Preuzmi u pdf formatu - Documenta

Kriza Jugoslavije u osamdesetim godinama
Jugoslavija je poslije Drugog svjetskog rata doæivjela gospodarski
rast, iako veoma razliËit u pojedinim republikama. U gospodarstvu
su bili prisutni elementi træiπnog gospodarstva, a æivjelo se bolje
nego u ostalim socijalistiËkim zemljama. No, gospodarski se model
ipak pokazao manje uspjeπnim od kapitalistiËkoga, pa je taj rast
poËeo usporavati. Od kraja 70-ih gospodarska je kriza bila sve oËitija.
U osamdesetima se oËitovala u porastu nezaposlenosti, velikom
inozemnom dugu i inflaciji, dok su je graappleani ponajviπe osjetili kroz
pad æivotnog standarda.
Sve je to naruπilo sliku o Jugoslaviji kao zemlji socijalistiËkog
blagostanja. Neke su republike sve viπe isticale da ih jugoslavenski
okvir koËi u razvoju i bile nezadovoljne prevelikim izdvajanjima u
savezni budæet i fondove za nerazvijene. Nasuprot tome, druge su
republike bile podjednako nezadovoljne presporim razvojem. U njih
se razvio osjeÊaj nejednakosti i iskoriπtavanja od strane bogatijih
republika. I jedne i druge poËele su se pitati o korisnosti daljnjeg
ostanka u jugoslavenskoj zajednici.
Od 70-ih je republikama i pokrajinama omoguÊeno podizanje kredita u inozemstvu, a savezna vlada je izgubila kontrolu
nad procesom zaduæivanja. Jugoslavenski dug je poËetkom 80-ih iznosio oko 20 milijardi dolara. Najviπe teπkoÊa u
otplati kredita imala je Hrvatska.
Godine 1982. je zbog velikog vanjskog duga odluËeno da poduzeÊa koja izvoze na zapadno træiπte moraju 76% svojih
deviza prenijeti u Narodnu banku Jugoslavije. Takvih je poduzeÊa ponajviπe u Sloveniji i Hrvatskoj.
Zbog velikog inozemnog duga doπlo je do inflacije, koja je u drugoj polovici 80-ih dosegla 2500%.Porasla je nezaposlenost,
koja je 1982. godine iznosila 14%. Od 1979. do 1984. godine osobni su dohoci pali za 34%, a mirovine za viπe od 40%.
PoËetkom 80-ih povremeno se uvode redukcije struje te „par-nepar“ sistem dopuπtene voænje (jednog dana smjeli su
voziti automobili s parnim, a drugog s neparnim brojem na registarskim tablicama) kako bi se smanjila potroπnja
benzina. Cijena benzina je porasla, a uvedeni su i bonovi za benzin.
Zbog nestaπica uvoznih proizvoda poput tropskog voÊa, kave, praπka za pranje odjeÊe, zubnih pasti i Ëokolade, pred
duÊanima na ulicama jugoslavenskih gradova povremeno su se pojavili dugi redovi. Graappleani su istovremeno odlazili
na shopping u inozemstvo, gdje su, primjerice, 1979. godine potroπili 2 milijarde dolara.
U zemlji su se organizirale manifestacije poput Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. i Studentskih olimpijskih
igara (Univerzijade) u Zagrebu 1987. godine.
Neposredno nakon Titove smrti u Jugoslaviji je bilo 2.111.731 Ëlanova SKJ (od oko 23 milijuna stanovnika). Istovremeno
je meappleu mladima bilo sve viπe onih koji nisu æeljeli postati Ëlanovima SKJ. Npr. tako se u jednom istraæivanju 1985.
godine izjasnilo 88% mladih u Sloveniji, 70% u Hrvatskoj, 54% u Vojvodini i 40% u Srbiji.
Ante MarkoviÊ, hrvatski gospodarstvenik
i politiËar. Postao je predsjednik Saveznog
izvrπnog vijeÊa (savezne vlade) 1990.
godine, kao treÊi Hrvat za redom na tom
mjestu. Podræala ga je veÊina republika
(osim Srbije i Crne Gore) zbog spremnosti
na reforme. Uveo je konvertibilnost dinara
i zaustavio inflaciju. OËekivao je da Êe uz
pomoÊ Zapada preurediti gospodarstvo i
izvesti zemlju iz krize, no ta je podrπka
Ëesto bila samo deklarativna.
Istovremeno su jaËale politiËke nesuglasice meappleu republiËkim
rukovodstvima, odnosno vladajuÊim republiËkim Savezima komunista.
Ove su suprotnosti naroËito dolazile do izraæaja kada se radilo o
ustroju dræave. Jugoslavija je bila federacija koja se sastojala od 6
republika i 2 autonomne pokrajine. Neposredno nakon Drugog svjetskog
rata je njihova samostalnost bila samo formalna, a moÊ je bila
usredotoËena u vrhu KomunistiËke partije u Beogradu. Kasnijim
promjenama Ustava (naroËito 1974. godine) republike i pokrajine su
dobile veÊu samostalnost, a utjecaj srediπnjih vlasti sve je viπe slabio.
VeÊina republika i obje autonomne pokrajine zalagale su se za
oËuvanje i proπirenje svojih ovlasti i prava. Rukovodstvo Srbije je,
naprotiv, traæilo smanjenje ovlasti republika i pokrajina i jaËanje
8