You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
KNJIGE<br />
PECANJE LUDILA<br />
NAJPOZNATIJI NASLOV KULTNOG PISCA<br />
AMERIČKE KONTRAKULTURE I JEDAN OD<br />
NAJPOPULARNIJIH underground ROMANA<br />
UOPĆE PRVI JE PUT PREVEDEN NA HRVATSKI<br />
SINIŠA NIKOLIĆ<br />
N e<br />
znam kako je s vama, ali lov na pastrve,<br />
bilo gdje, pa tako i u Americi,<br />
zadnja je stvar koju bi čovjek pomislio staviti<br />
u roman. Iako sve pa tako i ta benigna<br />
<strong>tema</strong> može poslužiti svrsi, ipak taj ribički<br />
motiv ne čini se pretjerano književno potentnim.<br />
To je možda i potaknulo Richarda<br />
Brautigana, jednog od neobičnijih likova<br />
na američkoj alternativnoj literarnoj sceni<br />
sredine prošlog stoljeća, da se prihvati teme<br />
svog omiljenog hobija i iskuša je u fi kcionalnoj<br />
proznoj formi. S kakvim rezultatima,<br />
možemo odnedavno svjedočiti čitajući hrvatski<br />
prijevod Brautiganova najpoznatijeg<br />
proznog djela, istovremeno i prvi cjeloviti<br />
prijevod Brautigana na hrvatski jezik uopće.<br />
Da stvar bude zanimljivija, Lov na pastrve<br />
u Americi (1967) svojevremeno je postigao<br />
velik uspjeh donijevši svojem tvorcu slavu<br />
i novac, koji je Brautigan podjednako brzo<br />
potrošio ne znajući kako se nositi s teretom<br />
uspjeha kao ni s količinom novca koji je tog<br />
do tada siromašnog pisca jednostavno preplavio,<br />
ali je poput svake poplave i otplavio<br />
dio njegova dotašnjeg integriteta i ostavio<br />
ga tek u nešto malo boljoj materijalnoj<br />
situaciji od početne.<br />
NAIVNA KAKOFONIJA Svakoga tko<br />
je pročitao djelo to neće začuditi, jer se bizarnijeg<br />
teksta dade teško zamisliti, i to u<br />
njegovoj “najkonvencionalnijoj” mogućoj<br />
formi. Iako se ovaj prozni uradak najčešće<br />
naziva romanom, riječ je prije o izrazito<br />
fragmentiranu djelu slabo povezanu osnovnim<br />
motivom - ribolovom. Anonimni pripovjedač<br />
je personaliziran, a pripovijeda<br />
o svojoj životnoj i metafi zičkoj fascinaciji i<br />
povezanosti s lovom na pastrve u Americi,<br />
od ranog djetinjstva do ranih srednjih godina<br />
samog autora - u prvom licu jednine,<br />
tzv. ja-formi. Tu međutim cijela stvar ne<br />
završava, nego tek počinje.<br />
Sam roman ne razvija neku “radnju”<br />
u klasičnom smislu riječi, nego stvara mozaik<br />
djelića jednog, tadašnjoj kulturnoj<br />
dominanti nepoznatog života alternativne<br />
Amerike, poglavito Zapadne obale i njezina<br />
kontinentalnog dijela. Djelo je podijeljeno<br />
u 47 fragmenata u rasponu od<br />
jedne do četiri stranice, pa sasvim dobro<br />
funkcionira i kao zbirka neobičnih priča,<br />
fl uidno povezanih temom ribolova, ali i<br />
kao pomaknut “priručnik” zaljubljenika<br />
u lov na pastrve bilo gdje, a silom prilika<br />
ponajviše u Americi.<br />
Osnovna je karakteristika Brautiganova<br />
stila, kako ističu mnogi stručnjaci, “naivna<br />
kakofonija” događaja. On polazi od sasvim<br />
malih i jednostavnih dnevnih zbivanja,<br />
kao što je “nevin” odlazak u ribolov,<br />
na izlet ili u kupovinu. Tada pripovjedač<br />
naiđe na, primjerice, sasvim bijele stube<br />
koje su se izdaleka pričinjale potokom, star<br />
i neupotrebljiv poljski toalet s tankoćutnom<br />
osobnošću, stada ovaca neugodna mirisa s<br />
pastirom neobično nalik na dobroćudna<br />
Adolfa Hitlera itd. U tom svijetu predmeti,<br />
ljudi, biljke, životinje, ideje i riječi iznenada<br />
poprimaju neku drugu dimenziju, a sasvim<br />
uobičajene i svakidašnje pojave postaju<br />
subjekti jednog drugog reda zbivanja, tako<br />
da pričica završi u nekoj drugoj, metaforičkoj,<br />
poetskoj “zbilji”.<br />
Koju god pričicu ili fragment izdvojili,<br />
u svima će se očitovati, kod svakoga na<br />
drugi način, isto tvorbeno načelo: kao u<br />
nekoj izrazito metaforičkoj pjesmi, stvarnost<br />
poprima zakonitosti kakva zen-budističkog<br />
koana u kontekstu tipičnu za<br />
amerčku provinciju i život “malih”, na<br />
prvi pogled nebitnih ljudi. Tako se početna<br />
prozna ili, još bolje rečeno, “prozaična”<br />
situacija nepredvidivo i spontano, takorekuć<br />
“naivno” prelijeva u poezijsku zbilju.<br />
Nižući fragmente banalna svagdana, preslagujući<br />
djeliće naše uobičajene stvarnosti,<br />
Brautigan postiže začudan učinak jer<br />
sve istovremeno poznato i blisko neočekivano<br />
otklizi u podjednako prihvatljivo,<br />
ali semantički nepoznato i udaljeno. Tako<br />
sažimanjem, na suženu prostoru kratke<br />
priče, djelatnom, otjelovljenom, “produženom<br />
metaforom” postiže učinak opsegom<br />
male ali simboličkim značenjem velike<br />
“specifi čne težine”. Zato je svaka od njegovih<br />
pričica zapravo samostalna cjelina<br />
koju se može doživljavati uvijek ponovo<br />
na drugi način, neovisno o ostatku djela,<br />
ali i neobično nabijena značenjima, kao<br />
poduža pjesma u prozi - svaka svoj vlastiti<br />
univerzum.<br />
ALKOHOL, LUDNICA I CIRKUS<br />
BUHA U tom pogledu posebno su zanimljivi<br />
njegovi opisi, koji se najčešće služe<br />
tim, upravo “brautiganskim” metaforama.<br />
One su podjednako pjesnički relevantne ali<br />
i riskantne, na rubu autoironije, pa intrigira<br />
njihova nepredvidiva asocijativnost. Na primjer,<br />
u kratkoj pričici naslovljenoj Ribnjak<br />
za alkiće autor, već u svojoj odrasloj dobi,<br />
započinje crticu na sljedeći način: “Jesen se<br />
poigravala, poput jurećeg vlaka u lunaparku<br />
s biljkom mesožderkom, jeftinim vinom i<br />
ljudima koji piju taj slad, ljudima koji su<br />
odavno nestali, osim mene.” U nastavku<br />
pripovijeda o sastanku sa svojim boemskim<br />
prijateljima u “parkiću ispred crkve” na trgu<br />
Georga Washingtona u San Franciscu, u<br />
okrilju kipa Benjamina Franklina. Sigurni<br />
od policije, oni pomalo pijuckaju vino i razgovaraju<br />
o svojim planovima u budućnosti,<br />
jer sva su trojica umjetnici. S obzirom na<br />
to da su druga dvojica u kriznoj fazi života,<br />
razmišljaju o razmjerno radikalnim rješenjima:<br />
ili će otvoriti cirkus buha ili će se<br />
dati zatvoriti u ludnicu.<br />
“Pričali su kako napraviti malu odjeću<br />
za buhe, tako da im se zalijepe komadići<br />
šarenog papira na leđa. Govorili su kako<br />
je u treniranju buha važno da postanu ovisne<br />
o hrani koju im nudite. To se radi tako<br />
da ih pripustite da se hrane na vama u sasvim<br />
određeno vrijeme. Pričali su i kako<br />
će napraviti mala kolica za buhe i stoliće i<br />
bicikliće. Ulaz u svoj cirkus buha naplaćivat<br />
će pedeset centi. Taj je posao imao sigurnu<br />
budućnost. Možda čak dospiju u emisiju<br />
Eda Sullivana. Oni naravno još nisu imali<br />
svojih buha, ali ih se lako moglo domoći s<br />
bijele mačke.”<br />
Nakon još nekoliko zaključaka<br />
o inteligenciji buha <strong>tema</strong><br />
se iscrpla i prijatelji su nastavili<br />
piti dok je vrijeme prolazilo.<br />
“Sada se već počeo hvatati sumrak<br />
i zemlja se počela hladiti,<br />
onako kako već priliči vječnim<br />
procesima, a uredske djevojke, nalik pingvinima,<br />
počele su se vraćati Montogomeryjevom<br />
ulicom. Žurno bi pogledavale prema<br />
nama i u glavicama registrirale: alkići.”<br />
Razgovor je skrenuo na temu prezimljavanja<br />
u ludnici. Umjetnici su “...pričali<br />
kako bi u ludnici bilo toplo, s televizijom,<br />
čistim plahtama na mekim krevetima, o<br />
hamburgerima i pire krumpiru, o plesu s<br />
kuharicama jednom tjedno, čistoj odjeći, o<br />
zaključanim britvama i prekrasnim mladim<br />
sestrama, studenticama. Ah, da, budućnost<br />
je bila u ludnici. Prezimiti tamo uopće ne bi<br />
bilo loše”, zaključit će svoju pričicu autor.<br />
Prizorište epizode je poznati trg u<br />
San Francisku, koji je zajedno s kipom<br />
Franklina, inače na naslovnici jednog od<br />
američkih izdanja Lova, postao simbolom<br />
kontrakulturnog hipi-pokreta sredine<br />
šezdesetih godina prošloga stoljeća. Pri-<br />
Richard Brautigan, Lov na<br />
pastrve u Americi, s engleskoga<br />
preveo Saša Drach; Šareni dućan,<br />
Koprivnica, 2008.<br />
čica dobro dočarava atmosferu, spleen tog<br />
pokreta iznutra, upravo bizarnim detaljima-<strong>tema</strong>ma<br />
razgovora aktera te generacije,<br />
pri čemu je teško reći što je bizarnije:<br />
ideja o cirkusu buha ili namjeran odlazak<br />
u ludnicu. Da “veselje” bude veće, i sam<br />
je Brautigan imao slično iskustvo sredinom<br />
pedesetih, kad je baš s namjerom<br />
prezimljavanja u nekoj državnoj instituciji,<br />
zatvoru ili ludnici svejedno, razbio izlog.<br />
Završio je međutim u državnoj ludnici u<br />
Oregonu, gdje su mu dijagnosticirali paranoidnu<br />
shizofreniju i kliničku depresiju<br />
i gdje je bio podvrgnut elektrošokovima.<br />
zarez, xi /261–262, 9. srpnja 2009. 56<br />
— NIŽUĆI FRAGMENTE<br />
BANALNA SVAGDANA,<br />
PRESLAGUJUĆI DJELIĆE<br />
NAŠE UOBIČAJENE<br />
STVARNOSTI, BRAUTIGAN<br />
POSTIŽE ZAČUDAN<br />
UČINAK JER SVE<br />
ISTOVREMENO POZNATO<br />
I BLISKO NEOČEKIVANO<br />
OTKLIZI U PODJEDNAKO<br />
PRIHVATLJIVO, ALI<br />
SEMANTIČKI NEPOZNATO I<br />
UDALJENO —<br />
To je ona ista bolnica u kojoj je snimljen<br />
glasoviti fi lm Miloša Formana Let iznad<br />
kukavičjeg gnijezda (1975), a s obzirom<br />
na to da je sudbina Brautigana i lika kojeg<br />
nadahnuto interpretira Jack Nicholson u<br />
nekim aspektima slična, nije isključeno<br />
da je upravo Brautiganovo iskustvo bilo<br />
povod za istoimeni roman Kena Keseya, a<br />
onda i fi lm snimljen po njemu. Kako bilo,<br />
generacijsko konfrontiranje američkog<br />
establišmenta i brautiganovske kontrakulture<br />
San Francisca omogućilo je nastanak<br />
ove neobične knjige kao i njezin neobičan<br />
uspjeh i popularnost.<br />
ČOVJEK ZVAN LOV NA PASTRVE<br />
Jedna od stvari koja je za to bila zaslužna<br />
je i činjenica koja ima uporište u samom<br />
djelu. Lov na pastrve u Americi nije samo<br />
<strong>tema</strong>tski i sadržajno naslov Brautiganova<br />
romana, nego se po već opisanoj poetičkoj<br />
metodologiji višestruko personalizira, zadobiva<br />
svoj vlastiti život i postaje gotovo<br />
kontrakulturni pokret u raznolikim, najčešće<br />
neočekivanim manifestacijama. Tako u<br />
samom djelu postoji lik imenom Mali Lov<br />
na pastrve u Americi, zatim je tu hotel naslovnog<br />
imena, Lovu se pišu pisma, prati ga<br />
FBI, Lov piše pisma obožavateljima, Lovu<br />
se izvodi balet itd. To samorazumljivo i <strong>tema</strong>tski<br />
nerazjašnjeno institucionaliziranje<br />
jednog naslova u samom djelu rezultiralo<br />
je i svojevrsnim pokretom u stvarnosti: postoji<br />
band američke folk-rock-glazbe istoga<br />
imena, kao i neki ljudi koji su svoje ime<br />
promijenili u naslov ovoga romana (npr.<br />
Peter Eastman iz Kalifornije, koji i dandanas<br />
predaje engleski u Japanu - gdje je<br />
Brautigan neobično popularan). Tako je<br />
ovaj roman postao puno više od zanimljiva,<br />
manje-više uspješna i nadahnuta književnog<br />
eksperimenta. I to sasvim zasluženo, ako se<br />
tako može reći.<br />
Iako se Brautigana povezuje s beatgeneracijom<br />
književnika Zapadne obale<br />
šezdesetih i sedamdesetihih godina, on je<br />
sam ustrajno odbijao biti smješten u taj<br />
kontekst. Zato ga književni povjesničari<br />
smještaju u širi kontekst kontrakulture<br />
San Francisca tog vremena. Rođen 1935. u<br />
Tacomi, u državi Washington, pripadajući<br />
većim dijelom svog života depriviranim i<br />
siromašnim bijelim autsajderima američkog<br />
krajnjeg Zapada, on je u svom radu od te<br />
gubitničke i desperatne proze “izvojevao”<br />
najčudesniju poeziju koju roman može tolerirati<br />
a da ne izgubi svoj identitet. Brautigan<br />
je te okvire rastezao do krajnjih granica, ali<br />
je uvijek znao naći svoj prepoznatljiv glas i<br />
put natrag u okvire iz kojih je krenuo. Zato<br />
nikada nije završio u društvu neuspjelih,<br />
apstraktnih eksperimenata, nego onih u načelu<br />
pitkih, pomalo bizarnih, ali za čitatelje<br />
sasvim komunikativnih djela.
Change language