You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
KOLUMNA<br />
POVRATAK KRALJA<br />
NE BUMO GLEDALI<br />
ŽIVIMO U<br />
VIŠEMILENIJSKOM<br />
SUMRAKU. TO JE<br />
VEĆ TAKO DUGO<br />
DA NAM SE SASVIM<br />
POBRKALO JE LI<br />
RIJEČ O SUMRAKU ILI<br />
ZORI. VJEROVANJE<br />
U NOVA SVANUĆA, U<br />
NAPREDAK OPĆENITO<br />
I U POLITIČKI<br />
POPRAVAK SVIJETA<br />
RAZVILO SE KAO<br />
NOVA RELIGIJA<br />
PRASKOZORJA, DOK<br />
NAM JE ZAPRAVO<br />
TEK DOČEKATI GLUHI<br />
SAT. NEVJEROJATNA<br />
LJUDSKA<br />
SPOSOBNOST: RAZVITI<br />
ČITAVU TEOLOGIJU NA<br />
BANALNOJ POGREŠCI<br />
U PROCJENI<br />
TRENUTKA<br />
NENAD PERKOVIĆ<br />
S vi<br />
— NAKRATKO SMO<br />
USPOSTAVILI ČITAV JEDAN<br />
POREDAK U MAŠTI,<br />
U JEDNOJ BESANOJ<br />
NOĆI O PONOĆI, PA<br />
IPAK NE VJERUJEMO<br />
SEBI, NE VJERUJEMO<br />
U ČVRSTOĆU VLASTITE<br />
IMAGINACIJE. KAO PO<br />
ZAPOVIJEDI VRAĆAMO SE<br />
RACIONALNOSTI KOJU SU<br />
NAM BIČEM UTJERALI U<br />
KOSTI POPUT STRAHA —<br />
znamo da je demokracija laž. Podvalili<br />
su nam. Nije idealno, ali je najbolje<br />
što imamo, cinično je zaključio engleski<br />
ratnik i gentleman. Nepogrešiva slutnja<br />
upućuje nas da je sve to laž premda smo<br />
zaboravili što bi to bilo idealno i, samim<br />
tim, najbolje. Zašto je demokracija laž?<br />
Neću se sad obrušiti na parlamentarizam,<br />
civilno društvo, tekovine Zapada itditd.<br />
Svejedno mi je u kakvoj državi živim. Politički<br />
ja sam kršćanin, što znači da za državu<br />
u kojoj bih volio živjeti na ovom i ovakvu<br />
svijetu nema mjesta već samom činjenicom<br />
prirode svijeta.<br />
“Pod maskom demokracije vlada merkantilistička<br />
oligarhija, a mi smo konzumerističko<br />
roblje.” To će vam reći svatko,<br />
od anonimna antiglobalističkog aktivista<br />
koji vjeruje u socijalizam i misli da taj misaoni<br />
hasnamus zaista ima i humano lice,<br />
do rimskog biskupa Ratzingera, koji vjeruje<br />
da nije nikakva hula ako ga se zove<br />
ocem s velikim O, i to još svetim. Mislim<br />
li dakle, poput rimskog pape i antiglobalista,<br />
kako po tom pitanju treba nešto pod<br />
hitno učiniti? Naravno da ne. Svako činjenje<br />
je krivo činjenje, kaže nam iskustvo.<br />
Ionako je pitanje koliko je demokracija<br />
uopće maska, a koliko sâmo lice propasti.<br />
Standardno pitanje – koja je alternativa demokraciji<br />
ako dosad ništa nije uspjelo – pitanje<br />
je nepotrebno jer alternativu također<br />
svi zapravo znamo. Samo smo je zaboravili.<br />
Ona izbija u svojim nakaradnim oblicima i<br />
najbolje je možete osjetiti kad puku, ili plebsu,<br />
zatreperi srce pred malim kočopernim<br />
diktatorima, za koje je spreman ne samo<br />
iznova i iznova zaokružiti glasački listić,<br />
nego se i tući po krčmama, a bome i poći<br />
u rat. Ljudi po kuhinjama i birtijama sline<br />
o “čvrstim rukama” i “čeličnim metlama”<br />
kad god žele izraziti svoje istinsko mišljenje<br />
o politici i stanju u društvu.<br />
IL PRINCIPE – BAKICA S PLE-<br />
TIVOM Ako ste donekle tankoćutniji,<br />
ako ste još i dobili pristup kakvom-takvom<br />
obrazovanju, pa makar i suvremenom materijalističkom,<br />
kljastu i razvodnjenu poput<br />
šećerne vodice, tada će vam u neke duboko<br />
zapretene i zaboravljene žice nježno zatitrati<br />
(pa makar i podsvjesno, u dijelu svijesti<br />
kojeg se inače stidite kao djetinjastog) ideje<br />
poput Tolkienovih: o svijetu u kojem se (vilenjačka)<br />
kraljevstva rasprostiru<br />
poput dragulja prosutih fantastičnim<br />
svjetovima i bit ćete<br />
sretni što se možete uključiti,<br />
barem dok čitate, u bogat svijet<br />
jednog maštovitog čovjeka.<br />
Sad je već jasno kamo ciljam.<br />
Ali ne odmahujte rukom unaprijed,<br />
učinite još taj mali napor<br />
s ovim tekstom. Dakle, idealni<br />
je oblik vladavine – monarhija.<br />
Ipak ste odmahnuli rukom! Ne<br />
čudim vam se, naslage formalnog<br />
obrazovanja još od studentskih<br />
dana neprobojne su za<br />
takvu ludost. Ali kao suveren<br />
Čudne šume tu si ludost mogu<br />
priuštiti. Zato na trenutak<br />
ostavite što znate. Tražim taj trenutak da<br />
zamislite nešto osobno, da pođete od sebe<br />
i svojih iskustava i uspomena.<br />
Dozovite u sjećanje najbolju osobu koju<br />
ste ikad poznavali. Čak ne mora biti netko<br />
kog ste poznavali osobno. Nekog pretka iz<br />
obiteljskih priča, ili baku koja vas je čuvala<br />
kad ste bili mali, nekog susjeda za kog su<br />
svi govorili kako je plemenit, svoju mamu,<br />
tatu, bilo koga... Jeste li zamislili? Samo<br />
polako. Može biti i lik iz literature, junak<br />
fi lma, samo je važno da stvarno mislite kako<br />
je to bila najbolja osoba. Bi li to bila osoba<br />
za koju biste voljeli da vlada vašom državom?<br />
Sad vas vidim gdje se smijuljite: vaša<br />
bakica s pletivom u Banskim dvorima... Ali<br />
čekajte, nismo gotovi. Kako su ljudi iz naših<br />
života previše određeni svojim situacijama,<br />
zamislite neku osobu koja bi im bila slična,<br />
dapače, poboljšana verzija. Nije vam valjda<br />
zakržljala maštovitost? To ne bi trebalo biti<br />
tako teško kad jednom imate model. Ali<br />
ako vam slučajno padne na pamet da je gospođa<br />
Kosor poboljšana verzija vaše bake s<br />
pletivom, onda ste u gadnu sosu, vjerujte.<br />
Neću vam čak ni reći u kakvu.<br />
Kad sam vas namjerno natjerao na sentiment<br />
drage osobe, htio sam da zaboravite<br />
na politiku gdje su svi pokvareni i zapravo,<br />
budimo realni, zločesti po defaultu, bez obzira<br />
na moguće iskrene namjere. Jer: tko<br />
može biti dobar ako nije živ? A tko može<br />
biti živ ako se stavi u funkciju mrtva parlamentarnog<br />
ustroja koji melje i dahće kao<br />
parni stroj za pravljenje lutaka? Postati političar,<br />
čak postati “građanin kao politički<br />
subjekt”, svojevrsna je pupetizacija, odricanje<br />
od vlastite ljudskosti u korist apstraktna<br />
postrojenja paradoksalne proceduralnosti,<br />
to gotovo da je ravno samoubojstvu, dakle<br />
izravno koketiranje s grijehom. Nije korumpiranost<br />
ljudi u sustavu razlog nefunkcioniranja<br />
“pravne države”, pa da zato Glavaš<br />
prima masnu dužnosničku plaću dok je u bijegu<br />
pred zakonom, ili policija privodi sudu<br />
i maltretira čovjeka tuženog za klevetu po<br />
privatnoj osnovi, ali tuženog od kriminalca<br />
koji je u bijegu i nedostupan policiji, ili bilo<br />
koji drugi slučaj sličnog “nefunkcioniranja”.<br />
O, funkcionira sustav, itekako! Nije stvar u<br />
korupciji unutar sustava, korumpirajući je<br />
sustav sam.<br />
DALEKO OD DALEKOG I MRTVOG<br />
BOGA Zato sentiment drage osobe. Htio<br />
sam da pomislite na nekog za kog vam ne<br />
bi bilo žao, ili vas ne bi bilo strah, i ne biste<br />
bili ljubomorni što vlada. Mora biti netko za<br />
kog bi svima bilo drago da je baš on vladar,<br />
jer nas poznaje, i voli i želi nam sreću i dobro<br />
i zdravlje i obilje. I pritom je živ.<br />
Opet smo opasno blizu očinske fi gure<br />
diktatora koji fascinira priproste ljude. Ali<br />
vi niste priprosti, niste ni glupi. Igrate sa<br />
mnom jedan mali RPG jer ne možete spavati.<br />
A gluhi je sat.<br />
Dosad smo pretpostavili da je svijet uređen<br />
tako da je vladar netko kog poznajete<br />
i koga smatrate najboljom osobom, i tako<br />
zaista mislite jer tu osobu zaista poznajete,<br />
a ne radi kakva političkog marketinga. U<br />
našoj maštariji takvo što ne postoji, nije<br />
zarez, xi /261–262, 9. srpnja 2009. 13<br />
dostojno ljudskog ranga u razumnu političkom<br />
sustavu. Ali ta osoba nije stvarna<br />
osoba iz vašeg života, nego netko tko je<br />
upravo poput te osobe. I ne samo to. Dogradili<br />
ste je s još nekoliko dobrih osobina.<br />
Ali ni to nije sve. Ta osoba ima i dobre osobine<br />
kojih se niste mogli sjetiti. Osim toga,<br />
ona je od najranijeg djetinjstva odgajana<br />
od vrlo, vrlo mudrih i dubokoumnih ljudi<br />
za samo jednu zadaću: da vodi državu u<br />
kojoj vi živite. Ona je zapravo i svećenik.<br />
Ne nekog dalekog ili mrtvog boga čijom<br />
vas predodžbom lupaju po glavi i ispiru<br />
mozak. Ona je nešto što bismo opisali svećenikom<br />
jer nam je u današnjem svijetu<br />
ponestalo odgovarajućih izraza. On je provodnik<br />
duha, ali nije čarobnjak ili opsjenar,<br />
nego netko tko može stvoriti atmosferu<br />
dobra duha, otprilike kakvu osjetite na nekom<br />
jako dobrom koncertu. Budući da ga<br />
poznajete upravo kao ovako opisanog, vi<br />
njega, ili nju, bez nelagode možete voljeti, a<br />
znate da i on(a) voli vas, ne s visoka, poput<br />
povijesnih vladara, nego iskreno, kako mu<br />
dobar duh i nalaže. (O, kako volim kad se<br />
naježite od jeze i od muke na sâm spomen<br />
ljubavi u politici. Stvarno su vas zatrovali!)<br />
I dobili smo svojeg kralja! Ili kraljicu. I<br />
znamo da je to jedini istinit oblik vladavine.<br />
Znamo da je narod kojem pripadamo<br />
odjednom, iz čista mira, srdačan, zemlja je<br />
blagoslovljena obiljem. Činovnici i upravitelji<br />
služe svom vladaru s radošću. Znaju<br />
njegovu čestitost. Vladar služi svima, a da<br />
nigdje nema ni sluganstva ni manjka dostojanstva.<br />
On se brine za sve kao vaša baka<br />
s pletivom za vas, i voli sve, baš kao baka<br />
s pletivom svoje unuke. To mu je posao, a<br />
posao nam daje smisao, zar ne?<br />
ZASTOR, MOLIM! I mi znamo da je<br />
tako jedino pravo i istinito, znamo da se<br />
negdje neki dio nas sjeća tog osjećaja, mi<br />
smo nakratko uspostavili čitav jedan poredak<br />
u mašti, u jednoj besanoj noći o ponoći,<br />
pa ipak ne vjerujemo sebi, ne vjerujemo u<br />
čvrstoću vlastite imaginacije. Kao po zapovijedi<br />
vraćamo se racionalnosti koju su<br />
nam bičem utjerali u kosti poput straha.<br />
Izabrali smo vjerovati u laž i lažljivcima<br />
poklanjamo svoje povjerenje znajući da<br />
su lažljivci. Zahvaljujući tome, svijet se<br />
zauvijek promijenio i stanje nije reverzibilno.<br />
Nitko više neće popraviti svijet.<br />
Smijat ćete se mojoj ludosti. Vi znate<br />
da su nekad ljudi uistinu živjeli u kraljevstvima<br />
poput našeg kasnonoćašnjeg,<br />
ali odbijate se toga prisjetiti.<br />
Demokracija nije idealno uređenje, ali<br />
je najbolje koje imamo. To nije zato što<br />
drugo nismo u stanju izmisliti. To nije čak<br />
ni zato što takva nekoć nisu postojala. Ni<br />
zato što glupom slučajnošću živimo u čudnoj<br />
šumskoj zemlji u kojoj je vlast već po<br />
mentalitetu sinonim za pljačku, svejedno<br />
bili mi žrtve ili vinovnici, najčešće oboje.<br />
To je zato što smo invalidi bez imaginacije,<br />
izjelice bez strasti i rasipnici bez časti.<br />
Pokvaren naraštaj. I tako već dva milenija,<br />
tri, i više.<br />
Dajmo, okončajmo s tim. Zastor, molim!<br />
Predstava je odavno dosadna.