04.06.2013 Views

tema broja: subverzivno oglašavanje - Zarez

tema broja: subverzivno oglašavanje - Zarez

tema broja: subverzivno oglašavanje - Zarez

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

KOLUMNA<br />

POVRATAK KRALJA<br />

NE BUMO GLEDALI<br />

ŽIVIMO U<br />

VIŠEMILENIJSKOM<br />

SUMRAKU. TO JE<br />

VEĆ TAKO DUGO<br />

DA NAM SE SASVIM<br />

POBRKALO JE LI<br />

RIJEČ O SUMRAKU ILI<br />

ZORI. VJEROVANJE<br />

U NOVA SVANUĆA, U<br />

NAPREDAK OPĆENITO<br />

I U POLITIČKI<br />

POPRAVAK SVIJETA<br />

RAZVILO SE KAO<br />

NOVA RELIGIJA<br />

PRASKOZORJA, DOK<br />

NAM JE ZAPRAVO<br />

TEK DOČEKATI GLUHI<br />

SAT. NEVJEROJATNA<br />

LJUDSKA<br />

SPOSOBNOST: RAZVITI<br />

ČITAVU TEOLOGIJU NA<br />

BANALNOJ POGREŠCI<br />

U PROCJENI<br />

TRENUTKA<br />

NENAD PERKOVIĆ<br />

S vi<br />

— NAKRATKO SMO<br />

USPOSTAVILI ČITAV JEDAN<br />

POREDAK U MAŠTI,<br />

U JEDNOJ BESANOJ<br />

NOĆI O PONOĆI, PA<br />

IPAK NE VJERUJEMO<br />

SEBI, NE VJERUJEMO<br />

U ČVRSTOĆU VLASTITE<br />

IMAGINACIJE. KAO PO<br />

ZAPOVIJEDI VRAĆAMO SE<br />

RACIONALNOSTI KOJU SU<br />

NAM BIČEM UTJERALI U<br />

KOSTI POPUT STRAHA —<br />

znamo da je demokracija laž. Podvalili<br />

su nam. Nije idealno, ali je najbolje<br />

što imamo, cinično je zaključio engleski<br />

ratnik i gentleman. Nepogrešiva slutnja<br />

upućuje nas da je sve to laž premda smo<br />

zaboravili što bi to bilo idealno i, samim<br />

tim, najbolje. Zašto je demokracija laž?<br />

Neću se sad obrušiti na parlamentarizam,<br />

civilno društvo, tekovine Zapada itditd.<br />

Svejedno mi je u kakvoj državi živim. Politički<br />

ja sam kršćanin, što znači da za državu<br />

u kojoj bih volio živjeti na ovom i ovakvu<br />

svijetu nema mjesta već samom činjenicom<br />

prirode svijeta.<br />

“Pod maskom demokracije vlada merkantilistička<br />

oligarhija, a mi smo konzumerističko<br />

roblje.” To će vam reći svatko,<br />

od anonimna antiglobalističkog aktivista<br />

koji vjeruje u socijalizam i misli da taj misaoni<br />

hasnamus zaista ima i humano lice,<br />

do rimskog biskupa Ratzingera, koji vjeruje<br />

da nije nikakva hula ako ga se zove<br />

ocem s velikim O, i to još svetim. Mislim<br />

li dakle, poput rimskog pape i antiglobalista,<br />

kako po tom pitanju treba nešto pod<br />

hitno učiniti? Naravno da ne. Svako činjenje<br />

je krivo činjenje, kaže nam iskustvo.<br />

Ionako je pitanje koliko je demokracija<br />

uopće maska, a koliko sâmo lice propasti.<br />

Standardno pitanje – koja je alternativa demokraciji<br />

ako dosad ništa nije uspjelo – pitanje<br />

je nepotrebno jer alternativu također<br />

svi zapravo znamo. Samo smo je zaboravili.<br />

Ona izbija u svojim nakaradnim oblicima i<br />

najbolje je možete osjetiti kad puku, ili plebsu,<br />

zatreperi srce pred malim kočopernim<br />

diktatorima, za koje je spreman ne samo<br />

iznova i iznova zaokružiti glasački listić,<br />

nego se i tući po krčmama, a bome i poći<br />

u rat. Ljudi po kuhinjama i birtijama sline<br />

o “čvrstim rukama” i “čeličnim metlama”<br />

kad god žele izraziti svoje istinsko mišljenje<br />

o politici i stanju u društvu.<br />

IL PRINCIPE – BAKICA S PLE-<br />

TIVOM Ako ste donekle tankoćutniji,<br />

ako ste još i dobili pristup kakvom-takvom<br />

obrazovanju, pa makar i suvremenom materijalističkom,<br />

kljastu i razvodnjenu poput<br />

šećerne vodice, tada će vam u neke duboko<br />

zapretene i zaboravljene žice nježno zatitrati<br />

(pa makar i podsvjesno, u dijelu svijesti<br />

kojeg se inače stidite kao djetinjastog) ideje<br />

poput Tolkienovih: o svijetu u kojem se (vilenjačka)<br />

kraljevstva rasprostiru<br />

poput dragulja prosutih fantastičnim<br />

svjetovima i bit ćete<br />

sretni što se možete uključiti,<br />

barem dok čitate, u bogat svijet<br />

jednog maštovitog čovjeka.<br />

Sad je već jasno kamo ciljam.<br />

Ali ne odmahujte rukom unaprijed,<br />

učinite još taj mali napor<br />

s ovim tekstom. Dakle, idealni<br />

je oblik vladavine – monarhija.<br />

Ipak ste odmahnuli rukom! Ne<br />

čudim vam se, naslage formalnog<br />

obrazovanja još od studentskih<br />

dana neprobojne su za<br />

takvu ludost. Ali kao suveren<br />

Čudne šume tu si ludost mogu<br />

priuštiti. Zato na trenutak<br />

ostavite što znate. Tražim taj trenutak da<br />

zamislite nešto osobno, da pođete od sebe<br />

i svojih iskustava i uspomena.<br />

Dozovite u sjećanje najbolju osobu koju<br />

ste ikad poznavali. Čak ne mora biti netko<br />

kog ste poznavali osobno. Nekog pretka iz<br />

obiteljskih priča, ili baku koja vas je čuvala<br />

kad ste bili mali, nekog susjeda za kog su<br />

svi govorili kako je plemenit, svoju mamu,<br />

tatu, bilo koga... Jeste li zamislili? Samo<br />

polako. Može biti i lik iz literature, junak<br />

fi lma, samo je važno da stvarno mislite kako<br />

je to bila najbolja osoba. Bi li to bila osoba<br />

za koju biste voljeli da vlada vašom državom?<br />

Sad vas vidim gdje se smijuljite: vaša<br />

bakica s pletivom u Banskim dvorima... Ali<br />

čekajte, nismo gotovi. Kako su ljudi iz naših<br />

života previše određeni svojim situacijama,<br />

zamislite neku osobu koja bi im bila slična,<br />

dapače, poboljšana verzija. Nije vam valjda<br />

zakržljala maštovitost? To ne bi trebalo biti<br />

tako teško kad jednom imate model. Ali<br />

ako vam slučajno padne na pamet da je gospođa<br />

Kosor poboljšana verzija vaše bake s<br />

pletivom, onda ste u gadnu sosu, vjerujte.<br />

Neću vam čak ni reći u kakvu.<br />

Kad sam vas namjerno natjerao na sentiment<br />

drage osobe, htio sam da zaboravite<br />

na politiku gdje su svi pokvareni i zapravo,<br />

budimo realni, zločesti po defaultu, bez obzira<br />

na moguće iskrene namjere. Jer: tko<br />

može biti dobar ako nije živ? A tko može<br />

biti živ ako se stavi u funkciju mrtva parlamentarnog<br />

ustroja koji melje i dahće kao<br />

parni stroj za pravljenje lutaka? Postati političar,<br />

čak postati “građanin kao politički<br />

subjekt”, svojevrsna je pupetizacija, odricanje<br />

od vlastite ljudskosti u korist apstraktna<br />

postrojenja paradoksalne proceduralnosti,<br />

to gotovo da je ravno samoubojstvu, dakle<br />

izravno koketiranje s grijehom. Nije korumpiranost<br />

ljudi u sustavu razlog nefunkcioniranja<br />

“pravne države”, pa da zato Glavaš<br />

prima masnu dužnosničku plaću dok je u bijegu<br />

pred zakonom, ili policija privodi sudu<br />

i maltretira čovjeka tuženog za klevetu po<br />

privatnoj osnovi, ali tuženog od kriminalca<br />

koji je u bijegu i nedostupan policiji, ili bilo<br />

koji drugi slučaj sličnog “nefunkcioniranja”.<br />

O, funkcionira sustav, itekako! Nije stvar u<br />

korupciji unutar sustava, korumpirajući je<br />

sustav sam.<br />

DALEKO OD DALEKOG I MRTVOG<br />

BOGA Zato sentiment drage osobe. Htio<br />

sam da pomislite na nekog za kog vam ne<br />

bi bilo žao, ili vas ne bi bilo strah, i ne biste<br />

bili ljubomorni što vlada. Mora biti netko za<br />

kog bi svima bilo drago da je baš on vladar,<br />

jer nas poznaje, i voli i želi nam sreću i dobro<br />

i zdravlje i obilje. I pritom je živ.<br />

Opet smo opasno blizu očinske fi gure<br />

diktatora koji fascinira priproste ljude. Ali<br />

vi niste priprosti, niste ni glupi. Igrate sa<br />

mnom jedan mali RPG jer ne možete spavati.<br />

A gluhi je sat.<br />

Dosad smo pretpostavili da je svijet uređen<br />

tako da je vladar netko kog poznajete<br />

i koga smatrate najboljom osobom, i tako<br />

zaista mislite jer tu osobu zaista poznajete,<br />

a ne radi kakva političkog marketinga. U<br />

našoj maštariji takvo što ne postoji, nije<br />

zarez, xi /261–262, 9. srpnja 2009. 13<br />

dostojno ljudskog ranga u razumnu političkom<br />

sustavu. Ali ta osoba nije stvarna<br />

osoba iz vašeg života, nego netko tko je<br />

upravo poput te osobe. I ne samo to. Dogradili<br />

ste je s još nekoliko dobrih osobina.<br />

Ali ni to nije sve. Ta osoba ima i dobre osobine<br />

kojih se niste mogli sjetiti. Osim toga,<br />

ona je od najranijeg djetinjstva odgajana<br />

od vrlo, vrlo mudrih i dubokoumnih ljudi<br />

za samo jednu zadaću: da vodi državu u<br />

kojoj vi živite. Ona je zapravo i svećenik.<br />

Ne nekog dalekog ili mrtvog boga čijom<br />

vas predodžbom lupaju po glavi i ispiru<br />

mozak. Ona je nešto što bismo opisali svećenikom<br />

jer nam je u današnjem svijetu<br />

ponestalo odgovarajućih izraza. On je provodnik<br />

duha, ali nije čarobnjak ili opsjenar,<br />

nego netko tko može stvoriti atmosferu<br />

dobra duha, otprilike kakvu osjetite na nekom<br />

jako dobrom koncertu. Budući da ga<br />

poznajete upravo kao ovako opisanog, vi<br />

njega, ili nju, bez nelagode možete voljeti, a<br />

znate da i on(a) voli vas, ne s visoka, poput<br />

povijesnih vladara, nego iskreno, kako mu<br />

dobar duh i nalaže. (O, kako volim kad se<br />

naježite od jeze i od muke na sâm spomen<br />

ljubavi u politici. Stvarno su vas zatrovali!)<br />

I dobili smo svojeg kralja! Ili kraljicu. I<br />

znamo da je to jedini istinit oblik vladavine.<br />

Znamo da je narod kojem pripadamo<br />

odjednom, iz čista mira, srdačan, zemlja je<br />

blagoslovljena obiljem. Činovnici i upravitelji<br />

služe svom vladaru s radošću. Znaju<br />

njegovu čestitost. Vladar služi svima, a da<br />

nigdje nema ni sluganstva ni manjka dostojanstva.<br />

On se brine za sve kao vaša baka<br />

s pletivom za vas, i voli sve, baš kao baka<br />

s pletivom svoje unuke. To mu je posao, a<br />

posao nam daje smisao, zar ne?<br />

ZASTOR, MOLIM! I mi znamo da je<br />

tako jedino pravo i istinito, znamo da se<br />

negdje neki dio nas sjeća tog osjećaja, mi<br />

smo nakratko uspostavili čitav jedan poredak<br />

u mašti, u jednoj besanoj noći o ponoći,<br />

pa ipak ne vjerujemo sebi, ne vjerujemo u<br />

čvrstoću vlastite imaginacije. Kao po zapovijedi<br />

vraćamo se racionalnosti koju su<br />

nam bičem utjerali u kosti poput straha.<br />

Izabrali smo vjerovati u laž i lažljivcima<br />

poklanjamo svoje povjerenje znajući da<br />

su lažljivci. Zahvaljujući tome, svijet se<br />

zauvijek promijenio i stanje nije reverzibilno.<br />

Nitko više neće popraviti svijet.<br />

Smijat ćete se mojoj ludosti. Vi znate<br />

da su nekad ljudi uistinu živjeli u kraljevstvima<br />

poput našeg kasnonoćašnjeg,<br />

ali odbijate se toga prisjetiti.<br />

Demokracija nije idealno uređenje, ali<br />

je najbolje koje imamo. To nije zato što<br />

drugo nismo u stanju izmisliti. To nije čak<br />

ni zato što takva nekoć nisu postojala. Ni<br />

zato što glupom slučajnošću živimo u čudnoj<br />

šumskoj zemlji u kojoj je vlast već po<br />

mentalitetu sinonim za pljačku, svejedno<br />

bili mi žrtve ili vinovnici, najčešće oboje.<br />

To je zato što smo invalidi bez imaginacije,<br />

izjelice bez strasti i rasipnici bez časti.<br />

Pokvaren naraštaj. I tako već dva milenija,<br />

tri, i više.<br />

Dajmo, okončajmo s tim. Zastor, molim!<br />

Predstava je odavno dosadna.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!