Preuzmi u pdf formatu - Documenta

jednosti, polemiziraju s radovima povjesničara i novinarskim tekstovima koji nemaju nikakve veze s Dodatkom, te
prigovaraju zbog toga što tekst nije u skladu sa sadržajem političkih dokumenata 21 ! Pritom nerijetko progovaraju
jezikom i argumentima koji su bliži sferi političkih razračunavanja nego znanstvenom diskursu. 22 Pojedine se rečenice
izdvajaju iz konteksta kako bi se potkrijepile određene recenzentske primjedbe ili se navodi kao nedostatke i
pogreške nešto što se spominje koju stranicu prije ili kasnije. Primjerice, u jednoj se recenziji govori o „vrlo blagim
i nevažnim formulacijama“ koje su upotrijebljene za opise stradanja Hrvata na stranici 25 Dodatka, nasuprot
„veoma izričitim“ tvrdnjama o stradanjima srpskog stanovništva 23 , kao da samo nekoliko redaka prije, na stranici
24, ne stoje sljedeće rečenice: „JNA i srpske paravojne jedinice odgovorne su za protjerivanja i ubijanja hrvatskog
i drugog nesrpskog stanovništva, s ciljem stvaranja etnički ‘čistih’ srpskih područja. Razarani su gradovi i sela,
te namjerno uništavani kulturni spomenici i katoličke crkve. Stotine tisuća ljudi prognane su iz svojih domova.“
Nadalje, možemo čitati o „velikom propustu“ autora Dodatka jer se „nigdje ne spominju zaključci rada Badinterove
komisije“ 24 , dok se oni zapravo spominju na stranici 24 kao zaključci komisije Europske zajednice; ili, da je osnovni
problem poglavlja Jugoslavija nakon Titove smrti na str. 6 što autori „niti jednom jedinom riječi nisu spomenuli
međunacionalne odnose u SFRJ“ 25 , dok se zapravo radi o uvodnom tekstu u prvu cjelinu u kojoj se zatim praktički
na svakoj stranici govori upravo o toj temi. Također mi nije do kraja jasan ni način čitanja teksta „između redaka“
pri čemu se pronalaze tvrdnje koje ne postoje ili se ne želi uočiti ono što piše. Primjerice, ni nakon višekratnih iščitavanja
teksta nisam uspjela pronaći gdje se to u poglavlju Kraj rata može pročitati o „proglašavanju oslobođenja
Hrvatske od okupatora zločinom“ 26 , ili kako se to izvori u poglavlju Cijena rata tendenciozno upotrebljavaju „da
se istakne ugroženost Srba“ 27 , kada veći dio tekstova i sve slike govore o stradanjima za koja su odgovorne JNA
i srpske snage.
Posebno su zanimljive primjedbe o slikovnom materijalu, pri čemu neki recenzenti i drugi kritičari temelje
svoje tvrdnje o izjednačavanju krivnje i na odabiru ilustracija, a pritom nisu uočili ili željeli uočiti da se od dvanaest
slika koje prikazuju stradanja ljudi tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini njih devet odnosi na stradanja
za koje su odgovorne srpske snage! 28 Intrigantne su i primjedbe o slikovnom materijalu na stranicama 4 i 5, pri
čemu jedan recenzent, koji nam inače zamjera „subjektivno selektivan“ izbor ilustracija, postavlja sljedeća, valjda
objektivna, pitanja: „Zašto Titov sprovod u istom poglavlju, a ne u poglavlju koje je naslovljeno ‘Jugoslavija poslije
Titove smrti’ Zašto Solidarnost, a ne papa Ivan Pavao II.[…] Zašto nasmiješeni Milošević“ 29 Ove su primjedbe
ipak upozorile i na jedan naš metodički previd: iako su slike posložene kronološkim redoslijedom, možda je zaista
bilo preambiciozno očekivati da svatko uoči kako zapravo predstavljaju svojevrsnu crtu vremena; zato bi jedna od
SNJEŽANA KOREN:
PRIČA O DODATKU
ILI KAKO POUČAVATI
SUVREMENU
HRVATSKU
POVIJEST
21 Na primjer: „Prikaz Domovinskog rata u ovoj knjizi u podpunoj je suprotnosti s ‘Deklaracijom o Domovinskom ratu’ Zastupničkog doma Hrvatskoga
državnog sabora“ (recenzija M. Artukovića, str. 5) ili „Podsjetio bih autore da je početkom listopada 2000. godine Hrvatski sabor donio Deklaraciju
o Domovinskom ratu“ (recenzija M. Jareba, str. 12). Ovakve rečenice navode na pitanje rukovode li se dotični recenzenti istim kriterijem u pisanju
svojih historiografskih radova; autorica ovih redaka dosad je naivno vjerovala kako je zadatak povjesničara analizirati ovakve dokumente u odnosu
na društveno-politički kontekst u kojem su nastali.
22 Na primjer: „Kako autori mogu izjednačavati slike iz 1991. s onima iz 1995. godine. Jesu li hrvatski prognanici mogli napuštati svoje domove s automobilima
i kamionima, jesu li koristili auto-cestu i je li ih pratio američki veleposlanik“ (recenzija S. Matkovića, str. 8-9) ili „Izražavanje političkih
simpatija vidi se i u familijarnosti izraženoj u naslovu ‘Jugoslavija nakon Titove smrti’ (str. 5). Manje bi se to uočilo da se to poglavlje naslovilo
‘Jugoslavija poslije smrti Josipa Broza Tita’.“ (recenzija M. Artukovića, str. 4).
23 Recenzija M. Jareba, str. 10.
24 Recenzija S. Matkovića, str. 6.
25 Recenzija M. Jareba, str. 2.
26 Recenzija M. Artukovića, str. 4.
27 Ibid.
28 Primjerice: „Izjednačavanje krivnje pod svaku cijenu vrhovni je zadatak autora teksta o ratu. Tome služe i slike“ (recenzija M. Artukovića, str. 3) ili
„Čak i ilustracije navode na podjelu krivnje“ (M. Kruhek u Fokusu, 7. 10. 2005., str. 10). Recenzent S. Matković pak pronalazi skrivene poruke i u tome
što su „neke fotografije u boji, a neke crno-bijele“ (stranica 2 recenzije).
29 Recenzija S. Matkovića, str. 2.
99