Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
kazalištE<br />
Smrt kao altEr Ego<br />
tEatra i života<br />
PrESjEk zbivanja ovogodišnjEg Eurokaza<br />
S ElEgantnim uvodom u PoStmortalnu tEmu<br />
jaPanSkE umjEtnicE Sakiko Yamaoka<br />
Suzana marjanić<br />
“E<br />
legantan” uvod u post/mortalnu temu<br />
ovogodišnjega Eurokaza, istina, izvan<br />
njegova programa, ponudila je japanska<br />
multimedijalna umjetnica Sakiko Yamaoka, koja je sudjelovala<br />
na ovogodišnjem projektu Moja zemlja Vlaste<br />
Delimar u Štaglincu. Naime, spomenuta je umjetnica 17.<br />
lipnja ove godine (spomenula bih da je istoga dana održana<br />
i novinarska konferencija za konferenciju Performance<br />
Studies international/Psi, za čiji su dolazak u Zagreb zaslužni<br />
Marin Blažević i Lada Čale Feldman) kao uvod u<br />
taj “grunt projekt” u HDLU-u održala izlaganje koje se<br />
odnosilo na njezine akcije, a među kojima je predstavila i<br />
happening Mi smo elegantni iz 2007. godine, koji je izvela<br />
u malom selu nedaleko pokrajine Yogjakarta u Indoneziji.<br />
Pozadina sudbine spomenutoga sela govori, kako se<br />
možemo prisjetiti iz televizijskih vijesti 2006. godine, da<br />
je neposredno godinu ranije selo bilo pogođeno jakim<br />
zemljotresom te je većina kuća bila uništena, a neki su<br />
mještani, nažalost, i poginuli. Skupina mladih umjetnika<br />
iz pokrajine Yogjakarta pripomogla je da se selo vrlo brzo<br />
obnovi, a godinu kasnije umjetnici su inicirali suradnju s<br />
mještanima u umjetničkom projektu. Pritom je kao jedini<br />
uvjet određen materijal rada; naime, umjetnici su se smjeli<br />
koristiti samo onim materijalima koji su se mogli pronaći u<br />
selu. Tako je Sakiko Yamaoka s mještanima organizirala<br />
happening, i to na temu o potrebnim, nužnim akcijama za<br />
21. stoljeće. Naime, umjetnica je u razgovoru s mještanima<br />
i međunarodnim umjetnicima, koji su se uključili u akciju,<br />
Sedam dasaka varke, r: aurlien bory, kina/Francuska<br />
istaknula kako je 20. stoljeće bilo previše<br />
agresivno te ih je pritom upitala koja bi vrsta<br />
geste ili pak tjelesnoga stanja bila prigodna<br />
za ovo stoljeće. Naime, u 21. stoljeću trebali<br />
bismo biti elegantni i prijateljski raspoloženi<br />
za razliku od prošlostoljetne agresije. I pritom<br />
su u potrazi za tim gestama elegancije<br />
i prijateljstva umjetnica i mještani zajedno<br />
izveli happening prijateljskih pokreta na njihovu groblju.<br />
kinESki bauHauS No krenimo svakako na Eurokazovu<br />
ovogodišnju temu odnosa teatra i smrti od<br />
koje je jedino odudarala akrobatska predstava Sedam<br />
dasaka varke Auréliena Boryja, a koja je za scenografiju<br />
akrobatike rabila figure kineske igre tangram kao što je<br />
francuski redatelj uključio u izvedbu i kineske akrobate,<br />
i to otprilike od 45 do 60 godina životne dobi. I upravo bi<br />
se navedena odrednica akrobatskih izvođača/ica mogla<br />
uklopiti u festivalsku temu odnosa teatra i smrti, jer dok<br />
na Zapadu, i to na scenama velikih kazališta, izvedbena<br />
plesačka tijela prestaju biti poželjna od četrdesetih godina<br />
životnoga vijeka, na Istoku – ako se želi napraviti gruba<br />
podjela izvedbenoga tijela između Orijenta i Okcidenta<br />
– izvedbena su tijela u akrobatici kao i u ostalim fizičkim<br />
umjetničkim disciplinama još scenski zanimljiva, i kao što<br />
kaže Aurélien Bory – lica kineskih akrobata i akrobatkinja<br />
u zreloj životnoj dobi dobivaju na ekspresivnosti. Osim<br />
toga, francuski je redatelj na konferenciji za novinare istaknuo<br />
kako je u kineskoj izvedbenoj tradiciji<br />
riječ o izvođačima koji poznaju nekoliko<br />
izvedbenih disciplina – glumac je ujedno i<br />
npr. akrobat, plesač, pjevač i glazbenik. I<br />
upravo je navedenu vještinu francuski redatelj<br />
istaknuo kao jedan od razloga rada s<br />
kineskim akrobatima/akrobatkinjama. Kao<br />
što je poznato, francuskoga redatelja pritom<br />
zanima rad s geometrijom kojom nastavlja<br />
tradiciju Bauhausa i konstruktivizma. Tako<br />
je sedam geometrijskih likova kineske igre<br />
tangram transponirao od suodnosa tih figura<br />
kao horizontalne igre u vertikalan<br />
odnos geometrijskih kulisa na kojima i s<br />
kojima tijela akrobata izvode akrobatsku<br />
tehniku koju bismo slobodno mogli opisati<br />
kao “akrobatsko prilagođavanje plešućim<br />
kulisama”.<br />
zarez, xi /261–262, 9. srpnja 2009. 41<br />
kamp, Hotel modern, nizozemska<br />
— Smrt jE naša PoSljEdnja<br />
Pozornica i zbog toga<br />
tako SPEktakularna, kao<br />
uoStalom i SvE PoSljEdnjE<br />
Stvari —<br />
auScHwitz – anuS mundi I dok je predstava<br />
Sedam dasaka varke upisana u larpurlartizam akrobatske<br />
igre, iznimna lutkarska predstava Kamp nizozemske<br />
grupe Hotel Modern uvela nas je ponovnom izvedbom<br />
mračne povijesti u unutrašnjost makete Auschwitza: npr.<br />
navodim jedan detalj te mračne stvarnosti tog odvratnog<br />
anus mundusa – kada iz kuharskoga kotla jedan od osuđenika<br />
na najužasniju patnju ostalim logorašima grabi hranu,<br />
prikazano je kako je šeflja negdje na sredini spojena, omotana<br />
špagom za štap kako bi se mogla dohvatiti tekuća,<br />
blatnjava unutrašnjost tog kolektivnoga kotla. Uz tri tisuće<br />
majušnih lutkica logoraša (jasno mi je da taj sklop riječi<br />
izgleda etički nespojiv) visokih 8 cm, sa šupljim, crnim<br />
očnim dupljama i iskrivljenim ustima (inače, sve ručno<br />
izrađenim) dominira zastrašujuća maketa Auschwitza,<br />
kao i njegovih nadglednika, koja se sablasno poput niza<br />
kostura proteže scenom ZeKaeM-a, gdje gledatelji poput<br />
demijurga promatraju sudbinu ljudi čiji su životi svedeni<br />
na život mrava, koji svakoga trenutka mogu biti pregaženi<br />
bez imalo grižnje savjesti baš kao što naše svakodnevno<br />
hodanje ulicom – što osjećaju jedino džaini, kao što je<br />
osjetio i Goetheov Werther – ubija na tisuće nevinih života<br />
mnoštva kukaca. I sve se to ponovo izvodi (rekli bismo<br />
stručnim, prepoznatljivim terminom, glagolom re-enact) u<br />
toj stravičnoj, specijalno sagrađenoj nekropoli s neonskim<br />
plavičastim natpisom, upozorenjem “Arbeit macht frei”<br />
gdje se troje lutkara/animatora s minijaturnom kamerom,<br />
projicirajući na videozidu makrosliku toga pakla, kreće<br />
poput ratnih reportera.<br />
nastavak na sljedećoj stranici —