
HUMORISTIČNOST,<br />
IRONIJA – ZA TAVARESA TO<br />
NISU TEK OZNAKE STILA<br />
PISANJA, NEGO I STILA<br />
ŽIVLJENJA. ZBOG TOGA JE<br />
GRADSKA ČETVRT ŠTIVO<br />
PO SVAČIJOJ MJERI I ZA<br />
SVAKU PRIGODU —<br />
njegovo nerazgovijetno mrmljanje, brzo<br />
udaljavanje i slabašan smiješak kada je<br />
suočen s pohvalama čitatelja njegovih<br />
kronika) i odustajanje (useljenje u kuću<br />
na osami, daleko od gradske četvrti, koje<br />
je poduzeo gospodin Walser). Zadnji ciklus<br />
Gospodin Walser i šuma mračan je<br />
niz priča s kafkijanskom atmosferom.<br />
Priče u naslovu sadrže tek brojeve poglavlja,<br />
a fabularna im je poveznica neobična<br />
okolnost u životu gospodina Walsera:<br />
tek što se uselio u novoizgrađenu<br />
kuću, u dom su mu, nepozvani, nahrupili<br />
različiti majstori za popravke i doslovno<br />
ga demolirali. Gospodin Kraus međutim<br />
unatoč zabrinutosti i nerazumijevanju<br />
zadržava prisebnost mireći se sa<br />
svojom sudbinom. Kako su Tavaresove<br />
priče često dvostruko kodirane, i ovaj<br />
bi se ciklus trebao čitati s odmakom od<br />
Gonçalo M. Tavares, Gradska<br />
četvrt, prevela Tanja Tarbuk,<br />
SysPrint, Zagreb, 2008.<br />
pukog mimetizma, tj. s dvostrukom optikom<br />
na umu.<br />
Sažetost, preciznost, nepretencioznost,<br />
humorističnost, ironija – za Tavaresa to<br />
nisu tek oznake stila pisanja, nego i stila<br />
življenja. Zbog toga je Gradska četvrt<br />
štivo po svačijoj mjeri i za svaku prigodu,<br />
uključujući i ljetne radosti. S apsintom –<br />
dometnuo bi gospodin Henri.
Change language