BREZ - Javni sklad republike Slovenije za kulturne dejavnosti

poročilo
Miješao sam pijesak,
išao sam s mukom,
ljepotu sam htio dotaknuti rukom.
Rukom htjedoh pomilovati sunce,
opeče me užarena masa.
Zlatne zrake pokrio je pijesak,
na Nilu se ljepota bjelasa.
Tražio sam odaje faraona
i dvorane učenih glava.
Faronu nigdje ni traga,
put je pijeskom posut bio
u pustinji gdje se krio.
Ostale su odaje prazne,
bez mirisa i zlata,
hladna piramida sa hiljadu vrata.
I Nefretete je bila na izboru ljepotica
za miss svijeta.
Ni rijeka nije bila ista,
ni njeni odjeci…
Ostali su samo felasi
da urede jaz na rijeci.
»Vekićeva poezija,« kot pravi Bekrić, »brez velikih metafor in globokih
ponikanj, iskreno, navdahnjeno, prostodušno, in tudi duhovito, ironično
govori o malih resnicah življenja ter o večni človekovi poti skozi Saharo,
po poljih zlatih žarkov, ki jih prekriva pesek. Saj poezija sama je ta pot
skozi puščavo in puščave bivanja, njena Lepota pa prav v tej poti, v odkrivanju.«
148