04.06.2013 Views

tema broja: subverzivno oglašavanje - Zarez

tema broja: subverzivno oglašavanje - Zarez

tema broja: subverzivno oglašavanje - Zarez

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

kazalištE<br />

Smrt kao altEr Ego<br />

tEatra i života<br />

PrESjEk zbivanja ovogodišnjEg Eurokaza<br />

S ElEgantnim uvodom u PoStmortalnu tEmu<br />

jaPanSkE umjEtnicE Sakiko Yamaoka<br />

Suzana marjanić<br />

“E<br />

legantan” uvod u post/mortalnu temu<br />

ovogodišnjega Eurokaza, istina, izvan<br />

njegova programa, ponudila je japanska<br />

multimedijalna umjetnica Sakiko Yamaoka, koja je sudjelovala<br />

na ovogodišnjem projektu Moja zemlja Vlaste<br />

Delimar u Štaglincu. Naime, spomenuta je umjetnica 17.<br />

lipnja ove godine (spomenula bih da je istoga dana održana<br />

i novinarska konferencija za konferenciju Performance<br />

Studies international/Psi, za čiji su dolazak u Zagreb zaslužni<br />

Marin Blažević i Lada Čale Feldman) kao uvod u<br />

taj “grunt projekt” u HDLU-u održala izlaganje koje se<br />

odnosilo na njezine akcije, a među kojima je predstavila i<br />

happening Mi smo elegantni iz 2007. godine, koji je izvela<br />

u malom selu nedaleko pokrajine Yogjakarta u Indoneziji.<br />

Pozadina sudbine spomenutoga sela govori, kako se<br />

možemo prisjetiti iz televizijskih vijesti 2006. godine, da<br />

je neposredno godinu ranije selo bilo pogođeno jakim<br />

zemljotresom te je većina kuća bila uništena, a neki su<br />

mještani, nažalost, i poginuli. Skupina mladih umjetnika<br />

iz pokrajine Yogjakarta pripomogla je da se selo vrlo brzo<br />

obnovi, a godinu kasnije umjetnici su inicirali suradnju s<br />

mještanima u umjetničkom projektu. Pritom je kao jedini<br />

uvjet određen materijal rada; naime, umjetnici su se smjeli<br />

koristiti samo onim materijalima koji su se mogli pronaći u<br />

selu. Tako je Sakiko Yamaoka s mještanima organizirala<br />

happening, i to na temu o potrebnim, nužnim akcijama za<br />

21. stoljeće. Naime, umjetnica je u razgovoru s mještanima<br />

i međunarodnim umjetnicima, koji su se uključili u akciju,<br />

Sedam dasaka varke, r: aurlien bory, kina/Francuska<br />

istaknula kako je 20. stoljeće bilo previše<br />

agresivno te ih je pritom upitala koja bi vrsta<br />

geste ili pak tjelesnoga stanja bila prigodna<br />

za ovo stoljeće. Naime, u 21. stoljeću trebali<br />

bismo biti elegantni i prijateljski raspoloženi<br />

za razliku od prošlostoljetne agresije. I pritom<br />

su u potrazi za tim gestama elegancije<br />

i prijateljstva umjetnica i mještani zajedno<br />

izveli happening prijateljskih pokreta na njihovu groblju.<br />

kinESki bauHauS No krenimo svakako na Eurokazovu<br />

ovogodišnju temu odnosa teatra i smrti od<br />

koje je jedino odudarala akrobatska predstava Sedam<br />

dasaka varke Auréliena Boryja, a koja je za scenografiju<br />

akrobatike rabila figure kineske igre tangram kao što je<br />

francuski redatelj uključio u izvedbu i kineske akrobate,<br />

i to otprilike od 45 do 60 godina životne dobi. I upravo bi<br />

se navedena odrednica akrobatskih izvođača/ica mogla<br />

uklopiti u festivalsku temu odnosa teatra i smrti, jer dok<br />

na Zapadu, i to na scenama velikih kazališta, izvedbena<br />

plesačka tijela prestaju biti poželjna od četrdesetih godina<br />

životnoga vijeka, na Istoku – ako se želi napraviti gruba<br />

podjela izvedbenoga tijela između Orijenta i Okcidenta<br />

– izvedbena su tijela u akrobatici kao i u ostalim fizičkim<br />

umjetničkim disciplinama još scenski zanimljiva, i kao što<br />

kaže Aurélien Bory – lica kineskih akrobata i akrobatkinja<br />

u zreloj životnoj dobi dobivaju na ekspresivnosti. Osim<br />

toga, francuski je redatelj na konferenciji za novinare istaknuo<br />

kako je u kineskoj izvedbenoj tradiciji<br />

riječ o izvođačima koji poznaju nekoliko<br />

izvedbenih disciplina – glumac je ujedno i<br />

npr. akrobat, plesač, pjevač i glazbenik. I<br />

upravo je navedenu vještinu francuski redatelj<br />

istaknuo kao jedan od razloga rada s<br />

kineskim akrobatima/akrobatkinjama. Kao<br />

što je poznato, francuskoga redatelja pritom<br />

zanima rad s geometrijom kojom nastavlja<br />

tradiciju Bauhausa i konstruktivizma. Tako<br />

je sedam geometrijskih likova kineske igre<br />

tangram transponirao od suodnosa tih figura<br />

kao horizontalne igre u vertikalan<br />

odnos geometrijskih kulisa na kojima i s<br />

kojima tijela akrobata izvode akrobatsku<br />

tehniku koju bismo slobodno mogli opisati<br />

kao “akrobatsko prilagođavanje plešućim<br />

kulisama”.<br />

zarez, xi /261–262, 9. srpnja 2009. 41<br />

kamp, Hotel modern, nizozemska<br />

— Smrt jE naša PoSljEdnja<br />

Pozornica i zbog toga<br />

tako SPEktakularna, kao<br />

uoStalom i SvE PoSljEdnjE<br />

Stvari —<br />

auScHwitz – anuS mundi I dok je predstava<br />

Sedam dasaka varke upisana u larpurlartizam akrobatske<br />

igre, iznimna lutkarska predstava Kamp nizozemske<br />

grupe Hotel Modern uvela nas je ponovnom izvedbom<br />

mračne povijesti u unutrašnjost makete Auschwitza: npr.<br />

navodim jedan detalj te mračne stvarnosti tog odvratnog<br />

anus mundusa – kada iz kuharskoga kotla jedan od osuđenika<br />

na najužasniju patnju ostalim logorašima grabi hranu,<br />

prikazano je kako je šeflja negdje na sredini spojena, omotana<br />

špagom za štap kako bi se mogla dohvatiti tekuća,<br />

blatnjava unutrašnjost tog kolektivnoga kotla. Uz tri tisuće<br />

majušnih lutkica logoraša (jasno mi je da taj sklop riječi<br />

izgleda etički nespojiv) visokih 8 cm, sa šupljim, crnim<br />

očnim dupljama i iskrivljenim ustima (inače, sve ručno<br />

izrađenim) dominira zastrašujuća maketa Auschwitza,<br />

kao i njegovih nadglednika, koja se sablasno poput niza<br />

kostura proteže scenom ZeKaeM-a, gdje gledatelji poput<br />

demijurga promatraju sudbinu ljudi čiji su životi svedeni<br />

na život mrava, koji svakoga trenutka mogu biti pregaženi<br />

bez imalo grižnje savjesti baš kao što naše svakodnevno<br />

hodanje ulicom – što osjećaju jedino džaini, kao što je<br />

osjetio i Goetheov Werther – ubija na tisuće nevinih života<br />

mnoštva kukaca. I sve se to ponovo izvodi (rekli bismo<br />

stručnim, prepoznatljivim terminom, glagolom re-enact) u<br />

toj stravičnoj, specijalno sagrađenoj nekropoli s neonskim<br />

plavičastim natpisom, upozorenjem “Arbeit macht frei”<br />

gdje se troje lutkara/animatora s minijaturnom kamerom,<br />

projicirajući na videozidu makrosliku toga pakla, kreće<br />

poput ratnih reportera.<br />

nastavak na sljedećoj stranici —

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!