VIZUALNA KULTURA zarez, xi /261–262, 9. srpnja 2009. 20 DIZAJN MLADIMA! IZVJEŠTAJ S MARIBORSKOG FESTIVALA KREATIVNIH KOMUNIKACIJA, VAŽNE REGIONALNE SMOTRE USREDOTOČENE NA MLADE AUTORE Magdalena, 11. međunarodni festival kreativnih komunikacija, Maribor, od 21. do 23. svibnja 2009. BOJAN KRIŠTOFIĆ U Mariboru se od 21. do 23. svibnja održala Magdalena, 11. međunarodni festival kreativnih komunikacija (11th International Festival of Creative Communication) u sklopu kojeg su Maribor posjetili važni autori s područja grafi čkog dizajna i vizualnih komunikacija, organizirano je nekoliko izložbi i kreativnih radionica, a priređeno je i par veselih tuluma… Među izložbama je svakako najvažnija (i najposjećenija) bila ona natječajna, a Magdalena festival osobit je po tome što sudjelovanje u konkurenciji za nagrade dopušta samo dizajnerima mlađima od 30 godina. Stoga svake godine većinu natjecatelja čine studenti, a studentski radovi, uglavnom neopterećeni pragmatičnim zahtjevima tržišne isplativosti i prilagodljivosti, služe kao dobar pokazatelj novih kretanja u području vizualnih komunikacija. Magdalena je rasadnik mladih talenata, a većini su natjecatelja nagrade tog festivala prva važnija strukovna priznanja. RAZNOLIKOST KULTURNE PO- NUDE Budući da sam ove godine Magdalenu prvi put posjetio, bilo mi je teško procijeniti koliko je taj festival bitan za sam grad Maribor i raznolikost njegove kulturne ponude. Premda je središte događanja svake godine Narodni dom Maribor, a promotivni citylight plakati i festivalski transparenti istaknuti su na ključnim gradskim punktovima, relativno malen broj onih djelomično zainteresiranih, nestručnih posjetitelja na izložbama, ostavlja dojam nevelike zainteresiranosti građana za festival koji ipak predstavlja jednu od važnijih kulturnih industrija. Ipak, kako izložbe traju bitno duže od samog festivala, na temelju viđenog neću donositi defi nitivne zaključke, no Magdalena ima imidž opsegom događanja malena, ali brojem sudionika, koncepcijom i selekcijom izložbi, značajna festivala. Čini se kako takav imidž odgovara organizatorima – dovoljno je obratiti pažnju na festivalske nagrade, GoldenBra i SilverBra, duhovite male skulpture željeznih grudnjaka, da se shvati kako Magdalena njeguje tradiciju lucidne igre, eksperimenta i nekonvencionalnih dizajnerskih pristupa. Orijentacija festivala prema studentima i mlađim profesionalcima svaku mu godinu osigurava neophodnu dozu svježine, zaigranosti, ali i posve originalne kvalitete. Pored natječajne izložbe koja je zauzela prostor čak tri gradske umjetničke galerije, najvažnija ovogodišnja izložba bila je ona retrospektivna Mirka Ilića, i to u nešto opsežnijem postavu nego što smo imali priliku vidjeti u Zagrebu. Kustos je izložbe Dejan Kršić, koji time nastavlja aktivno promovirati rad svog kolege, a drugi dan festivala njih dvojica organizirali su i stručno vodstvo kroz izložbu. Izložba obuhvaća sve faze Ilićeva stvaranja, od ranih stripova i ilustracija iz Poleta do recentnih političkih ilustracija, komercijalnog dizajna, prijeloma magazina i sl. Posjetitelju upućenom u Ilićev rad izložba nije ponudila veća iznenađenja, premda je veći broj novijih radova nego na zagrebačkoj izložbi svakako pomogao dubljem upoznavanju ovdašnje publike s međunarodnom fazom njegove karijere. Osobno su me najviše privukla Ilićeva rješenja omota glazbenih ploča iz osamdesetih godina, gdje je vrlo primjetan nevjerojatno širok raspon izvođača čiju je glazbu Ilić vizualno interpretirao. Pri tome se ističe zanimljiv paradoks – naime, kod tolikog <strong>broja</strong> klijenata teško je izbjeći oscilacije u kvaliteti, ali postavlja se pitanje jesu li vizualna rješenja koja uvjetno možemo proglasiti manje atraktivnima, šablonskima ili formalističkima doista sama po sebi takva, ili zapravo savršeno korespondiraju s karakterom same glazbe? Većina omota takvih karakteristika pripada pločama upravo onih glazbenih sastava koji ni svojom glazbom nisu odstupali od estradnog prosjeka. Mirko Ilić također je vodio jednu od kreativnih radionica, nazvanu Codesig workshop, čiji su se sudionici uglavnom bavili proučavanjem kreativne izrade koncepata za projektne zadatke, uz osnovna vizualna rješenja defi niranih problema. Ostale radionice bile su Interaction Design Workshop voditelja Ivice Mitrovića, Michaela Smytha, Erika Sandelina i Magnusa Tornstennssona, posvećene dizajnu novih medija interakcije, odnosno ljudske komunikacije te dvije fotografske radionice, od kojih je prva upoznavala sudionike s poviješću fotografi je pod vodstvom Suzan Celec, dok je druga bila posvećena fotografi ranju muškog akta u interijeru i eksterijeru, a vodila ju je Maja Šivec. Ostali gosti festivala održali su nekoliko zanimljivih predavanja vezanih mahom uz sadržaje radionica, uglavnom u domeni dizajna interakcije. S druge strane, predavači Ian Willingham i Karthik Acharya, također članovi žirija, održali su predavanja na temu uloge dizajna u održivom razvoju tehnologije i komunikacije i odnosu industrije i prirode. IMPOZANTAN BROJ RADOVA Na natječajnu izložbu pristigao je doista impozantan broj radova, koji su podijeljeni u 11 kategorija – small print, small promos, outdoor design, motion design, interactive design, experimental design, logotypes, magazine & newspaper design, book design, cd cover design i typography. Radovi su pristigli iz čak 12 zemalja, od kojih većina iz Hrvatske (198), Slovenije (115) te Bosne i Hercegovine (62), što jasno pokazuje kako je Magdalena, unatoč međunarodnom karakteru, festival važan prvenstveno na regionalnoj razini. Stoga je zanimljivo da je iz Makedonije stigao samo jedan rad. Međunarodni žiri u sastavu Ian Willingham (UK), Artemy Lebedev (Rusija), Karthik Acharya (Indija), Nikola Đurek (Hrvatska), Vladan Srdić (Slovenija) i Christopher Pearson (UK) morao je dodijeliti po dvije nagrade u svakoj kategoriji radova te GoldenBra za mladog dizajnera godine, za općenito najbolji dizajn, najbolju animaciju, najbolje korištenje fotografi je u komunikaciji, najbolju kombinaciju dizajna i reklamne poruke i najbolji dizajn malih oglasa. Glavna nagrada festivala – nagrada Magdalena, dodjeljuje se najboljem od zlatom nagrađenih radova. Ove godine glavna nagrada dodijeljena je Ajni Zatrić za Urban calendar for the city of Sarajevo, rad koji kombinira formu klasična zidnog kalendara i umjetničke instalacije u prostoru – dizajnerica zadire u javni, urbani okoliš u originalnom pokušaju komunikacije s građanima Sarajeva. Svaka od dvanaest ilustracija kalendara fotografi ja je jedne od autoričinih intervencija na sumorne gradske površine i zapuštene urbane objekte. Te vizualne intervencije simbolično prikazuju one duhovne i moralne vrijednosti koje su tokom rata i poraća u Sarajevu postale ozbiljno ugrožene, a njihova ponovna afi rmacija među stanovnicima grada u autoričinoj interpretaciji postaje nužna za njegov opstanak. Primjerice, autorica je na kamenom nasipu rijeke Miljacke, točno ispred sarajevskog Pravnog fakulteta, velikim slovima i vodootpornom bojom napisala riječ “istina” koju promjenjiva razina vode svako malo sakrije, no kako se rijeka spusti, riječ se uvijek ponovno otkrije. Taj vrlo jednostavan, no izrazito snažan vizualni simbol istovremeno optužuje i iskupljuje – upućuje na temeljni nedostatak istine i prevlast laži koja je dominirala Sarajevom tokom ratnog razdoblja te nužnost otkrivanja istine kako bi se nečija krivnja za ratna razaranja i genocid civila nepobitno utvrdila, a svaki pojedinac u vlastitom izravnu suočavanju s istinom preispitao svoju odgovornost za sveopću mržnju koja je poticala ratne sukobe. I druge intervencije podjednako su efektne. Autorica je jednu ruiniranu fasadu obojila duginim bojama koje su međunarodni simbol tolerancije, prihvaćanja različitosti. Na fasadu je također aplicirala brojčane informacije kalendara, no izostavila je brojku šesnaest, budući da je 16. listopad Međunarodni dan tolerancije. Izostavljanje tog nadnevka jasno upućuje na manjak tolerancije u poratnom Sarajevu. DOJMLJIV PROJEKT GoldenBra za općenito najbolji dizajn dodijeljen je Sarah Baron Brljević, studentici Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Riječ je o eksperimentalnim kulturnim novinama Jewro koje pišu isključivo o umjetnicima i kulturnim radnicima židovskog porijekla. Luksuzan prijelom novina u kontrastu je s jeftinim papirom i lošom kvalitetom tiska, no tome su uzrok niski produkcijski uvjeti karakteristični za studentske radove. Unatoč tome, Jewro je dojmljiv projekt čiji je ključni element originalan način pakiranja, podjednako funkcionalan i simboličan. Novina se nekoliko puta presavija i zatim po sredini steže žutom kartonskom vrpcom na koju su aplicirani glava novine i navigacijski orijentiri za najvažnije tekstove. Taj zahvat, premda u određenoj mjeri duhovit, primarno ističe duboku političku poruku – žuta je vrpca na morbidan način postala jedan od simbola Holokausta i patnji židovskog naroda, a njeno povezivanje s tako svakodnevnim predmetom kao što su tjedne novine prilog je sprečavanju pogubna zaborava zločina. To također podsjeća kako su takvi zločini dio stvarnosti koja se ne može zanemariti i čiju sliku često iskrivljuju različiti mediji. Oba rada nagrađena glavnim nagradama izraziti su primjer društveno odgovornog dizajna i vrlo su daleko od područja marketinških komunikacija. Zbog nedostatka prostora, čitatelje zainteresirane za pregled ostalih nagrađenih radova upućujem na web stranicu Magdalene: www.magdalena.org, gdje je moguće vidjeti i one radove koji nisu nagrađeni, a među kojima ima vrlo dojmljivih rješenja. Visoka kvaliteta pristiglih radova svakako pridonosi reputaciji festivala, a jedini ozbiljniji organizacijski propust jest nedostatak relevantna, iscrpna kataloga, koji bi mogao poslužiti kao referenca za buduća istraživanja, ali i na duži rok promovirati rad natjecatelja. Ovako se pri naknadnom promatranju moramo zadovoljiti manjim katalogom koji obuhvaća samo šturi popis radova, a za festival Magdalenine kvalitete to ne može biti dovoljno. Ipak, nedostatak tiskovnog materijala kompenzira online arhivistika pa je na stranicama Magdalene moguće vidjeti i nagrađene radove s proteklih izdanja festivala.
OGLAS zarez, xi /261–262, 9. srpnja 2009. 21
Change language