Preuzmi u pdf formatu - Documenta

ČITANJE S PREDUMIŠLJAJEM
mr. sc. Magdalena Najbar-Agičić
Kada su autori Dodatka na naslovnici Večernjeg lista 27. srpnja 2005. ugledali veliki naslov „Srpska agresija
postala građanski rat. Skandalozan sadržaj udžbenika hrvatske povijesti. Autori su Oluju proglasili zločinačkom
akcijom“ i pročitali odgovarajući članak na petoj stranici tih novina, zgrozili su se. Mnogo se toga moglo očekivati.
Primjerice, da se neke tvrdnje mogu citirati izvučene iz konteksta. Ipak, nikako nisu očekivali takve bezobzirne
optužbe u kojima se tvrdi da kažu ono što uopće ne kažu. Bez ijednog citata iz samog teksta, čak i onoga izvađenog
iz konteksta.
Možda su bili preveliki optimisti o stanju u hrvatskim medijima, kao što su očito bili u drugim pitanjima. Možda
su uistinu trebali očekivati najgore od novina uoči desete godišnjice Oluje. Očito jesu, jer hajka koja je u Večernjem
listu podignuta protiv njih, a kojoj su se potom priključile i neke druge tiskovine, nije tjednima jenjavala usprkos
tome što su, mora se priznati, novinari nekih medija upozoravali na to da optužbe ne odgovaraju stvarnom sadržaju
separata (vidi: Jutarnji list 28. 7. 2005. i 30. 7. 2005). To je mogao odmah utvrditi i Večernji list, jer su se kopije
separata dijelile naokolo od samog početka. Večernji je pak — dočekan od konkurencije na iznošenju neistine —
uskoro glavni smjer napada preusmjerio protiv autorâ osobno, te se haranga nastavila preko besmislenih optužbi
ad personam, insinuacija i čistih laži.
U tim prvim trenucima, kada je sredinom ljeta 2005. godine izbio slučaj Separat, moglo se činiti da se radi
o čistom slučaju novinarske izmišljotine zbog koje bi spomenute novine trebalo tužiti za klevetu. No pravo je
iznenađenje tek uslijedilo. Kada su autori od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) napokon dobili
pristigle recenzije, njihovu zaprepaštenju nije bilo kraja. Naime, Večernji list je u svojem udarnom članku zapravo
prilično vjerno citirao odlomke iz jedne od recenzija.
Kako su recenzije koje je naručilo Ministarstvo dospjele u novine, ostalo je nepoznato. Navodno je ministar
Primorac naložio istragu o tome i tražio očitovanje svih recenzenata, no svi ustrajno niječu odgovornost. Treba li
povjerovati Ima li možda u samom Ministarstvu ljudi koji novinama dostavljaju „pikantne“ materijale Neovisno
o odgovoru na to pitanje, iz ponašanja pojedinih recenzenata u slučaju Separat sasvim je razvidno da su stali iza
hajke podignute protiv autorâ.
Službeno je MZOŠ od autora separata tražio očitovanje u vezi recenzija, što su i učinili (vidi: Očitovanje, u
Prilozima, str. 135). Tek su mnogo poslije, u veljači 2006. autori Dodatka saznali za postojanje još nekih recenzija
osim onih koje su tijekom ljeta (a nakon opetovanog traženja) dobili od Ministarstva. Na žalost, te im recenzije,
usprkos njihovim molbama, nisu ni tada dostavljene. Jedino što su uspjeli saznati u telefonskom razgovoru jest da
je — osim dostavljenih — postojala još jedna „službena“ recenzija, odnosno recenzija osobe od koje je Ministarstvo
84