Preuzmi u pdf formatu - Documenta

postalo jasno da se Školska knjiga, nakon prijašnjih neuspješnih pokušaja, više ne želi upuštati u taj projekt. Zbog
toga je Povjerenstvo odlučilo povjeriti izradu teksta upravo nama, a zbog kratkoće rokova donesena je odluka
da se pristupi izradi samo jednog priručnika za osnovnu školu. Ovo mi se čini tim važnijim konstatirati jer su se
mjesecima nakon izbijanja „slučaja Dodatak“ u raznim tiskovinama ponavljala ne baš dobronamjerna pitanja o
načinu i postupku kojima su odabrani baš određeni autori. Primjerice, jedan od kritičara Dodatka pita je li riječ
o „uvođenju podobnijih autora za ovu osobito osjetljivu povijesnu tematiku od onih koji su o tome pisali u već
odobrenim udžbenicima“, zaboravljajući pritom — namjerno ili slučajno — da u potonje spadaju sve troje autora
Dodatka 8 . Stoga vrijedi još jednom ponoviti: naš tekst nije bio prvi koji je naručilo Ministarstvo, no jedini je koji je
Povjerenstvo u konačnici prihvatilo, dok je naša vezanost za određenu izdavačku kuću upravo onolika kolika je bila
i vezanost autora prethodnih tekstova.
RAD NA TEKSTU
Kad smo se odlučili prihvatiti pisanja teksta, učinili smo to prilično nevoljko, svjesni teškog posla koji nas
čeka i neugodnosti koje nam može donijeti. Imali smo i određenih dvojbi vezanih uz mogućnost primjene multiperspektivnog
pristupa tematici najnovije povijesti u sadašnjim okolnostima kada se o tome rijetko raspravlja
trezveno i bez viška emocija. O tome se razgovaralo još na prvom sastanku u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i
športa u listopadu 2004. godine. Na našu je pozitivnu odluku vjerojatno prvenstveno utjecala želja da se suočimo
s izazovom i primijenimo u praksi ono čime smo se dosad bavili na teoretskoj razini. Također, ohrabrujuće su djelovali
i prijedlozi Povjerenstva koji su se uvelike poklapali s našim zamislima o tome kako bi takav materijal trebao
izgledati 9 , te odluka da priručnik zapravo neće biti namijenjen samo jednoj skupini učenika u hrvatskom Podunavlju.
Zamisao proširenog povjerenstava da se priručnik izradi kao dopunski materijal za sve učenike u cijeloj Hrvatskoj,
te posluži općem unapređivanju nastave povijesti u okviru HNOS-a, bila je svakako novi moment u priči o separatu.
No poslije se pokazalo da se zamisli Povjerenstva i Ministarstva ne moraju uvijek podudarati. Ministarstvo je, čini
se, više vodilo računa o formalnom izvršavanju obveza koje je imalo prema međunarodnoj zajednici (radilo se o
dovršavanju procesa reintegracije Podunavlja, kako je to u više navrata naglašavao državni tajnik Šetić), dok su se
stajališta o namjeni teksta mijenjala u nekoliko navrata u skladu s razvojem dnevno-političkih prilika. U to smo se
imali prilike osvjedočiti tijekom ljeta i jeseni 2005. godine, kada je na stavove Ministarstva o Dodatku prvo utjecala
8 Ante Bežen u Fokusu od 26. 8. 2005. (Kome treba Dodatak udžbenicima za najnoviju povijest). Također i članci u Glasu Koncila od 21. 8. 2005.
(Planira li hrvatska vlada zločin!), te u Vjesniku od 14. 2. 2006. (Bez odgovora na brojna pitanja); zanimljivo je da su ova dva teksta, objavljena u
razmaku od gotovo pola godine te potpisana od dvojice različitih autora, u velikim svojim dijelovima identični.
9 Na sastanku u Ministarstvu 6. 10. 2004. je sudionicima podijeljen nepotpisani list papira s prijedlozima za izradu separata o kojima je Povjerenstvo
razgovaralo na sastanku 17. 9. 2004. godine. Prijedloge navodim u cijelosti.
„Prijedlozi za izradu separata:
- zastupljenost stajališta svih glavnih aktera koji su sudjelovali u događajima, posebice sukobljenih
- njihova mišljenja također treba pokazati kroz izbor povijesnih izvora
- povijesne izvore ne ograničiti samo na medije i memoare
- objektivno prikazati događaje, uključujući i negativne strane povijesti svih glavnih aktera (zločini, i sl.)
- ne koristiti predrasude i stereotipe, a niti govor mržnje
- uključiti europsku dimenziju (veza s evropskim institucijama, što znači integracija u Europu, i sl.)
- ne reducirati gradivo na političku povijest, nego ga proširiti temama iz kulturne, socijalne, itd. povijesti
- navesti događaje koji vežu ljude (zajedničko)
- uvesti zasebnu temu o miru (određenje, posljedice mira i rata po život ljudi, građenje i očuvanje mira, i sl.)
- respektirati standarde za udžbenike i Zakon o udžbenicima
- uzeti u obzir mišljenja nastavnika povijesti iz škola na koje se odnosi Moratorij (istraživanje).“
94